Razgovor: Dobrica Agatonović,. glumac Narodnog pozoriš

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Razgovor: Dobrica Agatonović,. glumac Narodnog pozoriš

Kada bi trebalo da napravim predstavu o svom glumačkom radu bila bi to prava drama protkana komičnim detaljima, jer stvarno je smiješno kako glumce tretiraju, rekao Dobrica Agatonović

ČETRDESET godina umjetničkog rada rijedak je i pažnje vrijedan jubilej. Nebrojenim pozorišnim ulogama, glumac Dobrica Agatonović već četiri decenije osvaja scenu, ali i mnogobrojnu banjolučku publiku. ? U Narodno pozorište Republike Srpske u Banjoj Luci došli ste iz Vršca. Kako Vam se čine počeci traženja umjetničkih staza i osvajanja scene? - Imao sam sreću da dođem u Banju Luku u izuzetno jak ansambl sa preko trideset i pet glumaca, tako da sam imao šansu da mnogo toga naučim. Radio sam godinu dana u Vršcu i odmah poslije toga sam došao u Banju Luku. Evo trideset i devet godina sam na sceni Narodnog pozorišta. Banja Luka je čudo. Kao što su govorili Adem Čejvan i Vlado Zeljković, "ko se napije Vrbasa, taj se ne odvaja lako od tog grada. Sećam se tih glumačkih početaka, šetnji kroz park, gdje sam upoznao mladiće i djevojke koji su pratili pozorište, gledali predstave. I danas srećem te ljude, koji me znaju još iz tog vremena. To su uvijek radosni susreti. Kad upoznate grad i drage ljude koji vas zavole, lakše vam je da se nosite sa svim onim problemima koji posao sa sobom nosi. ?Kada biste trebali da napravite predstavu o svom glumačkom životu, u koji biste žanr smjestili tu priču? - Bila bi to prava drama protkana komičnim detaljima, jer stvarno je smiješno kako glumce tretiraju. Bilo bi tu anegdota koje su svih ovih godina pratile moj rad. ?Koliko je "gluma ogledalo prirode"? - Za razliku od mnogih drugih ljudi koji se bave drugačijim poslovima, mi smo istureni pred javnošću. Sve što radimo, vidi se u ogledalu. ?Jeste li i koliko Vi glumeći otišli daleko od sebe? Učini li Vam se ponekad da ste pronašli novu ličnost u sebi? - Nekad glumac uđe u srž lika, nekad manje. Sve što dublje ulazi u lik, samim tim je veće osvajanje scene. Uvijek kad počnem da spremam ulogu, razmišljam kako sam ja sad drugi čovjek. Nisam više Dobrica Agatonović. Naravno, uvijek dio sebe udjenem u ulogu. ?Koji su vaši glumački snovi, još neodsanjani? Mislim da sam još u punoj snazi da igram. Koštana je moja želja još neostvarena. Iz kraja sam koji danas zovu "južna pruga" i to je nešto što jako osjećam u sebi. Nekoliko puta sam govorio Mitketov monolog. To je bilo u raznim situacijama, sa prijateljima, na proslavama, kada sam osećao potrebu da to govorim. Razmišljam ovih dana zašto baš ja moram da budem Mitke i kakav bih ja bio u toj ulozi? Možda bih kiksao. Proslava mog jubileja će vjerovatno biti dostojna onoga što sam radio ovih četrdeset godina. To se poklapa sa odlaskom u penziju. Razmišljam da li uopšte da govorim Mitketov monolog ili nešto drugo. ?Ansambl Narodnog pozorišta osvježen je mladim glumcima. Kako gledate na njihov rad? Koliko oni imaju šanse da se kreativno ispolje? - Narodno pozorište ima izuzetno dobru mladu ekipu, koja može mnogo toga da napravi. Bilo bi dobro da Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske više novca izdvaja za Narodno pozorište, jer ti mladi ljudi su puni talenta i energije i itekako mogu da obogate pozorišni život. N. SIMIĆ - ŽERAJIĆ TELEVIZIJA - Ovih dana snimam seriju u Sarajevu "Tate i zetovi", u režiji Faruka Sokolovića. Čast mi je što igram sa Miom Begović, izuzetnom glumicom i dobrom koleginicom. Tu je i talentovana Nikolina Jelisavac, sa kojom izuzetno dobro sarađujem. Poslije banjolučke serije "Žene, ljudi i ostali" nisam ništa snimao na televiziji. Mislim da bi bilo dobro da sam se više bavio filmom. U jednom periodu sam igrao mnogo predstava. Repertoarska politika je bila takva da sam stalno bio angažovan - rekao je Dobrica Agatonović. ULOGE ? Koje uloge su obilježile Vašu glumačku karijeru? - Bilo je dosta uloga i teško mi je da izdvojim. Igrao sam Agatona u "Ožalošćenoj porodici", drvosječu u predstavi "Krojač", kod Romana Kortinskog, reditelja iz Poljske. Bilo je i poslije toga mnogo uloga. Sjećam se Relje Kneževića, u Kočićevom djelu "Krajiške legende", u režiji Bate Putnika. Teško je opredijeliti se i proglasiti neke dražima. Dvije tri uloge obilježe četrdeset godina rada, to je cijeli glumački vijek.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.