U BiH 245 osoba zaraženo HIV-om

Ove godine u BiH registrovane su 22 nove HIV infekcije, od čega 16 muškaraca i šest žena. Kod šest inficiranih razvio se AIDS u toku 2013. godine i to kod pet muškaraca i jedne žene.

Takođe, ove godine zabilježena su i četiri smrtna slučaja kod HIV inficiranih.

Iako je u posljednje dvije godine u BiH udvostručen broj novoregistrovanih osoba sa HIV infekcijom u odnosu na proteklih 15 godina, statistika pokazuje da BiH spada u grupu zemalja sa niskom prevalencijom HIV-a, manjom od jedan procenat u opštoj populaciji i manjom od pet procenata u populaciji sa rizikom.

U susjednim zemljama ovaj broj je daleko veći. Tako je u Hrvatskoj HIV-om zaraženo više od 1.000, a u Srbiji oko 2.500 osoba.

Prema UNAIDS globalnom izvještaju o AIDS-u 2013, procjenjuje se da u svijetu trenutno živi 35,3 miliona ljudi s tom bolešću.

Zbog svega navedenog, po parametrima Svjetske zdravstvene organizacije, BiH predstavlja zemlju sa malim brojem zaraženih.

Većina zaraženih muškarci: Prema polnoj strukturi većina su osobe muškog pola i to čak 80,5 procenata, dok je glavni put prenosa, u razdoblju od 1986. godine kada je zabilježen prvi slučaj HIV-a u BiH, i dalje heteroseksualni sa 52,1 procenat, a zatim homo i biseksualni odnos sa 28,5 procenata. U odnosu na uzrasne grupe, najveći broj registrovan je u uzrastu od 20 do 29 godina (33,8 procenata), zatim od 40 do 49 godina (26,3 procenta).

I pored postojanja programa na nivou države za prevenciju HIV-a i podršci Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije (GFATM), broj osoba testiranih na HIV je izuzetno mali, pa je vjerovatno da u BiH ima znatno više osoba koje žive sa HIV-om nego što pokazuju zvanični podaci.

BiH daje podršku prevenciji: Programi prevencije u BiH su dobri i daju rezultate, a Globalni fond za borbu protiv HIV-a i AIDS-a, tuberkuloze i malarije (GFATM) je prepoznao zainteresovanost države BiH i činjenicu da za tu svrhu izdvaja određena sredstva, prema njenim mogućnostima.

Iz tog razloga su odobrena sredstva uz pomoć kojih će Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u saradnji sa predstavnicima 12 partnerskih Vladinih i nevladinih organizacija u periodu do 2015. godine nastaviti osiguravati podršku prevenciji, dijagnostici i liječenju osoba oboljelih od AIDS-a, a akcenat im je na zaštiti populacije pod povećanim rizikom.

Naime, Juri Afanasiev, rezidentni koordinator UN-a u BiH, i Sredoje Nović, ministar civilnih poslova BiH, nedavno su potpisali u Sarajevu projektni dokument za drugu fazu HIV projekta "Srazmjerno povećanje univerzalnog pristupa za najrizičnije populacije u BiH", u vrijednosti oko 16 miliona dolara, koje je finansirao GFATM u cilju sprečavanja širenja HIV infekcije.

Investicije u HIV program:  Iz ukupnih sredstava svakom od partnera u tom projektu pripašće iznos od po 300.000 KM, do milion i po KM. Projekat se realizuje u oko 60 gradova, a zapošljava od 400 do 500 stručnih osoba.

"U HIV program u BiH je od decembra 2006. do novembra 2012. godine, investirano oko 26 miliona dolara iz granta Globalnog fonda. U posljednje dvije godine ovim programom obuhvaćeno je oko 7.000 pripadnika visokorizičnih grupa populacije, 12.500 Roma, migranata i povratnika, a preventivne usluge su pružene i za 770 zatvorenika. Iako se postavlja pitanje zašto se toliko sredstava ulaže u problem koji u BiH nije primaran, istovremeno se možemo zapitati da li bi HIV infekcija bila veliki problem u BiH da ova sredstva nisu uložena", istakao je Afanasiev.

Nović je naveo da će u naredne dvije i po godine projekat nastaviti s aktivnostima usmjerenim ka prevenciji HIV-a, sa fokusom na populacije pod povećanim rizikom (injekcioni korisnici droga, seksualne radnice, muškarci koji imaju seks sa muškarcima, Romi, migranti i zatvorenici).

"Pristup na polju prevencije temeljiće se na principima smanjenja stepena štete, što obuhvata komunikaciju sa zajednicom, raznovrsne usluge liječenja, usluge testiranja i savjetovanja, borba protiv stigme i diskriminacije, kao i druge promotivne aktivnosti. Ovaj program svoju uspješnost najviše duguje sinergiji promotivnih i preventivnih aktivnosti nevladinog i Vladinog sektora, u saradnji struke i posvećenosti zajedničkom cilju očuvanja zdravlja u BiH", naglasio je Nović.

Neznanje medicinara:  Istraživanje je pokazalo da znanje zdravstvenih radnika o načinima i putevima prenosa HIV-a, kao i drugim činjenicama vezanim za HIV i AIDS, nije na zadovoljavajućem nivou. Da se HIV može prenijeti ubodom komaraca smatra 47,8 procenata ispitanih zdravstvenih radnika u BiH, 60,4 procenta zdravstvenih radnika izbjegava kontakt sa odjećom zaraženih, dok 99,5 procenata njih na neki način osuđuje HIV pozitivne osobe, a ovo je samo djelić podataka iz izvještaja Instituta za javno zdravstvo RS i Zavoda za javno zdravstvo FBiH.

Prema nezvaničnim informacijama dobijenim u razgovorima sa osobljem infektivnih klinika gdje se liječe ljudi koji žive sa HIV-om i AIDS-om i organizacijama civilnog društva koje se bave prevencijom HIV-a, često je prisutna diskriminacija HIV pozitivnih osoba, a zabilježeni su i slučajevi odbijanja pružanja medicinske intervencije. Da bi se provjerile takve informacije i naučno utvrdila njihova tačnost, u BiH je tokom proteklih godina sprovedeno ciljano istraživanje. Istraživanje su sproveli stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo FBiH i Instituta za javno zdravstvo RS na teritoriji Bosne i Hercegovine, paralelno u oba entiteta. Istraživanje je pokazalo da znanje zdravstvenih radnika o načinima i putevima prenosa HIV-a, kao i drugim činjenicama vezanim za HIV i AIDS, nije na zadovoljavajućem nivou.

Slučajevi diskriminacije: U nekim slučajevima porodica je prva koja odbaci ove ljude, zatim ostala rodbina, prijatelji i partneri, dok su nekad u pitanju i pojedini zdravstveni radnici.

"Jedna žena N.R. (53 godine) koja živi sa HIV-om je bila u situaciji da je porodica prihvatila nakon što su saznali za njen HIV status, jer im je doktorica sa Infektologije detaljno objasnila sve o načinima prenosa HIV virusa", ispričala je Zvjezdana Jakić, psiholog iz XY asocijacije Sarajevo.

Ona je dodala da je nakon određenog vremena N.R. otišla na ginekološki pregled zajedno sa svojom snahom.

"S obzirom na činjenicu da je već ranije sa jednim doktorom imala više nego pozitivno iskustvo, novom je ginekologu rekla za svoj HIV status, nakon čega je taj zdravstveni radnik nije želio pregledati. Da stvar bude gora - zahtijevao je da razgovara sa njenom snahom koja je uskoro planirala da ima dijete, upozorivši je da se 'kloni svoje svekrve koja ima HIV'", rekla je Jakićeva.

Ona je istakla da je dosta vremena nakon toga trebalo da prođe kako bi sin i snaha uz pomoć stručnog osoblja APOHA ponovo uspostavili normalan odnos sa N.R., ponovo je počeli posjećivati ili jesti s njom u istoj prostoriji.

