Diosije operacije obmana (28)

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Diosije operacije obmana (28)

Pavelićevo iznenadno javljanje iz Rima centru u Filahu da se pruži pomoć Vlatku Mačeku koji je prišao "Međunarodnom seljačkom savezu", novoj političkoj organizaciji velikog političkog značaja, odgodilo je odlazak Kavrana u zemlju.

Bližio se već kraj juna. Kavranov odlazak u zemlju opet je iznenada odgođen. Jedne večeri kod njega u stan došao je Sušić i još s vrata zadovoljno rekao: - Poglavnik se javio! - Kada? - začuđeno upita ovaj, znajući za Pavelićevo ćutanje i skrivanje u Rimu i od samih ministara. - Danas. Poslao je pismo po svom ađutantu Kriliću. Kavran radoznalo i nestrpljivo otvori koverat koji mu dade Sušić i poče da čita: "... Već sam vam ranije govorio o tome da Mačeku treba pružiti punu pomoć u rukovođenju emigracijom. Sada je momenat da to naročito učinimo. U Austriji se već nalazi pop Juretić, koji ima zadatak da u Lincu uspostavi ogranak jedne nove političke organizacije velikog značaja "Međunarodnog seljačkog saveza". Ukratko vam mogu reći: da će se u njemu nalaziti predstavnici svih emigrantskih nacionalnosti i grupa. Već su mu prišli Mikolajčik, Dimitrov ‡ Gemeto, Nađ, Buzeši, Gavrilović i naš Maček. Savez će organizirati borbu i pokrete otpora u svim istočnoevropskim zemljama pod uticajem Rusa. Za nas je to također vanredna prilika. Povežite se sa Juretićem i pomozite mu. Kavran neka zbog toga malo odgodi put. Vaš Pavelić." Sušić se nasmeši: - Jesi li vidio? Radi stari mačak! Kavran ništa ne odgovori, jer mu još nije bila jasna uloga te nove organizacije. Ponovo je razgledao pismo, a zatim upita: - Ko je taj Juretić? - Stari mačekovac - odgovori Sušić i nastavi: - Ima vrlo jake veze u Rimu, a i ovdje sa stranim ambasadama. Izgleda da je dobro povezan sa nekoliko obavještajnih centara, jer sam zapazio u Italiji da se Draganović često oslanja na njega u kontaktima sa strancima. - U čemu misliš da treba da mu pomognemo? - dvoumeći se, upita Kavran. - Vjerojatno u pogledu naših veza sa zemljom. Sigurno će tražiti da tamo propagiramo osnivanje saveza i da pod njihovim programom i parolama organiziramo ljude. - Ne znam kako će to naši primiti u zemlji? - i dalje se kolebao Kavran. - Ja mislim dobro, naročito u Hrvatskoj. Seljaci vole da predstavljaju važan faktor u međunarodnim razmjerama. Uostalom, u svakom slučaju važno je da imamo što više takvih oslonaca u raznim zemljama. Inače bismo sužavali platformu borbe u usko nacionalne okvire, što bi nam se jednoga dana moglo osvetiti. Pošto su već poveli razgovor o tome, Kavran obavesti Sušića da mu se iz nemačke javio Srećko Rovera - Bimbo, koga je uputio tamo da se poveže s ministrom NDH Tortićem. Bimbo, koga je uputio tamo da se poveže s ministrom NDH Tortićem. Oni su osnovali neku "hrvatsku katoličku zajednicu", što se Kavranu nije sviđalo, jer je dobila previše religiozno obeležje. - Na isti način su - objašnjavao je on dalje Sušiću - formirali i neko studentsko udruženje pod imenom "Alojzije Stepinac". Šta će im to? Zar nije bilo pametnije da su se tu u Minhenu povezali sa Moznerovom grupom i počeli da okupljaju ljude za odlazak u zemlju. Ovako - samo pričaju i kade. - Pa jesi li to rekao Bimbi da im prenese? - upita Sušić koji se sasvim složi s njim. - Zato je i otišao. Juče mi je javio da je Frković u međuvremenu razgovarao sa "hrvatskim središnim odborom" u Minhenu o upućivanju jednog pisma "borcima u šumi". - To je onaj Kukoljin odbor? - podsećao se Sušić. - Da. Taj dosta dobro radi. Ne odbacuje nikoga, pod parolom da je potrebno okupiti sve "demokratski nastrojene izbjeglice". Sušić je pažljivo slušao Kavrana, potvrdno klimajući glavom. Na umu je tih trenutaka imao samo jednu misao - da je potrebno što šire se povezivati sa inostranim službama i na taj način vršiti pritisak i na njihove vlade da im pomažu pokret. - Vidiš, ja sve više uviđam da smo u tom pogledu bili nedovoljno uporni - nastavio je on da razlaže svoju misao. - Da smo tada imali ovoliko organizacija i ljudi u zemlji, ja ne vjerujem da bi Moškova predali jugoslavenskim vlastima. Morali bi da popuste pod našim pritiskom, da ga oslobode zatvora. - Da - reče Kavran malo zamišljen - prosto je nevjerojatno da im baš on nasedne. Moškov je bio iskusan ilegalac, još od prije rata. Sjećam se da mi je pričao kako je 1933. godine položio ustašku zakletvu i organizirao grupe u Italiji. - Sada će to sve skupo platiti - dodade Sušić. - Pogotovo kada mu još zaračunaju da je bio predsjednik ustaškog ratnog suda, da je rukovodio policijom, da se već jednom ilegalno prebacivao u Jugoslaviju i organizirao špijunske centre u Zagrebu... - Šteta - reče Kavran - bio je tvrdoglav, ali sposoban general i sada bi nam mnogo koristio. - Mi ćemo, vjerojatno, i dalje u tom pogledu imati teškoća - nastavio je Sušić. - Točno je da su ih promijenjeni međunarodni odnosi doveli u neke neprilike, i to treba iskoristiti, ali u našoj zemlji, po svemu onome što nam naši javljaju, a i što sami saznajemo, oni učvršćuju vlast. Drže još jaku vojsku, jaku policiju, a narod privlače kroz razne odbore i političke organizacije. Ja ipak mislim, Kavrane - dodade na kraju Sušić, kao da ispravlja nečiji stav - da ćemo morati, pored oružanih akcija, ići i na manje diverzije, na likvidiranje njihovih ljudi, oficira, odbornika, na sabotaže u fabrikama i centralama. To demoralizira i unosi zabunu. - Potpuno se slažem s tobom. Ja ću to također energičnije tražiti kada dođem u zemlju! - Hugo kao da se malo koleba u tom pogledu? - sumnjičavo upita Sušić. - Ne vjerujem - reče Kavran. - Prije mislim da je točnija njihova ocjena da privremeno odgode takve akcije dok se sve grupe ne prebace u zemlju. - Onda je sad vrijeme i za to! - zaključi Sušić. U štabu operacije već je počinjala da se oseća izvesna nervoza i nestrpljenje zbog Kavranovog nedolaska. Od poslednje grupe - Sabolića i Blaškova - razdvajalo ih je već 18 dana. Jože se takođe usedeo na granici. Svaki drugi dan zvao je šefa telefonom i pitao: - Kad će? Ima li šta novo? Ovaj mu je, međutim, uvek isto odgovarao: - Budi samo strpljiv. Javićemo ti! Bili su to najteži dani u štabu operacije. Trebalo je sada izmisliti način: kako da i najlukaviji, najvažniji i najokoreliji između njih - poglavnikov zamenik Božidar Kavran - padne u ruke UDB-e, a da se to u međuvremenu ne nasluti i otkrije. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.