Foto: Agencije
| Ilustracija
BANjALUKA - Pad uvoza đubriva i sredstava za zaštitu bilja u proteklih osam mjeseci jasan je signal da domaći poljoprivrednici, pritisnuti visokim troškovima proizvodnje i sušom, štede na agrotehnici, što bi dugoročno moglo da ugrozi kvalitet zemljišta i proizvodnju.
KLjUČNE INFORMACIJE
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u proteklih osam mjeseci uvezeno je 81,95 miliona kilograma đubriva, vrijednih 71,62 miliona KM, dok je u istom periodu lani uvezeno 89,72 miliona kilograma, za 73,11 miliona KM. Najviše đubriva stiglo je iz Rusije, 48,46 miliona kilograma, vrijednih 41,02 miliona KM, dok su značajne količine uvezene i iz Mađarske, Hrvatske i Srbije.
Istovremeno, uvoz sredstava za zaštitu bilja smanjen je sa 3,05 miliona kilograma, koliko je uvezeno za osam mjeseci prošle godine, na 2,59 miliona kilograma ove godine. Vrijednost uvoza pala je sa 42,38 miliona na 36,55 miliona KM. Najviše ovih preparata stiglo je iz Srbije, a zatim iz Njemačke, Kine, Francuske i Italije.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika "Sela Semberije" Boško Radić kaže da manji uvoz đubriva nije znak manjih potreba, već posljedica štednje proizvođača.
- Najveći problem je nestabilnost tržišta. Prije 12 godina pšenicu smo prodavali za 32 feninga, a đubrivo je bilo oko 42 marke. Danas je pšenica ponovo 32 feninga, a đubrivo je prešlo 100 maraka. Uz dizel koji je oko četiri marke, teško je da ratarska proizvodnja bude rentabilna - rekao je Radić.
On očekuje da će jesenja sjetva biti znatno skuplja nego prošle godine, te da će proizvođači zbog visokih troškova štedjeti na agrotehnici.
- Površine pod pšenicom mogle bi biti veće za oko 15 odsto, ali će osnovno đubrenje sigurno biti smanjeno. Ako se tako radi dvije-tri godine, kvalitet zemljišta će pasti - upozorio je Radić.
Dodatni problem predstavlja suša. Radić kaže da u Semberiji kiša nije bilo mjesecima, zbog čega je neizvjesna i sjetva uljane repice, a slabi prinosi kukuruza dodatno su pogoršali položaj ratara.
- Ako do 15. oktobra bude dovoljno kiše, forsiraćemo uljanu repicu, a ako ne bude, moramo se okrenuti pšenici. Sve što se posije u proljeće može roditi, ali je to daleko od prinosa od kojeg se može zaraditi - rekao je Radić.
Da su visoki troškovi problem i u voćarstvu, potvrđuje predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske Dragoja Dojčinović, koji ističe da proizvođače dodatno opterećuje manji izbor sredstava za zaštitu bilja.
- Imamo oko 120 preparata kojima je zabranjena upotreba. Kad mi ne kupujemo, ni uvoznici nemaju potrebu da ih uvoze. Proizvođači se zato okreću jeftinijim preparatima, posebno iz Kine, ali ako je sredstvo lošije, moramo raditi više tretmana, pa na kraju potrošimo više preparata i goriva - rekao je Dojčinović.
Prema njegovim riječima, troškovi voćarske proizvodnje su ogromni, a samo proizvodnja 50 tona jabuka po hektaru košta oko 40.000 KM.
- Poslije berbe imamo najmanje tri tretmana, prihranu, herbicide, đubrivo, a zatim i rezidbu - naveo je Dojčinović.
On upozorava da bi, ukoliko naredne godine izostane dobar rod, još veći broj voćara mogao odustati od proizvodnje.
Dragoja Dojčinović ističe da bi dnevnica rezača ove godine trebalo da bude oko 150 maraka, a sa hranom, prevozom i smještajem to izađe i do 200 maraka.
- Za jedan hektar rezidbe treba nam najmanje 5.000 do 6.000 maraka - kazao je Dojčinović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.