Sportisti pronosili slavu Srpske širom svijeta

M. Zubović. D. Repija
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Sportisti pronosili slavu Srpske širom svijeta

Put od hiljadu kilometara uvijek počinje prvim korakom. Tako je bilo i sa sportom u Republici Srpskoj, koji je išao korak po korak do onoga što je danas, 20 godina kasnije.

U Srpskoj su u tom periodu osnovani brojni sportski savezi, odigrane utakmice koje se godinama, a u klubovima su igrali sportisti koji su danas svjetski poznata imena.

Osnivanje saveza

U jeku najžešćih ratnih dešavanja tokom 1992. godine sportski radnici u Srpskoj krenuli su sa osnivanjem saveza i organizovanjem manifestacija.

Na inicijativu tadašnjeg ministarstva u čijoj je nadležnosti tada bio je sport, krenulo se sa osnivanjem Fudbalskog saveza RS poslije kojeg su počeli da se osnivaju i ostali.

- Na sjednici u Banskom dvoru 5. septembra 1992. zvanično je osnovan prvi sportski savez u našoj republici. Iako je bio rat, odmah smo krenuli sa obnovom rada klubova i infrastrukture tamo gdje je to bilo moguće te smo pokušavali na sve načine da animiramo klubove da obnove svoje rad uprkos teškim vremenima u kojima smo se nalazili - sjeća se prvi predsjednik FS RS Brane Lazarević.

On je dodao da se već 1993. godine krenulo sa odigravanjem utakmica Kupu Srpske.

- Tada se prijavilo 111 klubova da bi u prvom Kupu učestvovalo 92 i prvog pobjednika dobili smo 1994. godine kada je Kozara u nezaboravnom finalu pobijedila Slogu iz Doboja. Naš savez bio je zamajac ostalim sportskim radnicima da krenu sa osnivanjem svojih saveza pa je u vrlo kratkom roku osnovano njih 27, ali je fudbal bio preteča svih njih - rekao je Lazarević.

Odmah poslije toga uslijedilo je osnivanje Košarkaškog saveza RS i u novembru 1992. godine Za prvog predsjednika izabran je ???

Bokserski i Šahovski savez

Jedan od prvih saveza koji je osnovan poslije fudbalskog i košarkaškog bio je bokserski. Savez je osnovan u novembru 1992. godine, a za čijeg predsjednika je izabran Nebojša Radmanović.

- Velike zasluge za osnivanje saveza pripadaju pokojnom Sredoju Zekanoviću. Bio je to veliki trenutak za sve nas, a veoma brzo poslije toga smo kao samostalna reprezentacija nastupili na turnirima u Jugoslaviji. Bila su to veoma teška vremena, ali uspjeli smo da se izborimo sa svim nedaćama - naglasio je jedan od osnivača i član prvog Upravnog odbora Bokserskog saveza Republike Srpske, a danas počasni predsjednik BK Slavije Dragan Batar.

I zaljubljenici u "crno-bijela" polja već 8. oktobra 1992. godine osnovali su Šahovski savez Republike Srpske. Za prvog predsjednika izabran je Momčilo Poparić, a generalni sekretar bio je Nikola Lakić.

- Prilikom osnivanja imali smo veliku pomoć od strane Fudbalskog saveza RS, odnosno od njenog generalnog sekretara Rodoljuba Petkovića. Osnivanje Saveza bio je veliki korak i svim koji smo bili učesnici tog istorijskog događaja smo ponosni na to. Ubrzo smo počeli sa održavanjem prvih takmičenja i uspjeli smo da istrajemo do današnjih dana - istakao je Lakić.

Svjetska i evropska prvenstva

Republika Srpska je više puta bila domaćin prestižnih takmičenja na svjetskom i evropskom nivou.

Jedan događaj u Republici Srpskoj uspio je da zainteresuje sve one koji se do tada nisu zanimali za taj sport. Riječ je o raftingu i Svjetskom prvenstvu koje je organizovano 2009. godine u Banjaluci i Foči. SP je svoju uvertiru i svojevrsnu generalnu probu imalo ranije kada se na Vrbasu održao Evrokup. Tokom tih nekoliko dana krajem maja 2009. godine ljepote Srpske imalo je priliku da vidi više od 500 takmičara iz 50 svjetskih zemalja sa pet kontinenata, kao i veliki broj gostiju koji tih dana bili na obalama Vrbasa i Tare. Najzanimljivija trka bio je noćni slalom u kanjonu Tijesno i tom prilikom skoro 20.000 ljudi pratilo je trku. Montažne tribine bile su premale da prime sve zainteresovane da bi se gledaoci penjali po stijenama na obali rijeke tražeći bolju poziciju za gledanje.

