(Ne)rad

Milijana Latinović
(Ne)rad

Radno mjesto u nekoj od republičkih institucija, popularno rečeno, državne jasle, san je i želja i onih koji čame na biroima za zapošljavanje, kao i onih koji tek biraju zanimanja.

Bez obzira na to da li su se za neko radno mjesto školovali ili ne, imaju li radnog iskustva ili ne, smatraju da su bogomdani za određene pozicije. Nije tajna da je javna uprava građanima atraktivna zbog previsokih plata koje počesto ne prati adekvatan trud niti radni učinak.

I ne samo to, tu su i slobodni vikendi koji počesto počinju petkom prije isteka zvaničnog radnog vremena, što je u proizvodnim pogonima nemoguća misija.

U realnom sektoru nije moguće doći na posao i osam časova ne raditi ništa. U javnom sektoru se to počesto dešava. Dođu da budu i dobiju platu. U realnom sektoru plata se zarađuje mukotrpnim radom, prolivenim znojem pa i žuljevitim rukama, u zavisnosti od privredne grane i radnog mjesta.

Svakako da ne možemo i ne smijemo ni na jednoj strani sve zaposlene trpati u isti koš. I u javnoj upravi ima onih koji znanjem, radom i predanim zalaganjem zarađuju svaku marku. Međutim, o njima se ne govori. Najnormalnija stvar je da se na posao dolazi i radi i da si onda za taj rad adekvatno plaćen.

Vrijedni i pošteni radnici u javnoj upravi padaju u sjenku onih koji su tamo dospjeli jer su podobni po raznoraznim osnovama, a ne zato što su kompetentni. Počesto ta zapošljavanja idu po partijskoj liniji, nebitno koja partija je u pitanju. Svi nastoje da uguraju neke svoje.

Na direktorska mjesta upravo zbog toga i stiže najmanje prijava na konkurs, jer ta mjesta su u pravilu već unaprijed rezervisana pa “obični smrtnici” neće uzalud da troše vrijeme i da se nadaju nečemu što je unaprijed izgubljeno.

I dok se na oglase za posao u realnom sektoru i po nekoliko mjeseci ne javlja niko, javni sektor u Srpskoj te brige ne muče. Ponuda radne snage za mjesta koja oni oglašavaju je i više nego šarolika i bogata, dok, s druge strane, građevinska preduzeća, metalski ili obućarski sektor muku muče da zaposle ijednog kvalifikovanog radnika, pa posežu i za radnom snagom iz inostranstva.

Ukoliko nadležni nešto hitno ne preduzmu, armija činovnika na državnim jaslama iz godine u godinu biće sve veća, a na jednu po jednu fabriku stavljaćemo katance. U takvom sistemu teško da mogu stasati generacije budućih privrednika i vrijednih zanatlija, a bez privrede, poljoprivrede i zanata, i javna uprava ostaće gladna i žedna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Izdvajanja za zdravstvo
Izdvajanja za zdravstvo
Zaštita mališana
Zaštita mališana
Šta će kome?
Šta će kome?
Mlijeko na radaru
Mlijeko na radaru
Justicija
Justicija
Sam svoj doktor
Sam svoj doktor
Kajmak i mrvice
Kajmak i mrvice
Ko će djecu rađati?
Ko će djecu rađati?
Juče, danas, sutra
Juče, danas, sutra
Zov zavičaja
Zov zavičaja
Razum ili toljaga
Razum ili toljaga
Opreza nikad dosta
Opreza nikad dosta
Vječiti dužnici
Vječiti dužnici
Iskra humanosti
Iskra humanosti
Obećanje ludom radovanje
Obećanje ludom radovanje
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana