Stjepan Šterc, hrvatski profesor i demograf, za Glas Srpske: Demografski slom stiže iz političkog diktata

Politika na to još gleda kao na usputni i vjerovatno nevažan problem, očekujući da će biti riješen sam po sebi ili barem kada budu stvoreni ekonomski uslovi, kaže za "Glas Srpske" ugledni hrvatski profesor i demograf Stjepan Šterc, koji se ne libi da bez dlake na jeziku i ustezanja govori o katastrofalnim posljedicama iseljavanja stanovništva.

* GLAS: Zemlje regiona suočavaju se sa sve većim problemom iseljavanja stanovništva. Kakve probleme ta pojava može izazvati u skorijoj i daljoj budućnosti?

ŠTERC: U svim zemljama okruženja situacija je slična i takva je da ljudski potencijal u odnosu na materijalni i finansijski nema posebno značenje, iako je potpuno jasno da od njega zavise sve djelatnosti. Revitalizacijski program u funkciji održanja radne snage i razvoja čekamo u regionu već duže od 20 godina i pokušavamo ga doseći, ali nismo se još podigli s dna ili odmakli od ivice. Naravno, posmatrajući primarno lični standard stanovništva jer ne shvatamo kako bi demografska problematika trebala biti u samom temelju ekonomskog razvoja.

* GLAS: Zbog čega je region došao u ovu situaciju?

ŠTERC: Generalno zbog prethodnih razloga, a dodatno zbog političkih sistema kojima su primarno važne stranačke populacije, pozicije, lični interesi ili postupanje na osnovu interesa grupa ili krugova. Najveći problem je izbor poslušničkog i u pravilu manje obrazovanog kadra koji nema snagu vođenja i odlučivanja u pojedinim resorima. Sve je podređeno politici, tako da obrazovanje i nauka dođu kao usputne djelatnosti. Pri tom je stanovništvo i briga za njega po puno osnova u drugom planu. Politika uvijek traži spoljne razloge, navodeći da se to događa i u drugim zemljama (naravno samo u onima u kojima nema racionalnog planiranja) ili da smo imali rat (iako smo iz njega izašli prije više od 20 godina) i slično. Cijelo područje je došlo u situaciju demografskog sloma. Sve je u osnovi derivacija apsolutnog političkog diktata nad svime, neuvažavanja stručnosti, dosad neviđene političke sebičnosti i sličnih faktora. Mladi se tu ne osjećaju više sigurnim i sve manje vjeruju u ozbiljnije promjene pa izazove jednostavnije prihvataju u inostranstvu, koje im nudi sistem u skladu sa obrazovanjem, uloženim trudom, odgovornosti... Naravno, nije sve idealno, ali tamo barem vjeruju, dok im je ovdje vjeru uglavnom odnio politički apsolutizam nad svime.

* GLAS: Jednom prilikom ste ocijenili da raseljavanje iz Hrvatske i BiH poprima drastične razmjere, da postaje pitanje nacionalne bezbjednosti. Na čemu zasnivate te tvrdnje?

ŠTERC: Temelj je razumijevanje ljudskog potencijala kao osnovnog sadržaja i faktora prostora i društva. Nestanak najvrednijeg ugrožava funkcije raseljenih prostora više nego bilo koji drugi element bezbjednosti i nije isto ima li zemlja tri ili četiri tenka ili aviona ili tri ili četiri miliona stanovnika. Jednostavno nije. Nevjerovatni nestanak stanovništva sa ovih prostora prirodnim odlaskom i iseljavanjem u rasponu od 50.000 do 100.000 godišnje destabilizuje svaku bezbjednost, pa i nacionalnu. Jedina koju u toj mjeri ne ugrožava je politička jer odlaze mladi i obrazovani i željni promjena, a ostaju stariji i malo podložni promjenama. Intenzivni nestanak stanovništva iz prigraničnih prostora ili strateških koridora otvara mogućnosti planskoj ili stihijskoj puzajućoj supstituciji nekim drugim stanovništvom koje može mijenjati način života, tradiciju i slično. Intenziviranjem tog procesa moguća je destabilizacija bezbjednosti, a nedavne velike migracije su pokazale da je moguće destabilisati i širu regiju.