Ovo je samo jedan u nizu primjera diskriminacije kada se radi o osobama koje žive sa HIV-om u BiH. Posljedice diskriminacije u ovom slučaju mogu biti pogubne i kada se radi o mogućoj epidemiji HIV-a - ljudi ne žele da se testiraju najviše iz razloga što se boje da će ih svi odbaciti.

Uzroci za ovakvo stajalište su uglavnom neznanje i predrasude. Danas terapija i sam životni vijek HIV pozitivnih osoba ne predstavljaju toliki problem kao svakodnevna borba sa stigmom i diskriminacijom u našem društvu. Stoga upravo organizacije za pomoć i podršku rade na osnaživanju i vraćanju ranijih osjećaja vrijednosti i kapaciteta, jer određen nedostatak/bolest ili hendikep nisu razlog za diskriminaciju u bilo kojem smislu, te i takve osobe zaslužuju dostojanstven i kvalitetan život.

Savjetovanje i testiranje:   Trenutno je u BiH savjetovanje i testiranje na HIV dostupno u 22 centra za povjerljivo, dobrovoljno savjetovanje i testiranje. Testiranje je anonimno i za korisnike besplatno, nezavisno od toga da li su i gdje osigurani, a u tim centrima mogu od stručnog lica takođe dobiti savjet kako se zaštititi od HIV infekcije i drugih polno prenosivih infekcija, te u slučaju potrebe dobiti pomoć pri upućivanju na službe liječenja i podrške.

Testiranje se može obaviti i pod šifrom, te nije potrebna zdravstvena knjižica, niti ljekarska uputnica.

Dobrovoljno, povjerljivo savjetovanje i testiranje (DPST) je proces u kojem se korisnik podvrgava savjetovanju koje mu omogućava da napravi lični informisani izbor hoće li da se testira na HIV. Ta odluka mora da bude potpuno lični izbor i korisnik mora biti uvjeren da će proces biti povjerljiv.

Pozitivan HIV status nije isto što i AIDS

Sindrom stečene imunodeficijencije (eng. Acquired Immunodeficiency Syndrome - AIDS) bolest je koja pretpostavlja teško oštećenje imunološkog sistema, tj. nemogućnost da se taj sistem brani od štetnog djelovanja različitih bolesti.

Tada se smanjuje broj leukocita u krvi, smanjen je broj limfocita u limfnim čvorovima i sljezini, kao i broj zrelih T limfocita, te se smanjuje količina antitijela. Uzročnik AIDS-a je HIV (Human Immunodeficiency Virus), retrovirus koji napada specifične ćelije odbrane organizma, ćelije iz grupe leukocita koje direktno učestvuju u imunološkoj reakciji protiv mnogih bolesti i tako čini imunološki sistem čovjeka bespomoćnim da se brani od bolesti, pa čak i onih na koje je inače otporan.

Ipak, zahvaljujući modernoj medicini i lijekovima, pozitivan HIV status se danas mnogo bolje tretira nego prijašnjih godina. HIV pozitivna osoba uz redovne terapije u stanju je da ostvari kvalitetan život, a često može živjeti i više od 10 godina bez simptoma AIDS-a.

Kako se prenosi HIV

HIV se najčešće prenosi seksualnim činom, miješanjem nekih od tjelesnih izlučevina oboljelog sa onima zdravog čovjeka (sjemena tečnost, krv), u trudnoći sa majke na dijete (ali ne nužno), ili drugim dijelovima organizma u kojima je koncentracija ovog virusa velika. Može se zaraziti i korištenjem iste igle kao i prethodno zaraženi, zatim transfuzijom, a kroz posteljicu zaražena majka može (ali i ne mora) prenijeti bolest na dijete.

Ovaj virus se ne prenosi društvenim događanjima u svakodnevnom životu poput zajedničkog obroka, druženja, grljenja, ljubljenja, korištenjem istog posuđa i pribora za jelo. Takođe se ne prenosi putem insekata (npr. komaraca), slinom ili znojem, jer virusa u takvim tečnostima nema u dovoljnim količinama da bi došlo do zaraze. HIV se ne prenosi sjedenjem u istoj prostoriji i razgovorom sa bolesnikom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.