Krije li čuveni muzičar veliku tajnu?

U podrumu izdavačke kuće sa kojim je Prins nekada sarađivao nalazi se, navodno, toliko neobjavljenog audio materijala da bi čuveni muzičar mogao da ostane popularan čitav vijek nakon svoje smrti.

Američki muzičar Prins poznat je po svojoj tajanstvenosti - u većini slučajeva odbija da ga novinari intervjuišu, a u onim rijetkim prilikama kada pristane na razvogor ne dozvoljava da novinari snimaju njegov glas ili bilježe ono što govori.

Ne bez razloga, reklo bi se, jer bi pjevač mogao da krije jednu veliku tajnu - u podrumu sefa njegove bivše muzičke kuće Prisley Park nalazi se, navodno, dovoljno neobjavljenog audio materijala da do početka 22. vijeka svake godine izlazi po jedan umjetnikov album.

Zašto bi ove glasine trebalo ikome išta da znače?

"Zato što je Prins moderni Mocart. On bi pisao, pisao, pisao, a onda sve odgurnuo na stranu, kako bi u svoje djelo kasnije unio korekcije. Neke od najboljih pjesama koje je napisao nalaze se upravo u tom sefu", tvrdi Ket Glaver, njegova bivša štićenica i muza.

I dok umjetnik izbjegava svaki razgovor na tu temu, mnogi njegovi bivši saradnici rado govore o pjevačevom "blagu".

"Ja sam započela cio taj proces! Pridružila sam se Prinsu 1983. godine kada je radio na svom albumu "Purlpe Rain ". Shvatila sam da bi bilo pametno da sakupim sve kasete i držim ih na jednom mjestu. Zvala sam svaki studio i tražila svaku moguću kasetu. Željela sam da imam sve što je ikad snimio. Kada sam napustila Prisley Park 1987. godine, sef je bio skoro pun. Redovi i redovi kaseta. Ne znam šta su nakon toga učinili sa tim", kaže Suzan Rodžers, inženjer zvuka i bivši pjevačev saradnik.

Njenu priču potvrdio je i Brent Fišer, kompozitor koji je sarađivao sa Prinsom preko 30 godina: "Mislim da oko 70 odsto onoga što smo Prins i ja radili tek treba da ugleda svjetlost dana".

Ali šta će se desiti sa muzikom sada, kada je sef zaključan?

"Rekao je da će sve spaliti. Vjerujem da bi pomisao na to teško pala svakom njegovom obožavaocu, ali makar još uvijek imamo nadu i možemo da budemo optimisti po tom pitanju", kaže Alan Lids, bivši pjevačev menadžer i predsjednik izdavačke kuće Prisley Park.

Soni Tompson, basista i Prinsov prijatelj iz djetinjstva ističe da je umjetnik stvarao muziku za sve generacije.

"Smatram da će njegova muzika i nakon dugog niza godina neće izgubiti na svom značaju. Ali, nažalost, mislim da niko nikada neće uspijeti da presluša sve pjesme koje se tamo nalaze jer bi vam za to bilo potrebno bar 10 godina. Jednostavno je previše materijala", kaže Tompson.

Čak i sam pjevač svoju kreativnost jednom je opisao kao kletvu.

"Da ne stvaram muziku, umro bih", rekao je.

Neki od njegovih saradnika navode da planira da do kraja života piše jednu pjesmu dnevno. Ali ono što sam pjevač želi je - da isključivo on ima upravlja nad svojim blagom.

"Jedina osoba dovoljno kompetentna da govori o mojoj muzici sam ja", kaže pjevač.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.