Hrvatska "Oluja" (14)

Hajkom na Srbe protjerano je oko dvjesta pedeset hiljada ljudi, deset hiljada kuća je minirano, a do osamdeset hiljada stanova je oduzeto. Preorana su 192 srpska naselja i na tim prostorima zasađen hrast.

Svetozar Livada u knjizi: "Etničko čišćenje zločin stoleća", ukazuje da je iz Hrvatske proterano između 200.000 i 250.000 Srba (od kojih oko 180.000 stanovnika Krajine), da je nestalo oko 2.700 Srba, oko 10.000 srpskih kuća je minirano, a između 60.000 i 80.000 stanova je oduzeto urbanim Srbima. Preorana su 192 srpska naselja i zaseoka i na njihovom mestu zasađen hrast, uništeno je 40 bibliotečkih fondova u Krajini a knjige spaljene i korišćene kao ogrev. Posle svega Tuđman je konstatovao, nakon što je hrvatska vlast ceo taj genocid ozakonila, da srpsko pitanje više ne postoji! "Hrvatska ljevica" 31. oktobra 1997. godine komentariše pisanje "Ferala" o vremenu "Oluje" u Kninskoj Krajini otkrivajući ono što zvanični organi u Hrvatskoj ne žele da se zna. Novinar opisuje epizode koje je video ili su mu predočene od međunarodnih posrednika. "Leševa uz cestu, hrvatska država bi se htjela riješiti. Alain Forand, zapovjednik bivšeg sektora "Jug", ne štedi kritike na račun hrvatske vlasti: "Na putu od bonice u Kninu do našeg kampa, kud smo evakuirali ranjenike u subotu, dan nakon napada, videli smo 22 leša, uglavom žena i djece. Samo dvojica među njima bili su muškarci u uniformi. Čim je vojska počela prodirati u Knin, odmah su počeli pljačkati radnje u centru. Bili susretni, pucali su u zrak. Od tog momenta do utorka, 8. kolovoza, nama je zabranjeno kretanje gradom. Puna tri dana nismo znali što se događa izvan kasarne, kaže Alain Forand i nastavlja: Svježi grobovi bez imena Na kninskom groblju postoji 95 numeriranih križeva na svježim grobovima, ali nitko nije dostavio spisak s imenima pokopanih. UN pita hrvatske vlasti što je s nestalima iz Donjeg Lapca, Kistanja, Benkovca, Knina... i traži spisak zatvorenika iz sektora Jug, ali ostaju bez ikakvog odgovora. Za njih još nema pristupa u Vrliku i Donji Lapac. Stižu dva britanska novinara pod stražom. Upravo su se jedva izvukli iz drniškog zatvora, kamo ih je privela vojna policija HV "zbog nedopuštenog snimanja kuća u plamenu". Sretni su što su ostali živi za razliku od kolega iz BBC". Iste novine podsjećaju šta je "Feral" pisao petnaest dana posle "Oluje". Radio Slobodna Evropa "danas prenosi Gunisovu izjavu da je oko Gline, po Kordunu i Baniji uz cestu zapaljena tek po koja kuća, ali su sela izvan glavne ceste neka potpuno, a u nekim 25-30 odsto kuća zapaljeno. Neke još i danas gore, iako je od "Oluje" prošlo 15 dana. Pripadnici UNKRO-a videli su mrtve civile, ali im hrvatska policija nije dopuštala da provedu istragu. Sela južno od Knina spaljena su 75-90 odsto. I ova i ona u Baniji i Kordunu, ako nisu spaljena, divljački su razorena i opljačkana. U isto vrijeme Adalbet Rebić tvrdi da je stambeni fond Gline i Vojnića sačuvan i da se u te kuće useljavaju izbjeglice - Hrvati iz Banja Luke. To je vlasništvo Hrvatske, Srbi su otišli i neće se više vratiti. Ako se i odluče na povratak, to neće ići tako glatko kao što su otišli iz Krajine". Isti radio javlja da je "srpska opozicija ustala protiv Tuđmanovog osvajanja Krajine... Naivci! Amerika je odlučila da Hrvatska bude