Da li Vertikalni gasni koridor može promijeniti energetsku sliku regiona

BANjALUKA - Eventualno priključivanje Srbije takozvanom Vertikalnom gasnom koridoru moglo bi da otvori novi pravac snabdijevanja regiona, ali ne bi moglo, preko noći, da zamijeni ruski gas. Za Srbiju bi to značilo veću mogućnost izbora između različitih izvora, dok bi Republika Srpska posredno mogla dobiti još jednu opciju za snabdijevanje.

• Vertikalni gasni koridor trebalo bi da poveže više zemalja jugoistočne i centralne Evrope, a eventualno priključenje Srbije otvorilo bi novi pravac snabdijevanja gasom, ali ne bi moglo da zamijeni ruski gas.
• Stručnjaci upozoravaju da su ključni izazovi ograničeni kapaciteti, nedovoljne količine gasa i viši troškovi tečnog prirodnog gasa (LNG), zbog čega novi koridor ne znači automatski i jeftinije snabdijevanje.
• Republika Srpska priprema novi ugovor sa ruskim „Gaspromom“ kako bi obezbijedila nastavak stabilnog snabdijevanja i zadržala povoljne nabavne cijene gasa.

Vertikalni gasni koridor nije izvor gasa, već transportni pravac koji treba da poveže Grčku, Bugarsku, Rumuniju, Moldaviju, Ukrajinu, Mađarsku i Slovačku, uz moguće priključivanje Srbije i Sjeverne Makedonije. Gas bi tim putem mogao stizati iz više pravaca, prije svega kao LNG koji preko grčkih terminala ulazi u region, ali i iz Azerbejdžana Južnim gasnim koridorom.

U toj postavci Grčka nastoji da se nametne kao jedna od glavnih ulaznih tačaka za gas u jugoistočnu Evropu. Grčki ministar energetike Stavros Papastavru naveo je da u tu zemlju godišnje ulazi oko 17 milijardi kubnih metara gasa, od čega oko 11 milijardi ide dalje prema sjeveru. Atina očekuje i da u septembru budu potpisani sporazumi o uključivanju Srbije i Sjeverne Makedonije u ovaj pravac.

Međutim, energetski stručnjak Vojislav Vuletić smatra da su grčke ambicije znatno veće od stvarnih mogućnosti.

- Bojim se da od toga nema ništa jer Grčka nema te kapacitete, pogotovo ne skladišne, koji bi omogućili normalno snabdevanje evropskog tržišta. Kao što sam već mnogo puta rekao, nema ništa bez ruskog gasa - istakao je Vuletić za "Glas".

Bez obzira na takav stav, za Srbiju bi priključivanje koridoru značilo veću fleksibilnost. Ipak, novi pravac ne bi automatski potisnuo ruski gas, koji i dalje najvećim dijelom stiže Balkanskim, odnosno Turskim tokom.

Ključni problem je što izgrađeni kapaciteti ne znače i da postoji dovoljno gasa za njihovo punjenje. Interkonektor Srbija - Bugarska ima kapacitet od oko 1,8 milijardi kubnih metara godišnje, dok su sadašnje količine azerbejdžanskog gasa za Srbiju oko 400 miliona kubika. 
Za veće korišćenje tog pravca bio bi potreban i LNG koji preko grčkih terminala ulazi u region, nakon čega bi se transportovao prema Bugarskoj i Srbiji. 

A tu se otvara i pitanje cijene. LNG nije samo cijena samog gasa, već uključuje i troškove transporta, regasifikacije i daljeg prenosa. Zato novi pravac može donijeti veću sigurnost snabdijevanja, ali ne znači automatski i jeftiniji gas.

Dodatnu složenost unosi i Azerbejdžan, koji se u evropskim planovima pojavljuje kao jedan od alternativnih snabdjevača, iako istovremeno povećava uvoz ruskog gasa. "Politiko" navodi da je Baku od "Gasproma" već ugovorio najmanje milijardu kubnih metara, dok stručnjaci sumnjaju da bez ruskog gasa ne bi mogao da održi planirani rast izvoza u Evropu.

Sve to, kako smatra Vuletić, pokazuje da evropska potraga za alternativom ruskom gasu nije jednostavna promjena jednog snabdjevača drugim. Novi pravci mogu povećati broj opcija, ali ostaju pitanja odakle gas dolazi, koliko ga ima i koliko košta.

POVLAŠĆENI POLOŽAJ

Republika Srpska priprema novi ugovor sa ruskim "Gaspromom", kojim bi trebalo da bude obezbijeđen nastavak stabilnog snabdijevanja ruskim gasom. Srpska će na ovaj način obezbijediti da zajedno sa Bjelorusijom i dalje ima najpovoljnije nabavne cijene ovog energenta, koje su daleko niže od berzanskih. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.