Stevanović dugo planirao ubistvo Topića

Stevanović se tereti za teško ubistvo i nedozvoljenu proizvodnju i promet oružja ili eksplozivnih materija. Prijedlog pritvora protiv Stevanovića upućen je banjalučkom Okružnom sudu.

Stevanović je tokom saslušanja u policiji bio hladnokrvan i priznao ubistvo Topića, a da nije pokazao ni trunku kajanja zbog onoga što je učinio. On je potpuno mirno i staloženo odgovarao na pitanja inspektora, ne odajući utisak da ima psihičke poremećaje. Inspektorima je ispričao da je  isplanirao ubistvo Topića i kazao da to nije uradio u afektu. Na pitanje da li je bio u afektu, rekao je: "Nije to afekat, afekat je kao decilitar u litru vode, a kod mene je bilo preostalih devet decilitara." On je inspektorima  ispričao kako je ubio Topića i da je taj dan prvo otišao naoružan s bombom do hotela "Cezar", koji je u blizini autobuske stanice pored koje prolazi linija koju je vozio Topić. On je rekao da je tu popio piće i sačekao da Topić autobusom prođe iz grada. Naveo je da je, kada je vodio da je Topić prošao, otišao do stanice i sačekao da se on vrati, a kada je Topić na autobusu otvorio vrata, ubacio je bombu. Rekao je da je to bio jedini način da ubije Topića pošto nije uspio da ga sretne nigdje samog.

Stevanović je bombom ubio Topića 13. marta oko 10.45 časova u ulici Knjaza Miloša u Banjaluci. On je bombu ubacio u autobus u krilo vozača Topića, a tom prilikom, usljed eksplozije, u autobusu su lakše ranjene dvije osobe. Veća tragedija je izbjegnuta jer su Topića pogodili skoro svi  geleri kada je uzeo bombu u ruku da je izbaci.

Stevanović je uhapšen poslije 36 časova potrage za njim, u kojoj je, osim policije i obučenih pasa, korišćen i helikopter. On je u trenutku hapšenja na sebi imao crne pantalone, bijelu majicu, crnu kraću jaknu i crni ruksak. Bio je u odjeći u kojoj su ga zapamtili i očevici nakon bombaškog napada. Poslije ubistva Stevanović je pobjegao i skrivao se na području Trapista, Česme, Malog i Velikog Blaška, Priječana. Stevanovića su primijetili inspektori CJB Banjaluka koji su dežurali na terenu, u ulici Braće Podgornika, u neposrednoj blizini banjalučke Željezničke stanice.

Načelnik banjalučkog Centra javne bezbjednosti Mladen Marić rekao je da je Stevanović prilikom hapšenja u  blizini Željezničke stanice u Banjaluci pokušao da pobjegne, ali da ga je u tome spriječila policija.

Stevanović prilikom hapšenja nije pružao otpor, niti je kod sebe imao naoružanje.

Do sukoba između Stevanovića i Topića došlo je još 2010. godine. Načelnik CJB Banjaluka Mladen Marić kazao je da je sukob izbio kada Stevanović nije platio autobusku kartu, zbog čega ga je Topić izbacio iz autobusa. Stevanović je 2010. godine zapalio Topićev automobil.

Zbog paljevine automobila Stevanović je bio osuđen u Osnovnom sudu u Banjaluci, a prema nezvaničnim informacijama, baš taj proces je dodatno zaoštrio njihov sukob i naveo Stevanovića na osvetu. Navodno je tada zaprijetio Topiću da će ga ubiti.

U Osnovnom sudu su potvrdili da je poslije priznanja krivice u novembru prošle godine Stevanović osuđen uslovno na četiri mjeseca zatvora, u koji neće biti upućen ako za godinu ne počini novo krivično djelo.

Određeno vrijeme liječio se na Psihijatrijskoj klinici u Banjaluci.

Sahrana Bore Topića obavljena je u subotu u 13 časova na Novom groblju u Banjaluci.

Tužilaštvo

U banjalučkom Okružnom tužilaštvu su kazali da pritvor za Željka Stevanovića traže zbog bojazni od bjekstva, ponavljanja djela i uticaja na svjedoke.

Takođe smatraju da bi njegovim boravkom na slobodi bila uznemirena javnost, pa je i to razlog za pritvor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.