Predavanje

Jedino sigurno da je pjesma pripadala srpskoj narodnoj književnosti, rekao Radmilo Marojević... U baladi sadržan sukob dvije kulture, dva nacionalna i etnička mentaliteta, istakla Mirjana Vlaisavljević

BANjA LUKA - Predavanje "Asan-aginica, 233 godine poslije" održano je u četvrtak veče u vijećnici Banskog dvora - Kulturnog centra. Na tu temu je govorio predsjednik Srpskog fonda slovenske pismenosti i slovenskih kultura prof. Radmilo Marojević i banjolučka prof. dr na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci Mirjana Vlaisavljević. Oboje govornika su bili kategorični da je ova balada "Žalostna pesanca plemenite Asan-aginice" pripadala i pripada srpskoj narodnoj književnosti i odbacili kao netačna sva drugačija analiziranja i interpretacije. Predavači su ovu baladu razmatrali sa aspekta kulturologije i tekstologije, te obrazlagali izvorno čitanje pjesme zasnovano na tekstu italijanskog putopisca, etnografa Alberta Fortisa, koji je baladu 1774. godine otrgao od zaborava. Profesor Marojević je podsjetio da je ovu pjesmu Gete uključio u pojam i koncept svjetske književnosti, ali kao srpsku pjesmu. - Govoriti kako su određeni običaji koji se pominju u pjesmi samo muslimanski, potpuno je besmisleno. Činjenica je da Asana-aga nije Srbin, jer je on sin nekoga čiji je nadimak Arapin, pa može biti samo ili Turčin ili stvarno Arapin - istakao je Marojević. On je naglasio da postoje spisi prema kojima je ova pjesma nastala u imotskoj krajini, muslimanskoj sredini. - Međutim, na tom području u drugoj polovini 17. vijeka nije bilo glasa "h", pa nije mogla nastati pjesma Hasanaginica - rekao je Marojević. On je rekao da je ova balada jedan od dokaza da istorija srpskog jezika nije razvijena, ali i da je fonema "jat" bila živa kada je nastala pjesma, te da jedino sigurno da je pjesma pripadala srpskoj narodnoj književnosti. Vlaisavljevićeva je istakla da je u ovoj baladi sadržan sukob dviju kulture, dva nacionalna i etnička mentaliteta. - Prema šerijatu muž ženu može otjerati kada sam ocijeni da za to ima razloga, dok Srbin može ženu otjerati samo ako je nerotkinja ili preljubnica - rekla je Vlaisavljevićeva ukazujući na različita tumačenja Asan-agine odluke da otjera ženu, jer ga nije posjetila dok je ranjen ležao. V. VELENDEČIĆ USUD NESREĆNE ŽENE U ovoj baladi Asan-aga tjera ženu sa dvora, jer ga nije nijednom posjetila dok je ranjen ležao. Fatima ga, međutim, ne posjećuje "od stida" kako navodi pjesma. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje ugovara brak sa "imotskim kadijom". Asanaginica, slomljena, zaustavlja svatove kraj dvora da vidi djecu i da se oprosti od njih. Asan-aga tada doziva djecu: "sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda", na šta se srce nesrećne žene kida od tuge. Asanaginica umire od bola i nepravde gledajući u svoju djecu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.