Zašto kucamo u drvo i duvamo svećice? Tajna četiri narodna običaja

Kada izgovorimo nešto lijepo o svom životu, često odmah pokucamo u drvo kako ne bismo „izazvali sudbinu“.

Ovaj običaj potiče iz veoma starih vjerovanja u kojima je drveće povezivano sa zaštitom i natprirodnim silama. Dodirivanje drveta tako je vremenom postalo simboličan način da se loša sreća drži podalje.

I danas mnogi ovaj pokret naprave automatski, čak i kada ne smatraju sebe sujevjernima.

Duvanje svećica za ispunjenje rođendanske želje

Rođendan gotovo da je nezamisliv bez torte i svećica.

Prije nego što ih ugasimo, zamislimo želju, a prema poznatom vjerovanju ona će se ostvariti ako uspijemo da jednim dahom ugasimo sve svećice.

Svijeće su kroz istoriju bile povezivane sa molitvama, željama i zaštitom, pa je ovaj običaj vremenom postao dio rođendanske tradicije koju danas prihvatamo kao nešto sasvim normalno.

Novčić u fontani

Bacanje novčića u fontanu još jedan je ritual kojem se mnogi okreću kada žele da im se ostvari želja. Običaj ima korijene u starim tradicijama darivanja vode i izvora, koji su za ljude predstavljali izvor života.

Danas je ritual jednostavan - novčić se baci u vodu, zamisli se želja i nastavi dalje.

Ipak, mnogi će priznati da im je teško da prođu pored fontane, a da barem jednom ne okušaju sreću.

Fraza koja uvijek ide nakon kijanja

Kada neko kine, gotovo instinktivno kažemo „nazdravlje“. Ovaj običaj ima mnogo ozbiljniju prošlost nego što se na prvi pogled čini.

U nekim starim vjerovanjima kijanje se povezivalo sa bolešću, pa čak i opasnošću po život. Zbog toga je želja za zdravljem trebalo da bude svojevrsna zaštita osobe koja je kinula.

Iako danas ovu riječ izgovaramo iz učtivosti, običaj je opstao kao jedan od najprepoznatljivijih rituala iz svakodnevnog života, prenosi 24sedam.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.