Boban Kusturić, pilot i direktor Helikopterskog servisa RS:Spaseni životi najveći blagoslov

Boban Kusturić, pilot i direktor Helikopterskog servisa RS:Spaseni životi najveći blagoslov 31.12.2017 09:32 | Milijana Latinović

Najteže je savladati emocije i ostati profesionalac prilikom evakuacije životno ugrožene djece i nema većeg blagoslova od saznanja da ste pomogli u spasavanju nečijeg života.

Rekao je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" pilot i direktor Helikopterskog servisa RS Boban Kusturić, kome je pilotiranje dječački san. Ovaj poziv je izabrao po uzoru na strica. Od 1993. godine, kada je upisao Vazduhoplovnu akademiju i prvi put se vinuo pod oblake, pa sve do danas, Kusturić je u vazduhu proveo više od 3.000 sati.

- Pokojni stric bio je pilot na "migovima: u Bihaću. On je bio moj uzor. Nikada nisam imao dilemu da se bavim bilo čim osim da postanem pilot - istakao je Kusturić.

GLAS: Kakav je bio Vaš prvi let?

KUSTURIĆ: Moj prvi let je bio u Kovinu na selektivnom letenju. Bio je to najteži period mog života, jer mi je desetak dana prije toga stradao stric izvršavajući letački zadatak.

GLAS: Koje su odlike dobrog pilota?

KUSTURIĆ: Nema dobrih i loših pilota. Ma koliko surovo zvučalo, postoje samo živi piloti i oni koji više nisu među nama, jer nažalost, u našem poslu greške se skupo plaćaju.

GLAS: Možete li nam ispričati neku anegdotu koja Vam se desila "pod oblacima"?

KUSTURIĆ: Zanimljiva situacija mi se desila u zimu 2012. godine, kada je snijeg okovao Sokolac, Han Pijesak i Kalinovik. Za 20 dana obišli smo više od 200 lokacija. Telefon nam je neprekidno "zvrčao". U jednom momentu nam se javio čovjek iz okoline Sokoca. Zvučao je tako da smo pomislili da je životno ugrožen. Ispostavilo se da je čovjek ostao bez cigareta, te nas je molio da mu "usput izbacimo neku kutiju cigareta".  

GLAS: Koja je najteža situacija koja Vam se desila?

KUSTURIĆ: Jedna od najtežih situacija bila je evakuacija porodilje iz bolnice Kasindo, koja je doživjela dva infarkta i kojoj je život bio u pitanju. Sarajevo je te noći bilo okovano maglom. Stigao sam iznad bolnice, telefon neprestano zvoni, a ja ne mogu da se provučem kroz maglu. Bio sam svjestan da od mojih postupaka i vještina zavisi njen život. Profesija nalaže jedno, bezbjednost, a emocije sasvim drugo. U trenutku kao da je Bog učinio čudo i pojavio se mali prostor u magli kroz koju sam uspio da se provučem i sletim. Evakuacija je bila uspješna, ona je živa i zdrava i ima troje djece.

GLAS: Šta Vam je izazvalo najveće emocije?

KUSTURIĆ: Ništa se ne može porediti sa medicinskim evakuacijama djece. Teško je čovjeku da isključi i sakrije  emocije, kao u situaciji kada smo prevozili djevojčicu Teu Musić, naročito zbog riječi njene majke koja je molila da je spasimo. Profesionalizam mora biti na visokom nivou kako bismo postupili onako kako je najbolje za posadu i pacijenta, a to je bezbjednost iznad svega, što je u praksi jedini mogući standard kojeg se pridržavaju svi pripadnici Helikopterskog servisa.

GLAS: Koliko Vam je važna podrška porodice?

KUSTURIĆ: Porodica mi je najveća podrška i bez toga ne bih ni mogao da radim ovaj posao. Iz razgovora sa svojim kolegama vidim da i oni razmišljaju tako. Porodice imaju puno razumijevanje i brinu za nas dok smo pod oblacima, ali nastoje da to sakriju i da nam ne stvaraju dodatni pritisak.

GLAS: Kakav je osjećaj kada spasite nečiji život?

KUSTURIĆ: Ne znam šta čovjek u životu može uraditi da bi se osjećao srećnije i zadovoljnije nego kada zna da je nekome spasio život. Sreo sam dijete koje je prije nekoliko godina bilo životno ugroženo i koje sam vozio u bolnicu. Nakon što mu je majka rekla da sam ga spasio, zagrlio me i to je ono što me ispunjava i daje motiv i snagu da idem dalje.

GLAS: Da niste pilot, čime biste se bavili?

KUSTURIĆ: Nisam ranije razmišljao o tome, ali bih vjerovatno nastavio porodični posao, s obzirom na to da se moji bave plantažnom proizvodnjom ljekovitog bilja.

GLAS: Koliko je zaposlenih u Helikopterskom servisu RS i koliko intervencija ste imali u ovoj godini?

KUSTURIĆ: Imamo 15 zaposlenih, od čega pet pilota. Od osnivanja, 2008. godine do danas funkcionišemo kao porodica jer ni mi "u oblacima" ne bismo mogli uspješno obavljati posao bez naših kolega u kancelarijama. Dostupni smo 24 sata dnevno, a osim prevoza predsjednika Srpske, premijerke i ministara, zahtjeva od strane MUP-a i pripadnika Civilne zaštite, imali smo nekoliko stotina medicinskih evakuacija. Medicinska evakuacija je besplatna i dostupna svim građanima. Osim što je mnogo brže, prevoz helikopterom je i isplativiji. Posebno sam zadovoljan što od osnivanja do danas nismo dobili nijednu primjedbu od revizora.

GLAS: Početkom iduće godine očekujete nabavku novog helikoptera. U kakvom je stanju oprema kojom trenutno raspolažete?

KUSTURIĆ: Imamo dva operativna helikoptera, a najmlađi  je star skoro 30 godina. Uskoro dobijamo novi helikopter "augusta 119" koji, pored pilota, ima još sedam putničkih mjesta. Radićemo medicinske evakuacije sa dva pilota, a uz doktora će ići i tehničar. Let do Beograda trajaće 20 minuta kraće. I do sada su naše intervencije bile uspješne i nije nam se desilo da pacijent premine u avionu. Novom opremom koju dobijamo imaćemo mogućnost da gasimo požare.

Poznate ličnosti

GLAS: Koga ste od poznatih ličnosti vozili, a koga biste voljeli da vozite u helikopteru?

KUSTURIĆ: Ponosan sam što je prvi let helikopterom Njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja bio helikopterom našeg servisa. U vrijeme kada se snimao film "Na mliječnom putu" sarađivali smo i sa slavnim režiserom Emirom Kusturicom, a velika mi je čast što sam tom prilikom vozio i glumicu Moniku Beluči. Lično bih volio da mi se pruži prilika da vozim predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina, jer ga veoma poštujem i cijenim zbog podrške koju pruža srpskom narodu.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica