Intervju "Glasa Srpske": Dejan Savićević, predsjednik F

Takva liga mogla bi jedino da poboljša posjećenost na utakmicama i ništa više. Moje mišljenje je da su ovi prostori nepresušan izvor fudbalskih talenata i da u njih treba ulagati, rekao Savićević

MEĐU mnogobrojnim poznatim licima koja su bila prisutna na spektakularnoj profesionalnoj kik-boks reviji "Rame uz rame" koja je održana na stadionu Fudbalskog kluba Mogren u Budvi svakako najpoznatije je bilo ono nekadašnjeg fudbalskog velemajstora Dejana Savićevića. U društvu sina Vladimira, sadašnji predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, pomno je pratio svaku borbu, a naročito onu za titulu prvaka svijeta između Crnogorca Ivana Strugara i Rusa Olega Utenjina. Skroman kakav je uvijek bio, ni trenutka se nije dvoumio da li da pristane na razgovor za "Glas Srpske". - Obožavam borilačke sportove, a naročito kik-boks. Redovno posmatram revije ovakvog tipa, a naročito mečeve Ivana Strugara. Ovaj spektakl u Budvi je stvarno bio organizovan na vrhunskom nivou, a vidjeli ste koliko Crnogorci vole Strugara i koliko su ga zdušno bodrili na putu do još jedne pobjede - rekao je na početku razgovora predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević. ? Crna Gora je već više od godinu dana samostalna država, a Vi se nalazite na čelu najpopularnijeg sporta. Kako ste zadovoljni onim što je Fudbalski savez Crne Gore postigao za to vrijeme? - Odmah po osamostaljenu Crne Gore primljeni smo u Evropsku i Svjetsku fudbalsku federaciju kao punopravni članovi što nam je bio prioritetan zadatak. Od ove sezone naši timovi već igraju u evropskim klupskim takmičenjima, a reprezentacija U-19 već je počela da igra kvalifikacione mečeve. Seniorska selekcija u debiju je savladala Mađarsku sa 2:1, a potom smo igrali na Kirin kupu. U Južnoafričkoj Republici, koja je domaćin narednog Svjetskog prvenstva, 2010, biće 22. novembra ove godine održan žrijeb kvalifikacionih grupa i tamo će se po prvi put naći i reprezentacija Crne Gore. Kada se sve ovo sabere moramo biti više nego zadovoljni onim što smo postigli za godinu dana. ? Osim fudbala, šta je danas preokupacija u životu Dejana Savićevića? - Imam stvarno puno obaveza kao čelni čovjek saveza tako da mi ne ostaje puno slobodnog vremena. Njega uglavnom provodim u društvu sina Vladimira i kćerke Tamare. ? Fudbal na prostorima bivše Jugoslavije posljednjih godina ne može se pohvaliti nekim sjajnim rezultatima. Da li možda imate rješenje da se ta situacija prevaziđe? - Mnogi zagovaraju igranje regionalne lige, ali je sigurno da bi se za tako nešto vrlo teško dobila saglasnost UEFA. Takva liga mogla bi jedino da poboljša posjećenost na utakmicama i ništa više. Moje mišljenje je da su ovi prostori nepresušan izvor fudbalskih talenata i da u njih treba ulagati. To znači da sve više vremena treba posvećivati radu sa mlađim kategorijama, ali i istovremeno osavremenjivati fudbalsku infrastrukturu, trenerski kadar. Mora se biti strpljiv u tom radu i siguran sam da će rezultati veoma brzo doći. ? U bogatoj fudbalskoj karijeri odigrali ste mnogo sjajnih utakmica. Koje su Vam ostale u nezaboravnom sjećanju? - Teško se odlučiti, ali izdvojio bih tri. Prva je u polufinalu Kupa evropskih šampiona, kada je Crvena zvezda u Minhenu savladala veliki i moćni Bajern sa 2:1. Bio sam tada mlad i u punoj snazi. Dobio sam loptu na sredini terena, vješto sam se oslobodio Kolera i donio svom timu veliku pobjedu. Odigrao sam strašno dobru utakmicu i Superkupu Evrope, kada je Crvena zvezda igrala sa Mančester Junajtedom. Izgubili smo 0:1, ali sam odbranu Engleza u nekoliko navrata dovodio do ludila. Ne mogu da zaboravim ni finale Lige šampiona, kada sam nosio dres Milana. Savladali smo Barselonu sa velikih 4:0, a ja sam postigao gol iskosa sa više od 35 metara. Vidio sam da je Zubizareta krivo postavljen i uspio sam da ga lobujem. ? Sa Crvenom zvezdom ste se popeli na krov Evrope i svijeta. Mnogi kažu da je tu generaciju osim kvaliteta krasilo i veliko drugarstvo. Da li ste i danas u kontaktu sa tadašnjim saigračima? - Istina je da smo bili generacija koja je i pored dva velika uspjeha, onog u Bariju, a potom i u Tokiju, mogla još daleko više. Poznavali smo se "u dušu", disali kao jedan i bili veliki prijatelji. Tako je i danas. Mada smo se rasuli po "bijelom svijetu" gotovo svakodnevno se čujem sa Draganom Stojkovićem Piksijem, Vladimirom Jugovićem, Darkom Pančevom, Ilijom Najdoskim. U kontaktu sam i sa ostalim igračima iz te sjajne generacije, a posebno me obraduju razgovori sa Miodragom Belodedićem. ?Da li se sjećate utakmica sa Borcem, koje ste igrali na Gradskom stadionu u Banjoj Luci? - Ostala mi je u sjećanju utakmica kada se Borac poslije osvajanja Kupa Jugoslavije vratio u Prvu saveznu ligu Jugoslavije. Moji saigrači su bili silno motivisani da se Banjolučanima revanširaju za više nego bolan poraz u finalu najmasovnijeg takmičenja. Međutim, nije išlo glatko. Utakmica je završena rezultatom 0:0, a mi smo slavili tek poslije izvođenja poznatih "Šajberovih" penala sa 5:3. U Banjoj Luci sam bio i kao selektor reprezentacije Jugoslavije 2001. godine. Igrali smo prijateljsku utakmicu sa Borcem, koji je te godine slavio 75 godina postojanja i savladali domaćina sa 5:1. Oba puta ambijent na Gradskom stadionu bio je nezaboravan - rekao je na kraju razgovora predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević. D. PAŠAGIĆ NASLjEDNIK Iako ima tek 17 godina već je izgledno da će Savićevićev sin Vladimir krenuti očevim stopama. - Nisam nikada želio da ga forsiram, ali ima sve šanse da postane veliki fudbaler. Već igra za reprezentaciju Crne Gore do 19 godina, a inače je igrač Mladosti iz Podgorice, koja je član Prve lige Crne Gore - rekao je Dejan Savićević. LIČNA KARTA Dejan Savićević rođen je 15. septembra 1966. godine u Titogradu i karijeru je započeo u OFK Titogradu. Potom je igrao za Budućnost, a 1989. godine postao je član Crvene zvezde. Tri godine kasnije je prešao u Milan, gdje je ostao sve do 1998. Vratio se na Marakanu, a 1999. je prešao u bečki Rapid, gdje je 2001. godine završio igračku karijeru. Za reprezentaciju Jugoslavije od 1988. do 2000. godine odigrao je 55 utakmica i postigao 29 golova. Od 2001. do 2003. godine bio je selektor reprezentacije Jugoslavije, a potom Srbije i Crne Gore. Poslije toga je postao predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore i tu funkciju i danas obavlja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.