Đoković stavio Srbiju na vrh teniskog svijeta

NjUJORK - Sa 24 uzastopne pobjede, srpski teniser Novak Đoković ima najbolji početak teniske sezone u posljednjih 25 godina.

Kako su igrači sa sjajnim udarcima iz male zemlje ležernim pristupom postali tako dobri? Kao i svi veliki igrači prije njega, Novak Đoković, mršav, gibak, 23-godišnjak koji je počeo 2011. sa 24 uzastopne pobjede, je izuzetak. Uspon na vrh zahtijeva veliku ambiciju, atleticizam, mentalnu snagu i sreću. Takođe pomaže ako ste iz Srbije. U posljednje tri godine, ova zemlja veličine Mejna (savezna država u SAD), bez izlaza na more, sa populacijom od 7,3 miliona je proizvela neke od najboljih tenisera na svijetu. Dvije srpske teniserke, Ana Ivanović, koja je osvojila Otvoreno prvenstvo Francuske 2008. godine, i Jelena Janković, bile su broj 1 na WTA listi. Đoković je međutim taj koji je stavio svoju zemlju na vrh teniskog svijeta. Nekada više poznat po svojim smiješnim imitacijama kolega nego po pobjedama, izašao je iz duge sjenke Rafaela Nadala i Rodžera Federera, koji su do ove godine bili dvojica najboljih igrača svijeta. Đoković je osvojio svoj drugi trofej na Otvorenom prvenstvu Australije u januaru i nije izgubio meč od prošlog novembra, neposredno prije nego što je predvodio talentovani srpski tim do prve titule u najvećem timskom takmičenju, Dejvis kupu. Ima najbolji početak godine, još od kada je Ivan Lendl dobio 29 uzastopnih mečeva 1986, a želi i više. Poslije odmora i propuštanja turnira u Monte Karlu Đoković će početi dugo iščekivanu sezonu šljake na "Srbija openu". Zatim dolaze Madrid i Rim, a krajem sljedećeg mjeseca, izazvaće Nadala, možda najboljeg šljakaša svih vremena, na Otvorenom prvenstvu Francuske za titulu i mjesto broj jedna na ATP listi. (Ako pretekne Ivana Lendla, preostali rekord, kada je u pitanju niz pobjeda na početku godine, je onaj Džona Mekinroa iz 1984. godine - 42).

Uspon Đokovića i njegovih srpskih kolega izgleda nevjerovatno. Za mnoge, težak život u Srbiji, smatra se preprekom. Ali za bogatije nacije, i za roditelje koji spremaju djecu za sportski uspjeh, srpski teniseri nude lekciju, u mlađim kategorijama, čak i u sportovima sa komplikovanom tehnikom, kao što je tenis manje često može da bude više. Srpski teniski bum nije stvoren stilom roditeljstva. Porodice vrhunskih igrača te zemlje žrtvovale su mnogo za svoju djecu, ali nisu slijedile mučnu, a često i emotivno razarajuću, ulogu roditelja - trenera, kao što možemo ponekad da vidimo u juniorskom tenisu u SAD i drugim zemljama. Nisu satima vodili treninge svoje djece, štaviše, obično su imali malo ili nimalo veze sa tenisom uopšte.

- U mojoj porodici niko nije znao o tenisu - rekla je svojevremeno Ana Ivanović koja je počela da igra neposredno pred peti rođendan (vidjela je Moniku Seleš na televiziji), ali nije počela sa vrhunskim treningom do 14. godine. Jelena Janković nije počela da igra dok nije napunila devet godina. Porodica Đoković ima korijene u skijanju i fudbalu, ne tenisu. Kada neko posjeti srpske teniske klubove, vidi metode obuke koje akcenat stavljaju na takmičenje i zabavu, a ne na duge, naporne treninge u ranom djetinjstvu. Nacionalni ponos i drugarstvo među igračima, koji nisu pravilo u individualnom sportu poput tenisa, očigledni su. Srbija još ima slabu infrastrukturu. Prema ljudima iz teniskog saveza Srbije, nema više od 450 teniskih terena u zemlji. Prošle godine, savez je imao 3.300 registrovanih juniora. Teniska asocijacija SAD ima 165.000. Tenis je i dalje manje popularan nego košarka, možda i fudbal.

Sa poboljšanim servisom, impresivnim riternom i tijelom koje se izvrće na naizgled nemoguće načine, Đoković je zasladio svoj uspjeh u Australiji pobjedama u Indijen Velsu u Kaliforniji, i u Majamiju, gdje je savladao Nadala u dva uzastopna finala. Ali, najviše je impresionirao način na koji je Đoković dobijao mečeve, posebno u vrelom Majamiju. Oba puta je izgubio prvi set, a zatim potukao Nadala na njegovom polju, polju fizičke snage.

