Foto: Zlatko Krmpotić otkrio špansku podvalu sa Mundijala 1982: Gas, bježanija, Miljan je tada sve shvatio!
BEOGRAD - Nekada su se reprezentativna pauza i nastupi nacionalnih timova očekivali s nestrpljenjem. Velika je čast bila obući najdraži dres. Svjedok tog vremena je i Zlatko Krmpotić.
Svojevremeno je bio jedan od boljih fudbalera Crvene zvezde, reprezentativac Jugoslavije, šampion Evrope sa mladom reprezentacijom i dio ekipe "crveno-bijelih" koja je stigla do finala Kupa UEFA. Nekada sjajni desni bek ostavio je dubok trag u jugoslovenskom fudbalu, a poslije igračke karijere bio je i veoma priznat trener, radeći u zemlji i inostranstvu. U razgovoru za "Glas Srpske“ prisjetio se početaka, dolaska u Zvezdu, velikih utakmica, saigrača, ali i životnih i fudbalskih iskustava koja je stekao daleko od Evrope. Danas, poslije gotovo pet godina rada u Africi i brojnih trenerskih izazova, uživa u porodičnom životu i prati fudbal koji je obilježio njegov život. Krmpotić je u Crvenu zvezdu stigao sa nepunih 17 godina, a za devet sezona osvojio je tri titule prvaka Jugoslavije i dva Kupa. Odigrao je blizu 400 utakmica, postigao osam golova, a jedan od najpoznatijih bio je onaj protiv Partizana u 63. vječitom derbiju. Počeo je kao napadač, da bi vremenom postao jedan od prepoznatljivih bekova "crveno-bijelih". Svjetsko prvenstvo u Španiji 1982. godine, koje je njemu i njegovoj generaciji trebalo da bude "šlag na tortu" u karijeri, ostalo mu je zauvijek urezano u sjećanje. Poslije toliko godina, u razgovoru za naš medij, Krmpotić je otkrio da je na poluvremenu utakmice protiv domaćina, u svlačionicu naše selekcije pušten gas.
Fakti:
- Svi kažu da je to najjača reprezentacija koju je Jugoslavija ikad imala. Naša liga je tada bila veoma jaka, imali smo odlične igrače i očekivanja su bila velika. Bili smo umorni posle završetka šampionata. Međutim, pripreme su bile specifične. Umesto da smo otišli na planinu, da se oporavimo, mi smo u Novom Sadu trenirali na temperaturi od 50 stepeni. Uslovi su bili izuzetno teški, a onda je došlo prvenstvo i utakmica protiv Španije. "Prehodali" smo to prvenstvo, nismo bili pravi. Izgubili smo od domaćina sa 2:1. Sećam se i penala koji je dosuđen protiv nas. Slušajte sad, ne sećam se da je iko od mojih kolega ovo rekao, ali na poluvremenu nam je pušten gas u svlačionicu. Istrčali smo napolje, a Miljan je tek tada video ozbiljnost situacije, odnosno na šta su Španci sve spremni. Imate sada situaciju da se Real i Barselona međusobno tuže. Ništa me to sada ne čudi, jer znam ko su i šta su, odnosno kako su došli do svega. Mislim da su dosta privilegovani, njihovi timovi, ali i reprezentacija, kako tada, tako i sada – rekao je Krmpotić.
GLAS: Ostvarili ste veliki uspjeh sa omladinskom reprezentacijom Jugoslavije. Osvojili ste evropsku titulu 1978. godine.
KRMPOTIĆ: To je bila jedna sjajna generacija. Selektor je bio Ivan Toplak, izuzetno sam ga cenio. Bio je veliki stručnjak i čovek koji je mnogo znao o fudbalu. Predvideo je igru sa četvoricom u liniji, kad se u Evropi igralo sa liberom. Imao je poseban odnos prema mladim igračima i znao je kako da nas usmeri. Kroz reprezentaciju i rad sa njim stekao sam veliko iskustvo. Posle utakmice u Mariboru, gde smo izgubili od Mađara, promenio je celu reprezentaciju za revanš. Ubacio je mene, Dragana Bošnjaka iz Dinama, Damira Desnicu... Od starijih ostali su Vahid Halilhodžić, Aleksandar Dika Stojanović, Nenad Stojković... Otišli smo u Mađarsku, a Desnica je dao gol u zaustavnom vremenu i prošli smo Mađare. Pored Mađarske, igrali smo i protiv Engleske. U finalu smo se sastali sa Istočnom Nemačkom. Prvu utakmicu smo dobili 1:0, a u revanšu u Mostaru bilo je 4:4. To je bio veliki uspeh za jugoslovenski fudbal i nešto što se ne zaboravlja. Bili smo mladi, puni energije i željni dokazivanja. Ta generacija je kasnije dala mnogo dobrih fudbalera.
