Tajm aut: Zašto protiv Borca?

Papir trpi sve i to da razni likovi, oglašavajući se u pojedinim bilten-izdanjima i oglasnim, uokvirenim prostorima, daju sebi na značaju.

Kako?

Misle da su bitni ako "zlim jezicima" napadnu Fudbalski klub Borac. Zarad čega? Našli ljudi jeftinu formulu da daju sebi važnost tako što će "rafalima tući" po Borcu. Najlakša je promocija kada napadaš najboljeg, šampiona! Ima li tu logike?

Danas svi žele da postanu nešto. A niko ne želi da bude nešto. A ogromna je razlika između postati i biti. Zar nije ponos svih nas što je Borac šampion Premijer lige BiH i što će igrati kvalifikacije za Ligu šampiona? Leotar i Modriča Maksima su bili. Zbog čega to nije Borac?

Kako će biti kada oni koji pričaju jedno, hvale se drugim, a navijaju za treće, uglavnom protiv Borca imaju 38 faca, za svakog sagovornika po jednu. Maske su pale, pokupimo lica.

Slažemo se da uvijek treba tražiti istinu. Za laž je potrebno mnogo svjedoka. Istina je sama sebi svjedok.

Činjenica je da je Borac tumarao u Premijer ligi BiH, ali je bio usamljen. Na pravdi Boga je umjesto da dobije tri boda u Travniku zbog "slučaja Sarajčić" morao da igra novu utakmicu mimo svih rezona i pravilnika, doživjevši u reprizi torturu i batine na "Piroti". Ili, kako je Borac na sraman način izbačen iz Premijer lige BiH 2005. godine? Trgovali su Žepče - Željezničar - Čelik, a FSRS nije stao u zaštitu Banjalučana. Sljedeće prvenstvo je bilo počelo, a da prethodno nije bilo verifikovano. A u Savezu sa sjedištem u Banjaluci su se busali u prsa kako će "rasturiti FS BiH ako Borac ispadne". Ujeo vuk magare!

Borac je oduvijek, kao klub visokog rejtinga, bio smetnja nekome ili nečemu. Zato se, sam od sebe, 2002. godine rascijepio Područni savez Banjaluka na dva dijela, Banjaluku i Gradišku. A do tada je bio najmoćniji i najveći. O predstavnicima FSRS u organizma zajedničkog saveza da i ne govorimo. Uvijek su im bili preči Zrinjski, Sarajevo, Široki Brijeg, Željezničar...

Ako se vratimo na početak fudbala Srpske, onda ćemo vidjeti da su Borac i Banjaluka bili provincija u odnosu na Slogu i Trn, Boksit i Miliće, Rudar i Ugljevik, apstraktno Sarajevo i Pale... Sada više nisu. A gdje su sada, bez omalovažavanja bilo koga, gore navedeni klubovi? Borac je igrao u Srbiji da bi opstao, bio ono što u stvari i jeste. Šampion. Da nije, ko zna šta bi s njim bilo, možda i ono što mu je bilo namijenjeno 2005. godine. Krajnje je vrijeme da banjalučki klub, slavne tradicije, koji u ponedjeljak slavi 85. rođendan, ne bude više otirač onima kojima treba da bude uzor. Od starta je sve postavljeno nakaradno. I protiv Borca!

Busamo se kada dva kluba iz Federacije napuste Premijer ligu BiH. A kada se to, svake druge godine, desi ekipama iz Srpske onda svi miševi u rupu pobjegnu. Najveća je greška ne učiti se na greškama.

Glupo je vraćati se u ružnu prošlost, kada nam je rđava sadašnjost, a u takvim okolnostima imaćemo nesrećnu budućnost. Treba ostati samo zapisano. I ništa više.

Odnos prema Borcu najbolje su identifikovali "lešinari" na meču protiv Leotara: "Tripo nepravdu, ustao jači. Primao udarce, vratio svima. Doživljavao nokaute, ostvario nam snove".

Moralno je ono poslije čega se osjećaš dobro, a nemoralno ono poslije čega se osjećaš loše. Bez obzira na sva ovozemaljska saplitanja, Banjaluka vjeruje samo u Boga, nebo i Borac. Budi šampion, navijaj za Borac.

Naprijed "crveno-plavi".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.