Drvengrade, filmski grade

U Drvengradu se i učilo: studenti i mladi autori od Nikite Mihalkova su saznali "da je u filmu sve muzika", od Kusturice "da je komedija najbolja vrsta psihoterapije za bolesne i zdrave"... Prva nagrada "Zlatno jaje" pripala Špancu Hozeu Enrikeu Iglisijasu

OSNIVAČ i organizator Prvog međunarodnog filmskog festivala za mlade autore "Kustendorf", koji je protekle sedmice održan u Drvengradu na Mokroj gori, Emir Kusturica rekao je da je ova manifestacija morali biti osuđena na uspjeh i zbog toga što je većina njenih učesnika stanovala u kućama brvnarama od kojih je sačinjen ovaj grad. - U ovim kućama, koje su kupljene od seljaka i sklopljene na ovom brdu, stanovale su generacije čeljadi u patrijarhalnim srpskim porodicama u kojima je vladala sloga i razumijevanje i koje su zračile toplotom porodičnog ognjišta - rekao je Kusturica. U tom naselju, u kome su njegovi građani stariji od samog grada, boravili su, učili i družili se mladi filmski autori iz 12 zemalja. Oni su sa sobom donijeli svoja poletarska ostvarenja, ukupno 33 filma, a s njima su bili i uzori kao što je Nikita Mihalkov i mnogi drugi. Početak festivala obilježile su suze velikog srpskog režisera, autora filmova "Otac na službenom putu", "Život je čudo". "Arizona drim", Sjećaš li se Doli Bel".... Dok su Mihalkova na dočeku djeca iz lokalne osnovne škole nudila hljebom i solju i pjevala mu "Tamo daleko" na srpskom jeziku, Kusturica je zaplakao. - Djeca uvijek, iznenada, izazivaju poplavu emocija, a u ovom slučaju ta nevina mala stvorenja pjesmom govore velikom i u svijetu uticajnom čovjeku da im neki svjetski moćnici otkidaju dio zemlje i kao da ga mole da im pomogne - objasnio je Kusturica bolni grč na svom licu. Braneći svoje i svjetske filmove od šunda u kinematografiji Kusta je priredio i drugo iznenađenje sahranivši na novoformiranom groblju loših filmova kasete sa filmom "Umri muški". Sarkastično se izražavajući, kao uostalom i u svojim filmovima, u sprovodu se svirao "posmrtni marš", pojao je "sveštenik", kukale "narikače", održan posmrtni govor. Slučajni posjetioci Drvengrada nisu se mogli načuditi šta se dešava pridruživši se nesvjesno "sprovodu" u kome su koračala ozbiljna i poznata lica. Spot za festival počinjao je stilizovanom slikom Drvengrada, odnosno njegovih krovova, dimnjaka sa crkvenim zvonikom na vrhu a zvučno se oglasio i pijetao ranoranilac. U tom stilu je Kusturica smislio i najveće nagrade najboljim filmovima pa su mladi autori dobili Zlatno, Srebrno i Bronzano jaje, čime se postiže asocijacija na početak nečega što bi rekli stari Latini - "ab ovo". A prvo Zlatno jaje pripalo je Špancu Hozeu Enrikeu Iglisijasu za film "Između", koji je žiri, sa velikim prijateljem srpskog naroda Peterom Handkeom na čelu, proglasio najboljim. U Drvengradu se i učilo: studenti i mladi autori od Nikite Mihalkova su saznali "da je u filmu sve muzika", od Kusturice "da je komedija najbolja vrsta psihoterapije za bolesne i zdrave"... Učili su od Neleta Karajlića šta je to u muzici "Nju primitivs", a Dejan Petrović je svima pokazao da je truba instrument uz koji se igra kolo, pleše i skače u ritmu panka i roka. Sedam dana su mladi filmski autori, stari režiseri, pisci kao što je Peter Handke, Matija Bećković, glumci Voja Brajović, Zoran Cvijanović, Vesna Čipčić, Miki Manojlović živjeli kao jedna složna porodica pod okriljem Kustinog očinstva u svom gradu Drvengradu koji je, kako sam voli da kaže, njegov gradonačelnik. Svi su se kretali ulicama od drvenih pragova starog "Ćire" sa "Šarganske osmice", koje sve vode ka hramu Svetog Save i koje nose imena Ive Andrića, Nikite Mihalkova, Nikole Tesle, Dijega Maradone, Novaka Đokovića, Če Gevare, Miodraga Petrovića Čkalje... Pili su sokove proizvedene u Drvengradu iz programa "Biorevolucije" pod nazivom "profesor Kusta", "Tito", "Čiča Draža", "Če Gevara"... I svi su bili srećni i zadovoljni. "Život je neshvatljivo čudo", napisao je Ivo Andrić... Tekst i fotografije Radoje TASIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.