GLAS: Vaš fudbalski put počeo je u Bačkoj Topoli, a u Crvenu zvezdu ste stigli veoma mladi. Kako je došlo do tog transfera?
KRMPOTIĆ: U reprezentaciju, koja je za mene bila vrhunac karijere, sam ušao iz Bačke Topole, iz koje sam sa 17 godina došao i u Crvenu zvezdu. To je bila mlađa omladinska reprezentacija, gde su bili i Zlatko, te Zoran Vujović, Blaž Slišković, koji je bio mlađi od nas godinu dana. Igrao sam tada centarfora, levog veznog. Pa čak sam prvu utakmicu u reprezentaciji zaigrao kao levi bek. Čuvao sam Kontea protiv Italije u Torinu. Bio sam igrač koji nije puno puta bio menjan, ali nisam ni mnogo puta bio rezerva. I u Zvezdi sam igrao levog veznog. Kada sam debitovao protiv Veleža na "Marakani" igrao sam u navali sa Pižonom Petrovićem, Zoranom Filipovićem, Seadom Sušićem i Draganom Džajićem. Tu utakmicu sam igrao u Džajinom dresu. Sećam se da mi je Pižon dao neku loptu petom, dao sam gol za pobedu – 1:0. Bio sam igrač utakmice, sutradan su sve novine pisale o tome. Međutim, posle toga sam tri meseca bio van terena. Posle sam igrao protiv Radničkog u Nišu. Teško je bilo ući u ekipu. Mogao si igrati kad neko ima crveni karton ili kad se neko povredi. Prihvatio sam tu činjenicu.
GLAS: Postojala je i mogućnost da završite u Partizanu?
KRMPOTIĆ: Igrao sam na jednom turniru sa omladinskom ekipom Partizana, kada smo išli na gostovanje u Holandiju i igrali protiv Fejenorda. Nije mi se tamo nešto dopalo ni društvo, ni ambijent. Posle toga sam imao ponude i interesovanja, pored Zvezde, raspitivao se i Hajduk. Međutim, kada je trebalo da odlučim, izabrao sam Crvenu zvezdu. Išao sam sa njima u Bilefeld, isto na neki turnir. Bio sam najbolji igrač na tom turniru. Toma Milićević je znao da mi priđe. Iako su mi iz Partizana donosili poklone, želeo sam u Zvezdu, iako od nje nisam dobio ništa. To je bila moja odluka i nikada se nisam pokajao.
GLAS: Koji treneri su najviše uticali na Vaš razvoj?
KRMPOTIĆ: Imao sam sreću da radim sa velikim trenerima. Gojko Zec je bio jedan od njih, a posebno moram da pomenem Branka Stankovića – bata Staneta. To su bili treneri koji su znali šta hoće i koji su imali autoritet. Kod njih se mnogo radilo, treninzi su bili naporni, a fizička priprema na visokom nivou. Nije bilo popuštanja. Morali smo da budemo spremni za sve što nas čeka na utakmicama. Stanković je imao svoj način rada i znao je kako da izvuče maksimum iz ekipe.
GLAS: Crvena zvezda je tada imala izuzetno kvalitetnu generaciju, koja je stigla do finala Kupa UEFA 1979.
KRMPOTIĆ: Igrao sam sve utakmice na tom putu, osim finala. To je bila generacija velikih igrača. Bili smo prava ekipa. To su sve bili igrači iz našeg podmlatka, neki momci koji su stigli iz naše Druge lige... Stane nas je uklopio. Imali smo kvalitet, iskustvo i zajedništvo. Znali smo da možemo da igramo protiv svakoga. Igrali smo velike evropske utakmice, protiv Arsenala, Vest Bromvič Albiona, Herte i drugih klubova. Bilo je to vreme kada je Crvena zvezda imala ozbiljan evropski ugled. Stigli smo do finala Kupa UEFA i pokazali da možemo da se nosimo sa najboljima. U takvim utakmicama odlučuju detalji. Neverovatno je da jedan tim ne bude nagrađen za dobru igru, kao što se nama desilo u mečevima protiv Borusije Menhengladbah. Ali to je fudbal.

GLAS: U Zvezdi ste imali veoma dobre uslove za to vrijeme.
KRMPOTIĆ: Zvezda je tada vodila računa o svojim igračima. Ja sam sa 20 godina dobio stan i to je za mene bilo nešto ogromno. Imao sam sve što mi je bilo potrebno da se posvetim fudbalu. Bili su to ozbiljni uslovi, a i finansijski smo bili dobro obezbeđeni. Sećam se da sam čak u jednom momentu imao veću platu od Pižona, jer sam igrao sve utakmice. Hajduk je nudio i veće pare nego što sam imao u Zvezdi, ali nisam hteo da idem tamo. Pitanje je kako bi se ja tamo snašao. Ne žalim ni za čim.
