Osamdeseti rođendan Džonija Keša

DALAS - Da nije hodao po ivici možda bi Džoni Keš još uvijek bio među nama. Na svu sreću, on jeste hodao po ivici i tako neometano ušetao u muzičku istoriju. Da je živ, legendarni muzičar bi 26. februara proslavio osamdeseti rođendan.

"Zdravo, ja sam Džoni Keš", jednostavno bi rekao na početku svakog koncerta i odmah počeo da svira, najčešće pesmu "Folsom Prision Blues". Jer, kako je često govorio, to je najbolje što ume da radi.

Rođen 26. februara u Arkanzasu, Keš je odmalena pokazivao talenat za muziku, iako je često radio razne poslove koji su ga odvlačili od muzike. Danas se smatra jednim od najuticajnijih muzičara dvadesetog vijeka.

Sredinom pedesetih godina prošlog vijeka preselio se u Memfis, gdje je počeo da radi kao raidjski voditelj. Nerjetko bi tokom večernjeg programa svirao gitaru, nadajući se ugovoru sa nekom od producentskih kompanija. Godinu dana je prošlo prije nego što je snimio svoje prve pjesme "Hey Porter" i "Cry! Cry! Cry!".

Iako su pjesme bile veoma zapažene pravi uspjeh dolazi sa albumom "Folsom Prision Blues" koji dospeva među pet najslušanijih albuma 1956. godine, a pjesma "I Walk The Line" zauzima prvo mjesto na listi singlova.

Njegov dubok glas uglavnom se vezuje za kantri muziku, iako je Keš često eksperimentisao sa rokabilijem i rokenrolom, bluzom i folkom pa čak i sa gospel muzikom  Zahvaljujući stilizovanom izgledu i tamnim odjelima dobio je nadimak "Čovek u crnom".

Mnoge njegove pjesme danas se smatraju klasicima. Osim pomenutih tu su i "Ring of Fire", "Get Rhytm", "Man in Black", "A Boy Named Sue" i duet "Jackson" koji je snimio sa Džun Karter.

Njegov imidž često je narušavan brojnim skandalima vezanim za alkohol i drogu. Ova dva poroka su, uz nevjerstvo, doveli do kraha njegovog prvog braka sa Vivijen Liberto. Više sreće imao je u romansi sa Džun Karter, sa kojom se odlično razumio i na muzičkom planu. Zajedno su radili trideset pet godina, sve do njene smrti 2003. godine. Ubrzo nakon tog tragičnog događaja i Kešovo stanje je bivalo sve lošije.

"Slobodno pitajte ljude oko mene. Ja ne odustajem. Ja ne odustajem… I to nije zbog neke frustracije ili očajanja, to što kažem da ne odustajem. Ne odustajem jer ne odustajem. Ja u to ne verujem", kazao je Keš prilikom gostovanja u čuvenoj emisiji Larija Kinga, 2002. godine, dva mjeseca nakon što je proslavio sedamdeseti rođendan.

Godinu dana kasnije, "Čovek u crnom" umro je od posljedica dijabetesa. Ali interesovanje za Džonija Keša još uvek ne jenjava. 

Kako prenosi AP, na dan njegovog rođenja počeće projekat konzervacije Kešove kuće u kojoj je proveo djetinjstvo u Arkanzasu. Kasnije ove godine u Nešvilu biće otvoren novi Kešov muzej a u planu je i objavljivanje nekoliko albuma njegove muzike, kao i tri dokumentarna filma. 

"Moj tata je bio prava stvar. Bio je ponizan ali je imao šarma, stila i harizme i privlačio je i inspirisao ljude. Mislim da je sjajno što moj otac i dalje inspiriše ljude", kazao je povodom ovog jubileja njegov sin  Džon Karter Keš.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.