Hrišćani u Sjevernoj Koreji odlazak u crkvu plaćaju životom
Pjongjang - Biti hrišćanin u Sjevernoj Koreji izuzetno je opasno jer mnogi od njih, kad se otkrije njihova vjeroispovijest, završavaju u radnim logorima, dok u nekim slučajevima bivaju ubijani, objašnjava Benedikt Rodžers iz udruženja "Hrišćanska solidarnost".
On dodaje da su zvaničnici nedavno zatvorili dva misionara i poslali ih u radni kamp.
- Režim zahtijeva apsolutnu lojalnost i posvećenost i religiju posmatra kao nešto što podriva sistem - objašnjava Rodžers dodajući da crkve u Sjevernoj Koreji služe samo zato da bi ih vidjeli turisti.
Hrišćanske bogomolje su skoro uvijek prazne zbog straha vjernika da ne budu uhapšeni ili ubijeni.
Crkve u Sjevernoj Koreji su poznate kao "tihe crkve".
One nemaju veze sa ostalim crkvama u svijetu i nemaju nijednog stalnog sveštenika. Postoje oštre kontrole šta se može raditi, tako da brojne religiozne službe, kao što je ispovijedanje, ne dolaze u obzir. Sedamdesetih godina Pjongjang se javno hvalio "da je zemlja oslobođena vjerskog sujevjerja".
Onda su vlasti bez nekog posebnog razloga krajem osamdesetih godina napravile manji broj crkava i hramova, ali su svi bili pod oštrom kontrolom režima.
Sveštenik Džon Park, jedini gost u jednoj od četiri crkve koje postoje u Pjongjangu, nekoliko puta godišnje drži službu u Pjongjangu uprkos kritikama da ih drži "lažnim" vjernicima.
Ipak, on misli da su u pitanju pravi vjernici, navodeći primjer starijeg čovjeka koga zovu Ča, a koji je prije nekih 60 godina želio da postane sveštenik.
Čak i ako su neki zaista pravi vjernici, njih bira vlada. Tajna policija uvijek provjera njihova uvjerenja. Oni koji redovno putuju u tu komunističku zemlju kažu da crkve služe samo zbog stranih turista. Mnogi stranci se pozivaju da dođu u crkve, ali im nije dozvoljeno da se miješaju ili razgovaraju sa vjernicima. (Agencije)
Špijuni
Misionare u Sjevernoj Koreji su nekada nazivali stranim špijunima i često ih slali na "preobuku" u radne logore.
Otac Džon Park se ipak nada da se stav prema njima polako mijenja.
- Kad smo prvi put stigli u crkvu Čangčung, došli su sjevernokorejski vjernici i odmah okružili časnu sestru koja je došla sa mnom - objašnjava Park.
On je dodao da ti ljudi prethodno nisu vidjeli časnu sestru više od 50 godina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
