Veljko Kadijević promovisao u Moskvi knjigu "Kontraudar"

Voren Cimerman ostaće upamćen kao čovjek koji je znatno doprinio raspadu Jugoslavije i koji je umnogome odgovoran za prolivenu krv, uvjeren Veljko Kadijević

MOSKVA - Nekadašnji ambasador SAD u Beogradu Voren Cimerman ostaće upamćen kao čovjek koji je znatno doprinio raspadu Jugoslavije i koji je umnogome odgovoran za prolivenu krv, uvjeren je nekadašnji ministar odbrane SFRJ Veljko Kadijević, koji je ovih dana u Moskvi predstavio svoju knjigu "Kontraudar. Moj pogled na raspad Jugoslavije", prenio je Tanjug. Kadijević je u tom izdanju ekskluzivno objavio "stenograme pet svojih razgovora" u Beogradu sa tadašnjim američkim ambasadorom i ocijenio, pozivajući se posebno na razgovor iz aprila 1991. godine, da su "SAD, djelimično zahvaljujući i ličnom doprinosu Cimermana, u potpunosti preuzele od Njemačke ulogu vođe i koordinatora raspada Jugoslavije kao jedinstvene države". - Pogubna američka politika za Jugoslaviju nastavljena je do bombardovanja Srbije i Crne Gore i vojne okupacije", smatra Kadijević, koji je od maja 1988. godine do januara 1992. godine bio savezni sekretar za narodnu odbranu SFRJ i načelnik štaba vrhovne komande oružanih snaga SFRJ. Kadijević takođe optužuje Cimermana da se starao da onemogući svaki njegov kontakt sa članovima američke administracije, pogotovo sa ministrom odbrane Dikom Cejnijem, sa kojim je želio da priča o evropskoj bezbjednosti i Jugoslaviji. Cimerman se "očito trudio da sliku o stanju stvari u Jugoslaviji za američku administraciju stvara samo on svojim informacijama, koje su najčešće bile naručene i pripremljene pretežno van Jugoslavije", naveo je bivši ministar odbrane. Cimerman je u razgovoru od 3. jula 1990. rekao da je poslije izbora posjetio Sloveniju i Hrvatsku (što je kritikovano u JNA), jer je "želio da prenese poziciju svog rukovodstva novim liderima republika - da se SAD protive odvajanju i da neće podržati odvajanje tih republika". Američki ambasador je Kadijeviću rekao da je neophodan dijalog između "Srbije, Slovenije, Hrvatske i tako dalje", a da bi, u slučaju da se "iz Jugoslavije isključe Slovenija, Makedonija, djelimično Crna Gora, a ostane Hrvatska, BiH i Srbija", to "bila tragedija za Južnu Evropu i Jugoslaviju". Kadijević, koji je završio komandno-štabnu akademiju američke pješadije, upozorio je tada Cimermana da se u Hrvatskoj nalazi "četvrtina Srba", a u Srbiji "četvrtina Hrvata i drugih naroda" i da to može postati razlog za građanski rat. On je rekao američkom diplomati, prema sopstvenom svjedočenju, i da ne bi bilo dobro da se izmijeni pozicija Zapada i SAD prema Jugoslaviji, tada kada se raspao Varšavski pakt, koji je uz SSSR imao pravo da preko Jugoslavije suvozemnim putem izađe na Sredozemno more. Na tom susretu razgovarano je i o pozicijama kongresmena Džozefa Diogardija i Toma Lantoša o Kosovu i Metohiji. Na sljedećem sastanku poslije tri mjeseca (3. oktobra 1990), Cimerman se, prema Kadijevićevoj tvrdnji, složio sa njim da nisu u Evropi i na Zapadu u cjelini svi zainteresovani za jedinstvenu Jugoslaviju. - Uvjeren sam da mi jesmo - rekao je Cimerman. U razgovoru od 6. januara 1991, koji se ticao "Vensovog plana", "nestale su izjave Cimermana o nepromijenjenoj politici SAD prema Jugoslaviji" a "SAD su se spremale da preuzmu na sebe vodeću ulogu koju je igrala Njemačka u procesu razbijanja Jugoslavije", tvrdi bivši jugoslovenski ministar odbrane. Tih dana, kako je istakao, Cimerman se vratio sa konsultacija u Vašingtonu sa pozicijama suprotnim Vensovim. Nakon što je američki ambasador zahvalio "srpskom rukovodstvu i JNA i njenom rukovodstvu za plan koji je izrađen zajedno sa Vensom" i rekao da ga Vašington potpuno podržava, Kadijević je iznio stav da za Jugoslaviju postoje dva puta: prvi, kojim je krenula Evropska unija i kojim "na žalost, upravlja Njemačka", a koji znači neizbježno