U metu: Svaka čast, "sokolovi"

PRVA polufinalna utakmica fudbalskog Kupa BiH, odigrana na "Koševu" između Sarajeva i Slavije (1:1), definitivno je potvrdila da je tim iz Istočnog Sarajeva hit drugog dijela sezone.

Ono što je nama iz grada koji niče na livadi još i draže jeste činjenica da se naša Slavija izborila i za titulu najboljeg srpskog kluba. Prikazana igra protiv, moramo to istaći, izuzetno korektne ekipe Sarajeva, pred, takođe, izuzetnom publikom, apsolutno je potvrdila da je put kojim ide Slavija, predvođena Draganom Kulinom, na mjestu predsjednika, te Bogdanom Čekom na poziciji direktora i preskromnom Milomirom Odovićem na poziciji šefa stručnog štaba, potpuno ispravan. Na "Koševu" je Sarajevo bilo apsolutno nadigrano. Nisu izabranici Husrefa Musemića mogli ništa protiv rastrčanih i razigranih Vukasovića, Spalevića, Muminovića, Regoje, Stankovića, Beloševića. Funkcionisala je ekipa iz Istočnog Sarajeva kao najprecizniji mehanizam. Sarajevo je postiglo pogodak poslije jedne jedine greške "sokolova" u toku 90 minuta, a mogli su da prime četiri-pet. Šteta što se mreža Muhameda Alaima nije zatresla još neki put. Bilo bi lijepo, a ni ovako nije loše. Prisjećam se kada je na mjesto šefa stručnog štaba stigao Milomir Odović, nije nijednog trenutka obećavao kule i gradove. Naprotiv, vrlo trezveno je govorio da mu je cilj da njegova ekipa počne da igra fudbal i da tako dolazi do rezultata. Nije odustajao ni kada je prošle godine imao seriju od pet uzastopnih poraza. Trpio je on kritike onih sa tribina, ali treba čestitati i upravi. Nijednog momenta nisu došli u poziciju da razmišljaju o eventualnoj smjeni šefa stručnog štaba. Naprotiv, stali su uz njega i zajedno sada uživaju u pogledu na tabelu i polufinalni rezultat Kupa. Pa gdje je jačina tog kluba. Prvo treba reći da vjerovatno toliko entuzijazma nema ni u jednom timu u Premijer ligi, a ni Republici Srpskoj. Toliko ljubavi prema klubu, a on slavi naredne godine 100 godina postojanja, takođe, nema na daleko. Od navijača, uprave, igrača, pa zašto reći ne i novinara. Svi smo mi inficirani Slavijom. Ona je bila prije mnogo godina simbol nas pravoslavaca na ovim prostorima. Tako je i danas, nema dileme. Prelijepo je vidjeti te igrače kako zajedno, svi ama baš svi, slave, raduju se trijumfima, bodovima, a stidljivo ćemo se nadati i trofejima. Imamo, valjda, pravo na to. Da nema te ljubavi, entuzijazma, zajedništva, teško bi bilo stići do ovih sada visina. Slavija nije bogat klub, ne razbacuje se novcem, razmišlja se o svakom feningu... Nema gomilanja igrača. Odović je trener koji je sa najmanje igrača nastupio u Premijer ligi. Nema veliku klupu Slavija, a nema ni da se razbacuje i troši. Bolje je ta sredstava uložiti u stadion, a on svakim danom ljepši i ljepši. Ovaj uspjeh je prelijep, ali treba i nastaviti. Očekuje se revanš meč na našem terenu. Treba tu biti bolji, izboriti plasman u finale. Ovdje ćemo stati, a ako se ode u finale i dalje, onda će biti još novinarskih tekstova. S razlogom. Jedva čekam, ne finale, već da nastavim sa pisanjem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.