GLAS: Postigli ste osam golova za Crvenu zvezdu, a jedan od najpoznatijih bio je u 63. "vječitom" derbiju protiv Partizana.
KRMPOTIĆ: Taj gol se pamti, najdraži mi je i najlepši u karijeri. Pobedili smo Partizan sa 3:1, bilo je snega i to je bila utakmica posebna po mnogo čemu. Takvi golovi ostanu u sećanju, pogotovo kada ih postignete u derbiju. Nije lako igrati takve utakmice, jer je pritisak veliki, ali to su mečevi zbog kojih se igra fudbal. Imao sam još nekoliko važnih golova, ali derbi je uvek nešto posebno.
GLAS: Kakva iskustva nosite iz Turske?
KRMPOTIĆ: Izvanredno mi je bilo tamo. Imao sam pre toga predugovor sa Brižom, to je bilo pred meč reprezentacije sa Bugarskom. A sve je to bilo posle utakmice sa Benfikom. Međutim, ja sam slomio nogu. Sve je palo u vodu. Oporavljao sam se godinu dana. Posle se tražila zemlja u kojoj bih mogao igrati, ali da manje treniram, jer sam imao posledice od tog loma. Tada, čak nisam bio ni operisan, već mi je sraslo kako ne treba. Imao sam dosta posle problema i nisam mogao da treniram kao pre. Izgubio sam i na brzini, ali sam otišao u Tursku i tamo igrao napred. Naigrao sam se te tri godine fudbala.
GLAS: Karijeru ste kasnije nastavili i kao igrač-trener u Bačkoj Topoli?
KRMPOTIĆ: Imao sam 31 godinu kada sam preuzeo tu ulogu. To je bilo novo iskustvo za mene. Bio sam još igrač, ali sam istovremeno ulazio u trenerski posao. To je bio početak jednog drugog poglavlja.
GLAS: Čime se danas bavite?
KRMPOTIĆ: Sada sam se povukao i odmaram. Pre dve godine sam prestao da radim. Posvetio sam se porodici i uživam u vremenu koje imam. Čekamo unuče, tako da je to sada najlepša stvar.
GLAS: Kako gledate na aktuelnu situaciju u reprezentaciji Srbije?
KRMPOTIĆ: Mislim da sa reprezentacijom niko nije zadovoljan, a nema ni naznaka da će biti bolje. Vratili su se neki stari igrači, a trebalo je napraviti korenite promene. Ne volim da puno kritikujem, ali ne vidim neku perspektivu.
GLAS: Pratite li mečeve Crvene zvezde?
KRMPOTIĆ: Pratim Zvezdu i uvek mi je drago kada klub pobeđuje. Danas su uslovi mnogo drugačiji, finansije su veće i klub ima mogućnosti koje ranije nisu postojale. Međutim, mislim da je moglo još više da se uradi. Važno je da se dobro skautiraju igrači, da se ne dovode stranci samo da bi se popunio broj, već da budu prava pojačanja. Takođe, mora više da se radi sa našim mladim igračima. Zvezda je veliki klub i mora da ima jasnu strategiju.
Afrika
GLAS: Veliki dio trenerske karijere proveli ste u Africi.
KRMPOTIĆ: Imao sam priliku da radim u nekoliko afričkih zemalja. Bio sam u Alžiru, Zambiji, Bocvani i Južnoj Africi. U Africi sam proveo skoro pet godina i to je bilo jedno posebno iskustvo. Fudbal je tamo drugačiji, kultura je drugačija, ali ljudi vole fudbal. Ima mnogo talentovanih igrača.
Borac
GLAS: Kako pamtite mečeve protiv banjalučkog Borca?
KRMPOTIĆ: Sećam se utakmice protiv Borca u Kupu, jako teško smo ih prošli. Imali su Banjalučani dobrih igrača. Čak je Zvezda htela da dovede Abida Kovačevića. On je bio sa nama na jednoj prijateljskoj utakmici protiv Galatasaraja, igranoj u čast Boška Kajganića. Nije tada odigrao kako se očekivalo i možda zbog toga nije prešao na "Marakanu". Posle toga je, mislim, došao Srebrenko Repčić iz Sarajeva.
Tito
GLAS: Bili ste i akter čuvene utakmice u Splitu, kada je javljeno da je preminuo Josip Broz Tito.
KRMPOTIĆ: Da, kada sam čuo to, sagnuo sam glavu, moji saigrači iz reprzentacije, braća Vujovići takođe... Strašna nesigurnost je vladala u svima nama. Verovali smo tom čoveku. Tako je tada bilo. Ne krijem emociju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.