Dragan Prole za "Glas": Priča i emocija važnije od tehničkog savršenstva

Trideset klupskih izložbi predstavlja ne samo značajan vremenski kontinuitet, već i svojevrsnu hroniku razvoja fotografske misli u Banjaluci. Kada se uporede prve izložbe sa današnjom postavkom od 124 fotografije, jasno se uočava koliko se stvaralački identitet članova kluba razvijao, sazrijevao i obogaćivao.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" poznati banjalučki fotograf, majstor umetničke fotografije AUFBiH i nosilac prestižnih međunarodnih zvanja Dragan Prole, komentarišući tridesetu po redu izložbu fotografija Univerzitetskog foto-kino kluba Banjaluka, koja je 26. juna otvorena u izložbenom salonu Banskog dvora Kulturnog centra u Banjaluci.

Dodao je da se pristup fotografiji tokom godina razvijao od početnog savladavanja tehnike i dokumentarnog izraza ka savremenim vizuelnim jezicima i složenijim umjetničkim konceptima.

- U počecima je težište, sasvim prirodno, bilo na ovladavanju fotografskom tehnikom, traganju za vlastitim izrazom i izgradnji temelja klupskog rada. Tokom godina, kako su se mijenjale generacije autora, tehnološke mogućnosti i umjetnički tokovi, mijenjao se i sam pristup fotografiji. Od pretežno dokumentarnog i klasičnog fotografskog izraza autori su postepeno širili svoje interesovanje prema različitim žanrovima, savremenim vizuelnim jezicima i sve složenijim autorskim konceptima - rekao je Prole.

GLAS: Kako je izgledao proces selekcije za ovu jubilarnu izložbu? Koliko je bilo teško među hiljadama snimljenih kadrova izabrati upravo ove 124 fotografije, koje će činiti koherentnu cjelinu u Banskom dvoru?

PROLE: Proces selekcije za ovakvu jubilarnu izložbu svakako nije bio nimalo jednostavan. Kada iza sebe imate tri decenije postojanja, veliki broj aktivnih autora i hiljade nastalih fotografija, izbor svesti na 124 rada predstavlja istovremeno i privilegiju i veliki izazov. Osnovni cilj nije bio samo izabrati tehnički najbolje ili najnagrađivanije fotografije, već stvoriti izložbu koja će kao cjelina vjerodostojno predstaviti duh, raznovrsnost i stvaralački kontinuitet Univerzitetskog foto-kino kluba Banjaluka. Zbog toga se vodilo računa o više kriterijuma: umjetničkom kvalitetu radova, autorskoj autentičnosti, tematskoj raznovrsnosti, kao i o tome da svaka generacija i svaki prepoznatljivi autorski pristup dobiju svoje mjesto u postavci.

Naravno svaka selekcija podrazumijeva i teške odluke. Mnoge vrlo kvalitetne fotografije, nažalost, nisu mogle biti uvrštene, ne zato što nisu zasluživale, već zato što je prostor izložbe ograničen, a želja je bila da postavka u Banskom dvoru funkcioniše kao koherentna vizuelna priča, a ne samo kao zbir pojedinačno uspješnih radova.

Posjetioci će zato u Banskom dvoru imati priliku da vide ne samo pojedinačne fotografije, već i jednu veliku, zajedničku priču o ljudima, vremenu i umjetnosti koju klub stvara već tri decenije.

GLAS: Na ovoj izložbi učestvuju čak 32 autora, što je ozbiljan broj za bilo koji foto-klub. Ko su zapravo ti ljudi, da li su to uglavnom iskusna, prepoznatljiva imena banjalučke fotografije ili ima i novih, mladih snaga čije će radove publika tek otkriti?

PROLE: Prisustvo 32 autora na jednoj klupskoj izložbi zaista predstavlja impresivan broj i najbolji je pokazatelj vitalnosti i stvaralačke snage Univerzitetskog foto-kino kluba Banjaluka. Ono što ovu izložbu čini posebno zanimljivom jeste činjenica da ona okuplja različite generacije fotografa, različita iskustva i različite autorske senzibilitete.

Među izlagačima se nalaze autori čija su imena već dugo prepoznatljiva, ne samo na banjalučkoj, već i na regionalnoj i međunarodnoj fotografskoj sceni. Riječ je o fotografima koji su svojim radom, nagradama i izložbama ostavili dubok trag u istoriji kluba i značajno doprinijeli njegovom ugledu. Posebno je značajno prisustvo žena autora, koje daju snažan doprinos raznovrsnosti stvaralačkih poetika. Istovremeno, ova izložba pruža prostor i novim, mlađim autorima, koji tek grade svoj fotografski izraz i čije će radove publika možda prvi put imati priliku da vidi. Upravo u tom susretu iskustva i mladosti leži jedna od najvećih vrijednosti kluba. Starije generacije prenose znanje i iskustvo, dok mladi autori unose novu energiju, svježinu i drugačije poglede na savremenu fotografiju. Zato ova izložba nije samo presjek aktuelnog stvaralaštva članova kluba, već i svojevrsni dijalog generacija. Ona pokazuje kontinuitet rada, ali i činjenicu da Univerzitetski foto-kino klub Banjaluka nije samo čuvar bogate tradicije, već i mjesto na kojem neprestano nastaju nova autorska imena i nove fotografske priče. Upravo taj spoj iskustva i mladosti daje posebnu snagu i obezbjeđuje da klub sa optimizmom gleda u budućnost.