krvoproliće, i drugi - put izaslanika generalnog sekretara UN Sajrusa Vensa, čiji je ključ uspostavljanje mira u Hrvatskoj. Kadijević je istakao da je potrebno zaustaviti rat u Hrvatskoj da se ne bi prenio u BiH, a Cimerman je izrazio zabrinutost zbog izjava predstavnika Srba, "na primjer Radovana Karadžića" da priznanje BiH može dovesti do rata. - Mi smo uznemireni jer bismo željeli da sačuvamo nezavisnost BiH kao odvojene republike. Hoću da kažem, mi ne priznajemo BiH i ne odobravamo to što radi Njemačka, međutim, treba da uvažavamo realnost i ako dođe do priznanja, htio bih da znam da li bi vojska mogla da spriječi takvu eskalaciju sukoba i širenju rata u BiH o kojem govore Srbi? - upitao je Cimerman. Kadijević je rekao da "JNA neće voditi rat u interesu jednog naroda protiv drugog", ali da Karadžić, Alija Izetbegović i Stjepan Kljuić "pomažu stvaranje nelegalnih oružanih formacija". - Imam informaciju (istina, nisam siguran da je tačna, ali ću Vam je ipak reći, iako Vi znate bolje od mene), da je Izetbegović u tom smislu dao neka obećanja Njemačkoj (u vezi sa jednostranim proglašenjem nezavisnosti) i ima sa njom neki dogovor. Ako je to tako, ništa dobro neće od toga izaći - rekao je Kadijević. Potom je američki ambasador želio da čuje Kadijevićevo mišljenje o "Milanu Babiću koji odbija dogovore i postignuti koncept", na šta mu je on rekao da je Babić "nezreo i da je takvih još mnogo" a da "ne radi prvi put ono što nije u interesu naroda". - Međutim, "ako ne bude slušao narod, treba ga politički ukloniti - rekao je Kadijević, dodajući da rukovodstvo RSK u svojoj politici "ne može više da se oslanja na JNA". Kadijević u razgovoru od 11. aprila 1991. uviđa da su "SAD, djelimično zahvaljujući i ličnom doprinosu Cimermana, preuzele u potpunosti ulogu Njemačke kao vođe i koordinatora raspada Jugoslavije kao jedinstvene države". O Cimermanovom licemjerju i lošoj ulozi, prema tvrdnji Kadijevića, svjedoči i pismo koje mu je uputio u martu te godine, kada je podnio ostavku na mjesto saveznog sekretara, i u kojem navodi da mu je "veoma drago što je uspostavio lične odnose i saradnju" sa Kadijevićem i da se "često sjeti upozorenja koja mu je davao u vezi sa jugoslovenskom krizom". - To i mnoge druge vaše analize veoma su mi pomogle u ocjeni i shvatanju jugoslovenske situacije - napisao je tada Cimerman u pismu, čiji faksimil je objavio Kadijević u svojoj novoj knjizi predstavljenoj juče u Moskvi. Avantura Aktuelni predsjednik Hrvatske i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ Stipe Mesić i nekadašnji predsjednik savezne vlade Ante Marković namjeravali su da uz pomoć armije svrgnu predsjednike Hrvatske i Srbije, Slobodana Miloševića i Franju Tuđmana, tvrdi u svojoj knjizi "Kontraudar. Moj pogled na raspad Jugoslavije" bivši ministar odbrane Veljko Kadijević. Mesić je "htio da preko tadašnjeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Ante Markovića uvuče mene i armiju u svrgavanje Tuđmana, koji je, po njegovom mišljenju bio apsolutista, i da na čelo Hrvatske postavi sebe, demokratu i liberala", tvrdi Kadijević u knjizi predstavljenoj juče u Moskvi. - Mislim da ne treba posebno objašnjavati, znajući aktivnosti JNA i moju poziciju, zašto je taj pokušaj Markovića ostao bez rezultata - piše bivši savezni sekretar za narodnu odbranu, tvrdeći da je Marković u maju 1991. u Karađorđevu pokušao da ga ubijedi da će "ako svrgnemo Miloševića i Tuđmana, svi problemi u Jugoslaviji biti riješeni". - To je bila tipična avantura Markovića, u kojoj je on, od svega što bi taj pokušaj izazvao, vidio samo mogući prvi čin, u kojem bi on uz pomoć armije stao na čelo Jugoslavije. Druge katastrofalne posljedice on nije u stanju bio da uvidi, kao što ih nije vidio ni u pokušajima bolesno ambicioznog Mesića da što je moguće prije preuzme vlast u Hrvatskoj - piše Kadijević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.