- Nije ostalo ništa u mom tijelu. Danas sam promijenio deset majica - izjavio je Nadal poslije finala u Majamiju.

Kao i Nadal, Đoković je moderna mješavina dvije vrste igrača: onog sa jakim udarcima (Andre Agasi) i onog koji se fantastično kreće (Majkl Čeng). Kliže na tvrdoj podlozi i vraća udarce koji idu daleko i široko, ali može i sjajno da pređe u ofanzivu iz gotovo bezizlaznih situacija. Iako je bilo više dužih nizova pobjeda u tenisu, Đoković je izvanredno dominantan. Ove godine je osvojio sedam setova bez izgubljenog gema. Impresivan individualni uspjeh Đokovića ove godine, u stvari je počeo timskom pobjedom Srbije. Poslije pobjede Srbije u Dejvis kupu u decembru, stanovnici Beograda, glavnog grada, izašli su na ulice i uz vatromet dvije noći proslavljali na način impresivan čak i za ovaj raj plesnih klubova i kafića. Turistički vodič "Loneldž Planet", nazvao je jednom Beograd najboljim gradom za zabavu na svijetu. U vrijeme konflikata na Balkanu devedesetih, današnje teniske zvijezde bili su djeca. Srbi govore o svom nasljeđu sa crnim humorom. Vodič je opušteno saopštio tokom obilaska grada u decembru prošle godine.

- Beograd vodi na listi gradova svijeta kao grad koji je najviše puta uništen do temelja.

Njihov narod nastavlja da se bori. Nezaposlenost je 19,2 % od prošlog oktobra, prema američkom Stejt departmentu. Inflacija je u martu bila 14,1 % u odnosu na isti period prošle godine dok je prosječni mjesečni neto prihod 440 američkih dolara. Duško Vujinović je teniski trener na kompleksu 11. april već 18 godina.

- U akademijama u Španiji, Francuskoj, Americi, djeca njenog uzrasta treniraju najmanje četiri sata dnevno. Ja se ne slažem sa tim to je previše za njih - kazao je Vujinović.

Čak i sa najboljim objektima, tehnologijom, obukom i takmičenjima, neke sredine za trening predstavljaju veliki pritisak i stres, kažu neki analitičari.

- Djeca u manjim gradovima obično imaju više pristupa otvorenom prostoru i više slobode da se bave mnogim sportovima bez intenzivnog nadzora. Djeca ne moraju da imaju najbolje objekte i najbolje trenere. Sve što je potrebno je mjesto za igru i slobodu da to rade - izjavio je direktor Škole kineziologije i studija zdravlja na univerzitetu Kvins u Kingstonu, Ontario doktor Kote koji je proučavao uspjeh sportista u SAD, Kanadi i Australiji.

Dok je sa jedne strane nedostatak sistema u Srbiji dao svojim najboljim igračima slobodu i želju da se razviju u vrhunske juniore, sa druge strane ih je prisilio da napuste svoju zemlju u ranim tinejdžerskim godinama, kada su počeli da razmišljaju o profesionalnoj karijeri. Đoković je igrao na tri betonska terena u blizini picerije svojih roditelja na planini Kopaonik, a zatim se preselio u Minhen da trenira na Akademiji Nikole Pilića, bivšeg hrvatskog profesionalca, nakon što su njegovi roditelji, Srđan i Dijana, skupili hrabrost i finansijska sredstva da ga pošalju.

- Srđan je uložio sve. Rizikovao je, a toliko toga je moglo da se desi - izjavio je Novakov stric Goran Đoković.

Fed kup

Pobjedu nad Slovačkom u Fed kupu reprezentativkama Srbije čestitao je i Novak Đoković.

- Čestitke teniserkama na požrtvovanosti i sjajnoj pobedi u Fed Kupu u Bratislavi. Idemo na titulu sledeće godine. Srbija! - napisao je Novak na svom fejsbuk profilu.

"Šampioni mira"

Đoković se pridružio klubu "Šampiona mira" čije je sjedište u Monaku, a obuhvata grupu od preko 50 sportista iz cijelog svijeta sa ciljem da se kroz sport promoviše mir u svijetu.

- Izuzetno sam ponosan što sam pozvan da budem Šampion mira. Želim da svijetu vratim radost koju sam dobio kroz tenis. Čvrsto verujem da sport služi miru, jer unapređuje živote mladih ljudi i gradi mostove između različitih društava - rekao je Novak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.