GLAS: Klub je prepoznatljiv po izuzetnim međunarodnim uspjesima, uključujući brojne zlatne, srebrne i bronzane FIAP plakete. Šta je "tajni sastojak" koji izdvaja banjalučku školu fotografije i čini je cijenjenom kod publike i struke?

PROLE: Prepoznatljiva škola fotografije nikada nije počivala isključivo na tehničkom savršenstvu. Posebnost banjalučke škole fotografije čini nastojanje da fotografija bude više od dobre kompozicije i ispravne ekspozicije, da nosi priču, emociju i lični pečat autora. Upravo ta autentičnost prepoznata je i cijenjena kako kod publike, tako i kod stručnih žirija širom svijeta. Istrajavali smo i živimo na osnovnim postulatima fotografije, posebno njegujući fotografiju na papiru. Organizacijom velikog broja izložbi, klupskih, nacionalnih i međunarodnih, najvišeg ranga, klub je izgradio i odnjegovao publiku sa izraženim senzibilitetom za fotografiju. Sistematska analiza fotografija i razvijen kritički pristup dodatno su podigli kvalitet autorskog izraza, dok otvorena, stimulativna atmosfera u klubu ostaje jedan od ključnih temelja njegovog dugoročnog uspjeha i prepoznatljivosti.

Mi smo jedini klub u Evropi koji je za sve svoje izložbe, u organizaciji Međunarodne federacije za fotografsku umjetnost FIAP, dobio neku od njihovih plaketa. Razgovori o fotografiji, razmjena mišljenja, međusobne kritike i stalna težnja ka usavršavanju omogućili su autorima da neprestano pomjeraju vlastite granice. U takvom okruženju nastajala su djela, koja su, iako duboko ukorijenjena u lokalni ambijent i iskustvo, posjedovala univerzalnu umjetničku vrijednost.

GLAS: Sa druge strane trajanje od tri decenije je impresivan broj za bilo koju kulturnu ustanovu, ali ono što se ne vidi iz ugla nas laika jeste način na koji je to postignuto.

PROLE: Tri decenije postojanja predstavljaju izuzetan uspjeh za svaku kulturnu instituciju, a posebno za jedno udruženje koje počiva na entuzijazmu i dobrovoljnom radu svojih članova. Iako se sa strane najčešće vide izložbe, nagrade i uspjesi, iza svakog od tih dostignuća stoje godine predanog rada, odricanja i nesebičnog zalaganja brojnih pojedinaca. Opstanak Univerzitetskog foto-kino kluba Banjaluka nije bio rezultat slučajnosti, već istrajnosti ljudi koji su vjerovali u značaj fotografije i kulture.

GLAS: Koliko je trebalo truda, zalaganja, strpljenja i kompromisa da Foto-kino klub Banjaluka opstane?

PROLE: Bilo je potrebno mnogo truda da se održi kontinuitet rada, organizuju izložbe, okupe nove generacije autora i sačuva duh zajedništva. Uz entuzijazam bilo je neophodno i strpljenje u prevazilaženju brojnih organizacionih, finansijskih i društvenih izazova. Kontinuirano prisustvo autora u konkurenciji na domaćoj i međunarodnoj sceni pozicioniralo je naš klub u sam vrh klubova u Evropi. Jednako važni bili su i kompromisi. Klub je tokom godina okupljao autore različitih generacija, estetika i pogleda na fotografiju. Upravo sposobnost da različitosti budu prihvaćene kao bogatstvo, a ne kao prepreka, omogućila je da klub opstane i razvija se. Zahvaljujući međusobnom uvažavanju, dijalogu i zajedničkoj ljubavi prema fotografiji, Univerzitetski foto-kino klub Banjaluka uspio je da sačuva svoj identitet i nastavio je da traje.

GLAS: Fotografija ima jedinstvenu moć da "zaustavi vrijeme". Zašto je ona tako važan način izražavanja u odnosu na druge umjetnosti i kako je okupila sve umjetnike koji su ostavili svoj trag u istoriji Foto-kluba?

PROLE: Fotografija posjeduje jedinstvenu moć da zaustavi trenutak i sačuva ga od zaborava. Za razliku od mnogih drugih umjetnosti koje stvaraju vlastiti svijet, fotografija bilježi stvarnost onakvu kakva jeste, pretvarajući prolazni tren u trajno svjedočanstvo vremena. Ona ne samo da dokumentuje ljude, događaje i prostore, već prenosi emocije, atmosferu i lični pogled autora na svijet koji ga okružuje.

Upravo u tome leži njena posebna vrijednost, fotografija spaja dokumentarno i umjetničko, istinu i interpretaciju, tehničko znanje i kreativnu slobodu. Ostali smo vjerni osnovnoj definiciji fotografije: Fotografija je crtanje i pisanje svjetlom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.