Godinu dana prije SP u raftingu Banjaluka je bila domaćin Svjetskog pojedinačnog prvenstva u kuglanju, a takmičenje se održalo u dvorani "Borik". Iz 17 zemalja stiglo je više od 300 kuglaša koji su se borili za svjetsku titulu.

Kada su u pitanju sportske manifestacije u Republici Srpskoj posebno mjesto zauzima rukometni TV turnir šampiona. Svakog avgusta evropska, ali i svjetska, rukometna elita dođe u Doboj dok je ovaj turnir Svjetska i Evropska rukometna federacija uvrstila u svoj kalendar i on spada među najbolje i najjače turnire na svijetu. Svoje 43. izdanje doživio je prošle godine, a u grad na rijeci Bosni gostovao je aktuelni evropski šampion Barselona.

Republika Srpska bila je i domaćin Balkanskog šampionata u atletici i biciklizmu, kao i Evropskog prvenstva u karateu te Balkanskog prvenstva za juniorke u odbojci.

Od 2002. godine Banjaluka se nalazi na teniskoj mapi svijeta zahvaljujući čelendžeru koji je u 2011. godini doživio svoje deseto jubilarno izdanje. Svi oni koji su do sada učestvovali na banjalučkom turniru ponijeli su lijepe uspomene i uvijek se rado vraćaju.

Utakmice za pamćenje

Tokom svojih 20 godina postojanja Srpska može da se pohvali organizovanjem velikog broja sportskih manifestacija i utakmica za pamćenje. S prvim danima mira, odigrana je revanš utakmica finala fudbalskog Kupa Republike Srpske između Borca i Rudar Prijedora. Tog 23. decembra 1995. godine na gradskom stadionu u Banjaluci okupilo se skoro 20.000 ljudi što je do tada bilo nezabilježeno. Ipak, i u teškim ratnim vremenima odigrala se jedna revijalna utakmica koja je izazvala veliku pažnju javnosti. Košarkaši Partizana stigli u su u krajišku ljepoticu i 18. januara 1994. godine igrali prijateljski meč sa Borac Borovicom, a više od 5.000 ljudi ispunilo je banjalučki hram sporta. Bila je to jedna od prvih posjeta klubova iz Srbije tokom ratnih dejstava čime je uspostavljen most za dalja prijateljstva. U poslijeratnim godinama najveći sportski događaji u RS vezani su za grad na Vrbasu. Tako je ljeta 1999. vladalo nezapamćeno "košarkaško ludilo" pošto je egzibicionu utakmicu sa Borcem igrala "Grupa 7". Ovu košarkašu ekipu koja se bavila humanitarnim radom činilo je sedam igrača, Dejan Bodiroga, Vlade Divac, Žarko Paspalj, Zoran Savić, Predrag Danilović, Aleksandar Đorđević i Željko Rebrača. Dvorana "Borik" bila je premala da svi uđu u nju i samo rijetki srećnici uspjeli su u da dođu do karte. Svojim nastupima na evropskoj sceni rukometaši Borca podsjetili su sve ljubitelje sporta širom Starog kontinenta na uspjehe koje su ostvarivali u SFRJ. Nezaboravna će ostati utakmica "crveno-plavih" protiv norveškog Sandefjeroda 2001. godine. U svježem sjećanju još uvijek su utakmice fudbalera Borca na evropskoj sceni. Banjalučani su 2010. igrali u kvalifikacijama za Ligu Evrope, dok su 2011. prvi put u svojoj istoriji igrali kvalifikacije za Ligu šampiona.

Ne zaboravljaju se ni gostovanja fudbalske reprezentacije Jugoslavije, Crvene zvezde, Partizana koji su uveličali rođendansko slavlje FK Borac tokom 2001. godine.

Krajem godine u organizaciji našeg lista bude proglašeno deset najboljih sportista Republike Srpske. Ova manifestacija 2011. godine doživjela je svoje 57. izdanje, a 20. od kada je ustanovljena najmlađa srpska država. Prvi najbolji sportista Srpske bio je karatista Miroljub Kremenović koji je tu titulu ponio 1992. godine, dok je 1955. godine najbolji bio gimnastičar Mirko Petričević. Ovo je jedna od najstarijih sportskih manifestacija na Balkanu i specifična je bila i u okviru bivše SFRJ.

Uspješni sportisti

Tokom posljednjih dvadeset godina izdvojilo se mnogo imena koja su svojim sportskim uspjesima donijela radost Srpskoj i bili njeni najbolji ambasadori. Neki od njih su nosioci najsjajnijih odličja sa svjetskih i evropskih prvenstava, ali ono što je najznačajnije, nikada nisu zaboravili ko su, gdje su rođeni i odakle dolaze, čak i kada su reprezentativnu karijeru gradili u dresovima Jugoslavije, Srbije, Crne Gore...

