Zov čobanskih koliba

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Zov čobanskih koliba

Iako same, napuštene i ostavljene, očuvane ili polusrušene ove kolibice od borovine, smrčevine i jelovine plijene nekom tajanstvenom ljepotom, zrače toplotom prastarog ognjišta, mirišu na presušenu svinjsku pršutu i tek provrelu vareniku.

NIJE poznato da li je starokeltski bog Tar, po kom je planina Tara dobila ime, boravio ovdje i kad sjeverac zafijuče na nepreglednim sniježnim prostranstvima ove planinske ljepotice. Ova legendarna planina, na kojoj je ne tako davno ljeti paslo na stotine stada ovaca o kojim se staralo na desetine pastira koji su za ljetnih mjeseci boravili u tipičnim kolibama od drveta, ovih novembarskih dana obavijena je velom tišine. Do kolibica brvnara, zapuštenih torova, drvljanika i štala navrate samo noću vučije družine ali ubrzo nestaju povijenih repova jer nemaju šta pojesti. Iako same, napuštene i ostavljene, očuvane ili polusrušene ove kolibice od borovine, smrčevine i jelovine plijene nekom tajanstvenom ljepotom, zrače toplotom prastarog ognjišta, mirišu na presušenu svinjsku pršutu i tek provrelu vareniku. Čini se da u ovoj bjelini i divljini ipak iz njihovih nakrivljenih badža kulja dim od sagorjele lučevine, da u njihovim kamenim podrumima namijenjenim stoci bekeću tek ojagnjila i odlučena jagnjad a iz daljine se dozivaju čobani upozoravajući da su vukovi u blizini. Među raštrkanim i neograđenim brvnarama, razasutim po brežuljcima, u prikrajcima livada ili uz krivudave stazice vijekovima tabane nema grobova i ni spomenika. Gorštaci iz Kremana, Bioske, Mokre Gore i drugih sela u nizini ovdje su boravili ljeti a u za stoku gladnim godinama i zimi a sahranjivani su u svojim pitomijim selima. Nijemi spomenici nekadašnjeg života, običaja, načina življenja i gradnje krova nad glavom su samo pastirske kolibe koje odolijevaju mećavama i žegama i još mame poglede zaljubljenika u ovu opjevanu planinu. Sigurno da nije slučajno što je , ovdje, na obronku Tare, među kolibama starosjediocima režiser Emir Kusturica izgradio svoje selo za potrebe snimanja filma "Zavet". Njegove drvene kolibe, sokaci, mječari sa crkvom i zvonikom na proplanku stopile su se sa onim izvornim i nastavile da žive jedan novi a na filmskoj traci i vječiti život. Na kraju sela, na jednom blagom brežuljku smještena je i škola od brvana, seoska prodavnica a u blizini je, dok je film sniman bilo i lokalno groblje. Tekst i fotografije Radoje TASIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.