Slavili Trebava i Trebavci

Zbor na Dugoj Njivi za narod tog kraja svetinja i on se ne propušta. Svi dođu da se provesele i skinu prašinu sa uspomena. Kada odu ostaje crkva Lazarica i Trebava da prkose vremenu, svjedoče o istoriji ovog kraja i čekaju svoje Trebavce

HILjADE i hiljade stanovnika Trebave, ma gdje se nalazili, pohrle nedjeljom uoči Ognjene Marije na Dugu Njivu, nedaleko od Modriče, da se okupe i provesele. To traje od 1919. godine, kada je prota Savo Božić u znak sjećanja na bunu protiv Turaka iz 1858. godine, koju je podigao pop Petko Jagodić iz Vranjaka, uveo običaj da se okuplja narod na molitvi i parastosu za sve poginule u toj buni. Ove godine je zbor održan 88. put. Prema nekim procjenama, za dva dana proteklog vikenda svetište na Dugoj Njivi posjetilo je više od 20 hiljada stanovnika opština Modriča, Doboj, Vukosavlje, Šamac, Donji Žabar, Derventa, Brod, Petrovo, Pelagićevo i Brčko. Ne samo oni, nego i većina naših ljudi koji rade u inostranstvu svoj godišnji odmor prilagođavaju baš ovom zboru. - Odmalena sam kao dijete dolazio na ovaj zbor. Evo, i danas sam opet tu. Za nas je zbor, kao i za većinu naših ljudi, postao svojevrsna obaveza da se dođe na Dugu Njivu. Dolazićemo ovdje dok god samo živi - rekoše prilikom izlaska iz crkve Svetog cara Lazara, Čedo i Milka Vuković koji su protjerani iz Krečana kod Gradačca, a sada žive u Švajcarskoj. Ovako bi nam rekao gotovo svako ko je minulog vikenda bio na Dugoj Njivi. Sa Aljaske za Dugonjivski zbor stigao je Nikola Vasilić. - Evo i sada, kada sam prevalio sedamdesetu godinu, imam isti osjećaj neke ljepote i svečanosti, kao i u djetinjstvu kada sam dolazio na ovu našu ljepoticu - ispričao je Vasilić ne skidajući osmijeh sa lica. Zbog čega je to tako kod trebavskog naroda možda objašnjava podatak kako je Trebava dobila ime. Po staroslavenskoj riječi “trebva” što znači žrtvenik ili mjesto gdje se žrtva prinosi, dok ta riječ kod Rusa znači i oltar u crkvi. Samo u imenu Trebava satkana je njena cijela istorija. Taj kraj i njegovi žitelji su kroz vijekove stradavali i bili žrtve borbe za svoje ognjište i slobodu. Zato je Trebava sinonim za slobodu i žrtvu ovog kraja. Poslije bune Petka Jagodića, slijedila su nemirna vremena u kojima je stradao narod. Prvo austrougarska okupaciji, zatim dva svjetska rata i na kraju posljednji rat kada se sa Trebave, odnosno Duge Njive, rukovodilo operacijom “Koridor”, koja je spojila istočne i zapadne dijelove Republike Srpske. Zbog toga je narod ovog kraja 1992. godine izgradio na Dugoj Njivi prelijepu crkvu Lazaricu posvećenu Svetom caru Lazaru i svim srpskim junacima u kojoj je i ove godine jerej Slađan Savić služio molitvu i parastos za sve poginule srpske junake od Kosovskog boja do posljednjeg otadžbinskog rata. Između ostalog, i to je razlog za dizanje manastira Svetog Ilije na ovom prostoru. Definitivno je Duga Njiva postala duhovni centar ovog dijela Republike Srpske. Od 2. jula ove godine manastir na Dugoj Njivi dobio je i prvog iskušenika u liku Žike Nikolića iz Modriče. - Ovdje je prelijepo i ljubav prema bogu i mom narodu je opredijelila moju sudbinu. Ja sam se predao i moj život je u krugu ovog manastira. Ljudi stalno dolaze, da se pomole bogu, da se ispričaju. Duga Njiva je naše svetište, oduvijek je to bila - naglasio je prvi iskušenik Nikolić, koji će nakon nekog vremena provedenog u tom statusu postati i prvi kaluđer dugonjivskog manastira. Na Dugoj Njivi su minulog vikenda bili brojni šatori sa muzikom uglavnom ovog kraja. Svirala je violina, “kucalo” se u šargiju, mnogi su izašli u narodnim nošnjama trebavskog kraja. Međutim, bilo je i onih koji se su okitili srpskim i pravoslavnim simbolima: šajkačama, trobojkama, majicama sa tekstom himne “Bože, pravde”... Trebava je očuvala tradiciju, međutim, na njenim proplancima nije brojno stanovništvo kao nekada. Rijetko se čuje zvuk šargije, violine i frule... Mnogi su otišli trbuhom za kruhom, a onaj najveći dio stanovnika Trebave spustio se uz putne komunikacije dolinom rijeka Bosne, prema Doboju i Modriči. Međutim, svi oni obavezno jednom u godini izađu na Trebavu, na Dugu Njivu za Ognjenu Mariju da se provesele i skinu prašinu sa sopstvenih uspomena. Kada svi odu ostaje crkva Lazarica, Duga Njiva, od ove godine i manastir Svetog Ilije i Trebava da prkose vremenu, svjedoče o istoriji ovog kraja i čekaju svoje Trebavce. Tekst i fotografije Vid BLAGOJEVIĆ PUTEVI Posljednjih nekoliko godina sve više se Trebavaca vraća Trebavi, makar u ljetnjem periodu. Prema Trebavi se asfaltiraju putevi iz pet pravaca. Već je završen iz pravca Doboja preko Osječana, u toku je asfaltiranje kroz Riječane od Modriče, a u narednom periodu putevi će se asfaltirati na Trebavi prema Dugoj Njivi preko Vranjaka, Koprivne i Tolise.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.