Kada se u svijetu spomene ime Mladena Bojinovića, svi poznavaoci rukometa će znati o kome je riječ. Čovjek koji je igrao za najbolje klubove Evrope, počeo je karijeru u Borcu gdje je igrao do 1998. godine, a stigao je do dresa višestrukog prvaka Evrope Barselone, sa kojom je došao do finala kupa EHF. Trenutno član francuskog prvaka Monpeljea sa kojim je u prvoj sezoni osvojio toliko željeni trofej Lige šampiona.

Šta tek reći za Danijela Šarića, najboljeg golmana na svijetu za 2011. godinu, kada je riječ o rukometu i koji je sa Barselonom osvojio mnogo trofeja i prošle godine Ligu šampiona. Šarić je karijeru započeo igrajući za Slogu u svom rodnom Doboju. Proslavljeni rukometaši Aleksandar Knežević i Nebojša Golić igrali su u banjalučkom Borcu.

Uspješnu međunarodnu karijeru ostvarili su i fudbaleri Darko Maletić, aktuelni reprezentativac BiH i Darko Ljubojević, koji je svoju karijeru započeli u banjalučkom Borcu u svom rodnom gradu. Iako rođen u Beču fudbaler Vinko Marinović karijeru je započeo i okončao u FK Kozara u Gradišci, a igrao je, između ostalog za Borac i Crvenu zvezdu. Od košarkaških imena izdvajaju se Zoran Kukić, Marko Šćekić i Feliks Kojadinović koji su svoje uspješne karijere započeli u klubovima u RS. Novi izdanak "kršne Hercegovine" je Saša Starović jedan od najtalentovanijih odbojkaša svijeta, od kojeg se tek očekuju najsjajnija odličja, karijeru je počeo u rodnom gradu u OK Gacko.

Borilački sportovi

Borilački sportovi su tradicionalno donosili svjetske medalje Srpskoj, a pravi primjeri za to su bivši amaterski i profesionalni svjetski šampion u kik-boksu u disciplini lou-kik i svjetski profesionalni "WAKOpro" federaciji Draženko Ninić, a njegovim stopama su krenuli bokseri Goran Delić, aktuelni prvak Evrope u verziji WBA-EBA i Nenad Borovčanin, aktuelni šampion Evrope u verziji WBO.

Košarka

Slavu Republike Srpske širom Evrope pronosili su košarkaši Borac Nektara i Mladog Krajišnika. Od 1998. godine u nekoliko navrata "pivari" su igrali evropske kupove, a najveći uspjeh ostvaren je u 2001. godine kada su stigli do šesnaestine finala kada ih je eliminisao Keravnos. Takođe, "crveno-plavi" su igrali i u Jadranskoj ligi. "Malene" su Banjaluku i Srpsku predstavljale u nekadašnjem Kupu "Lilijane Ronketi". Takođe, i Igokea iz Aleksandrovca je nastupala u Evrokupovima kao i u regionalnoj ligi.

Kamp u Trebinju

U 2012. bi u Trebinju trebalo da se održi sedmi po redu košarkaški kamp koji je osnovao proslavljeni srpski košarkaš Dejan Bodiroga čiji su korijeni upravo iz tog grada. Svake godine kamp dobija na kvalitetu i okuplja dječake iz BiH, Srbije, Crne Gore, ali i ostalih evropskih država koji imaju priliku da rade sa svjetski poznatim stručnjacima. Osim polaznika i srpskih košarkaša sa kojima je Bodiroga zajedno igrao tokom karijere tu se okuplja i veliki broj gostiju iz inostranstva koji se uvijek rado vraćaju u Trebinje.

Svjetska imena

Najbolji strijelac Evropskog prvenstva u fudbalu 2000. godine Savo Milošević, čovjek za čije su usluge klubovi plaćali više od 20 miliona maraka, rođen je u Bijeljini i karijeru je počeo u Podrinju iz Janje. Golman rumunskog šampiona Ocelula iz Galatija Branko Grahovac rođen je u Srpcu, Ratko Varda je iz rodne Gradiške stigao do Detroit Pistonsa i Vašington Vizardsa. Trenutno je član Azovmaša i jedan je od najboljih centara Evrope posljednjih desetak godina. Rodom iz Ljubinja je Đorđe Đurić, odbojkaš, koji je sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, a protivnicima će ostati poznat po razornom servisu sa kojim često nisu mogli da izađu na kraj.

Gostovanje Đokovića

Poslije nezapamćenog interesovanja prilikom gostovanja "Grupe 7" banjalučki hram sporta "pamti" dolazak prvog reketa svijeta Novaka Đokovića i Viktora Troickog koji su krajem novembra 2009. godine odigrali revijalni meč. Susret je bio humanitarnog karaktera, a više ljudi je ostalo napolju nego što ih je bilo u dvorani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.