lokalna sila na Balkanu i uzalud tamo nekakva srpska opozicija zahtijeva ratni revanš. Ako Srbija zarati protiv te "lokalne sile", Ameri će bombardirati Beograd". "Sami Hrvati noćas javljaju u svojoj najobjektivnijoj ponoćnoj emisiji "Slikom na sliku" da je međunarodni Helsinški odbor ustvrdio da su Kistanje do temelja spaljene. Nestao je velik broj ljudi iz tog kraja. Većina ih je pobijena i spaljena u vlastitim kućama. General Čermak to komentira u istoj emisiji: Nema dokaza, nema paljenja! Svi su "oni" nastradali u toku ratnih operacija i čišćenja terena". Čermak tvrdi: "S međunarodnim organizacijama, UNKRO-om i evropskim promatračima imamo vrlo dobre odnose. UNKRO nam je od prvoga dana stavio a raspolaganje svoje inžinjerijske i pirotehničke jedinice, dao nam je mape s kojima je raspolagao. Rekli su nam sve što su znali o miniranim područjima... Antiteroristička jedinica upravo odrađuje svoj dio posla - posebni vodovi čiste teren uz pomoć vodiča-pasa, helikoptera i potiskuju ih (preostale Srbe) sve dublje od urbanih sredina i glavnih komunikacija. Na Promini nema više četnika. Krenuli su prema Kozjaku i Strmici... Do danas smo kriminalistički obradili i pokopali 110 pripadnika neprijateljske vojske i nešto civila (!)... "Srbi, koji su se krili po podrumima kuća ili u obližnjoj šumi, prešli su u kamp UNKRO-a. Od tih hiljadu njih 280 dobilo je propusnice i vratilo se u grad u svoje kuće i stanove. (Mnogi su se od tih 280 morali ponovo uz pomoć UNKRO-a vratiti u kamp, jer su bili premlaćeni, šikanirani i izloženi opasnim prijetnjama nožem i oružjem. Za evakuaciju u Srbiju, uz više od 700 onih iz kampa, prijavilo se još 500 Srba koji su ostali u Kninu i okolini, o čemu Čermak namjerno ništa ne govori)..." "Sabili su ih u mali krug i ogradili žicom, a ranije su imali široko područje kretanja po kampu. U kampu su se pojavile uši i trbušne bolesti. Tako je teško humanitarno pitanje. Srbi su tamo još uvijek prestrašeni", javlja Radio Slobodna Evropa, iznoseći na šta Čermak dalje kazuje: Masovne egzekucije "U 'Oluji' velik posao je odradilo topništvo. Izazvalo je potpunu paniku kad je na ovo područje palo preko 900 projektila raznih kalibara". "Feral tribjun" 22. avgusta 1995. piše: "Hrvati se hvale da je Amerika stala iza hrvatske "Oluje" moralno, politički, vojno. Napad na Hrvatsku je, u stvari, napad na Ameriku... Radio Glas Amerike javlja da Međunarodni helsinški odbor, opovrgava hrvatske tvrdnje kako nije bilo zločina u "Oluji" ni poslije nje. Taj odbor uporno tvrdi, kao i Hrvatski helsinški odbor koji mu je ovdašnji ogranak, da je u okolini Knina uništeno 70-90 odsto kuća. U Kistanjama nema ni jedne kuće koja nije zapaljena, srušena ili potpuno opljačkana. Vršene su i masovne egzekucije, pa je, na primjer, u Žargoviću pronađeno devet ubijenih civila starijih od 50 godina, kojima su prethodno odsječena tri prsta desne ruke. Radio London ne reče koja su to tri prsta, ali se zna da su to - tri prsta pravoslavnog krsta. Ne zna se za dvije stotine ljudi iz tog kraja, od kojih za više od stotinu civila, čija su imena poznata odboru. Hoće li se ikada saznati koliko je krajiških Srba pobijeno, kad hrvatske vlasti nisu danima dopuštale uvid u situaciju, a sve optužbe odbacuju", kaže "Feral". (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.