Pobjeda ljubavi, istine i života
Vaskrs je najveći hrišćanski praznik. Toga dana je Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih, pobijedio smrt i svim ljudima od Adama i Eve do posljednjeg čovjeka na zemlji darovao vječni život. Zbog značaja ovoga praznika, svaka nedjelja u toku godine posvećena je Vaskrsu, odnosno predstavlja mali Vaskrs.
O posljednjim časovima Velike subote, pred uskršnje jutro, vjernici tri puta obilaze oko crkve. Poslije svakog kruga se zaustavljaju pred zatvorenim vratima hrama, a u crkvi vlada mrak. Sva svjetla i svijeće su pogašene. To su posljednji trenuci prije bljeska vaskršnje radosti koja je oličena u pozdravu "Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!" Crkvene dveri se u ponoć otvaraju, zvona zvone, a hram obasjava svjetlost. Vaskršnja zora je za vjernike ovaploćenje događaja opisanih u jevanđeljima: "A poslije subote, u svanuće prvog dana nedjelje, dođe Marija Magdalena i druga Marija da gledaju grob. I gle, zemljotres bi veliki, jer anđeo gospodnji siđe s neba, pristupi, odvali kamen i seđaše na njemu. A lik mu je bio kao munja, a odijelo njegovo bijelo kao snijeg. Od straha pred njim uzdrhtaše stražari i postaše kao mrtvi. Tada anđeo progovori i reče ženama: "Vi se ne bojte jer znam naime da tražite Isusa raspetoga. Nema ga ovdje. Jer vaskrse kao što reče; dođite i vidite mjesto gdje je ležao. I idite brzo i recite njegovim učenicima da je vaskrsao iz mrtvih, i gle, on ide pred vama u Galileju, ondje ćete ga vidjeti…"
Biblijsko predanje kazuje da su u prvi dan nedjelje, rano u zoru, Marija Magdalena i još nekoliko žena pošle da blagougodnim mirisom pomažu tijelo Hristovo. Kada su prišle grobu, nisu u njemu našle tijelo Hristovo, već su od anđela primile vijest o Vaskrsenju Gospodnjem. One su odmah požurile da o tome izvijeste njegove učenike, a predanje i crkveno pjesništvo saopštavaju da se Hristos, po svom Vaskrsenju, prvo javio presvetoj Bogorodici.
Hristovom vaskrsenju prethodi Veliki ili Časni post koji traje sedam nedjelja. Posljednja nedjelja posta naziva se i Strasna sedmica, a svi dani ove sedmice nazivaju se Velikim zbog svoje važnosti. Na Veliku srijedu Crkva i vjerni narod se sjećaju žene grešnice koja je izlila mirisno ulje, odnosno miro, na noge Spasiteljeve, pripremajući ga za pogreb. Veliki četvrtak, odnosno dan pred stradanje Gospoda Isusa Hrista, je dan posvećen "umivanju" ili pranju nogu, odnosno dan na koji je Gospod ustanovio svetu tajnu pričešća na Tajnoj večeri kada je održao oproštajnu besjedu svojim učenicima.
Veliki petak je najtužniji dan u godini jer slavi spomen na Hristovo stradanje. U petak uveče je Isus Hristos, raspet na Golgoti, predao duh svoj Bogu i crkva se na večernjem bogosluženju sjeća skidanja Njegovog tijela s krsta i pogreba. Velika subota je dan kada je Isus Hristos pogreben. Njegovo tijelo su sa krsta skinuli Josif i Nikodim koji su ga, po starom jevrejskom običaju, obavili platnima natopljenim mirisima i položili u novu kamenu grobnicu. Prvosveštenici i fariseji su znali da je Hristos prorekao sopstveno vaskrsenje pa su, iz straha da apostoli ne ukradu Gospodnje tijelo kako bi narodu rekli da je ustao iz mrtvih i vaskrsao, od Pontija Pilata izmolili vojničku stražu koju su postavili kraj zapečaćenog groba. Na liturgiji koja se ovoga dana služi kasno popodne crkva već počinje pretpraznovati Vaskrsenje Hristovo, a sveštenici nakon čitanja apostola mijenjaju tamne odore svijetlim dok se iz jevanđelja čita o vaskrsenju Hristovom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