* GLAS: Istraživali ste nestanak stanovništva i u BiH. Do kakvih ste podataka došli?

ŠTERC: Prostor BiH je oduvijek istraživačka posebnost zbog ponavljanja istorijskih obrazaca. Popis stanovništva 2013. je bio na granici priznavanja zbog nejasnoća u vezi sa stalnim stanovništvom i fiktivnog i posrednog popisivanja, a i shvaćen je više kao političko izjašnjavanje nego presjek populacije u funkciji planiranja i razvoja. Nakon popisnog friziranja demografske slike uslijedili su negativni demografski trendovi potvrđivani dijelom u zvaničnim statistikama, a posebno u statistikama vjerskih institucija. Iznenadio me relativno brzi ulazak BiH u prirodni pad stanovništva u cijeloj državi i naročito njegov intenzitet sa stopom rasta od 20 odsto godišnje, uvažavajući demografske razlike tri prevladavajuće populacije. Ukoliko taj godišnji trend bude nastavljen, za pet do deset godina stvari neće izgledati dobro. Doda li se tome iseljavanje od jedan do dva odsto ukupne populacije na godišnjem nivou, gubitak više od pola miliona stanovnika u idućih deset godina je objektivna stvarnost. Problem je posebno izražen u činjenici da se radi uglavnom o nestanku srpske i hrvatske populacije, a kad bismo još to entitetski, kantonalno, etnički i religijski posmatrali problem bi bio još i veći. Je li to pitanje bezbjednosti? Naravno.

* GLAS: Na problem iseljavanja nadovezuje se i loš prirodni priraštaj. Smatrate li da su vlasti u svim državama regiona svjesne problema i koliko je vremena ostalo da reaguju i zaustave ovaj prirodni sunovrat?

ŠTERC: Nisu svjesne uzroka ni mogućih posljedica, a još manje žele poslušati glas naučnog razuma jer im je nauka u odnosu na političku uslovljenost usputna i gotovo nebitna. Imamo primjera zemalja koje su dosegle demografsko dno i podigle se iz pepela kad su shvatile da sa nestankom stanovništva nestaje i sve ostalo. Ne spominjem slučajno Irsku svaki put kao primjer, ali prije toga treba shvatiti težinu problema, važnost stanovništva i poneki put poslušati nauku. Procjena je da pomenute zemlje imaju najviše još pet godina za donošenje strateških odluka i mjera u vezi sa revitalizacijom stanovništva i prostora.

* GLAS: S druge strane mogu se čuti i mišljenja da su naši ljudi i šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka odlazili u inostranstvo i da je ovo što gledamo danas samo novi talas. Može li se to porediti?

ŠTERC: Nikako! Bilo je to vrijeme intenzivnog odlaska, ali pojedinaca, a ne cijelih porodica, vrijeme odlaska iz ruralnih sredina i manje obrazovanih ljudi i iz prostora u kojima nije bilo pojave intenzivnog prirodnog pada stanovništva. Mogu tvrditi da je ovo prema obimu iseljavanja intenzivnije i prema vjerovatnosti povratka manje vjerovatno. Ne vjerujete? Pet će godina brzo proći.

Spas postoji ako ga politika želi

* GLAS: U kolikoj mjeri politika može uticati na sve veći odlazak mladih ljudi iz zemalja regiona?

ŠTERC: Dosadašnji model upravljanja regionalnim prostorom potvrdio je da političari mogu sve kad žele, pogotovo kad žele lični interes podrediti interesu populacije koju predstavljaju. Nije to put u svemir ili intergalaktička nepoznanica, nego je potrebna samo želja i razumijevanje problema. Političari postupcima i mjerilima direktno usmjeravaju mlade prema izlazu, ali dosad ničim ozbiljnijim nisu pokazali da razumiju problem i da ga žele dati u rješavanje najboljim oko nas. Kao da je problem razraditi podsticajne modele samozapošljavanja... Moglo bi se još puno toga navesti što bi politika mogla, kad bi htjela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.