Stevanović za "Glas Srpske": Težim putem do uspjeha, Novi Zeland za ponos

„Zlatni orlić“ je sletio u matično gnijezdo. Nakon 16 godina Miladin Stevanović se vratio u Radnik da pomogne svom klubu da ostvari što bolje rezultate u Premijer ligi BiH.

Fakti

• Nakon 16 godina se vratio u Radnik
• Šampion svijeta sa selekcijom Srbije 2015. godine
• Odlazak iz Partizana u Kajzeri bio greška

Stevanović donosi bogato igračko iskustvo koje je sticao nastupima u Partizanu i Čukaričkom, dok je u inostranstvu igrao za turski Kajzeri te izraelski Makabi Bnei Reine.

U intervju za „ Plus Glas Srpske“ Stevanović je govorio o svojim počecima, teškom putu do uspjeha, kao i greškama koje sad ne bi napravio.

GLAS SRPSKE: Povratak u Radnik je bio veliko iznenađenje za ljubitelje fudbala u BiH. Kako je došlo do ovog transfera?

STEVANOVIĆ: Bilo mi je zaista lijepo u Izraelu, ali sam morao da napustim zemlju zbog rata. Imao sam nekoliko ponuda za Srbiju gdje sam ostavio dublji trag i gdje sam poznatiji, ali sam čekao kvalitetniju ponudu iz inostranstva.  Nisam bio zadovoljan ponudama. Bio sam i ranije u kontaktu s čelnicima Radnika. Imam dosta prijatelja u klubu, ovo je moj grad i onda kad smo krenuli u razgovore brzo smo se dogovorili. Mislim da smo za sat sve dogovorili i baš mi je drago što se vraćam u svoj grad i klub gdje je sve počelo.

Četiri godine putovao u Beograd

GLAS SRPSKE: Ovo je povratak u Bijeljinu nakon 16 godina. Mladi ste napustili rodni grad.

STEVANOVIĆ: Napustio sam Bijeljinu sa samo 14 godina. Roditelji su me prije toga četiri godine vozili u Beograd gdje sam igrao za mlađe kategorije Partizana. Sa 14 godina sam se preselio.  Zaista je to bio veliki izazov da odem u veliki grad. Ipak odlično sam prihvaćen u klubu. Brzo sam se privikao na novu sredinu zahvaljujući saiggračima i onda je sve bilo lakše.

GLAS SRPSKE: Vaša generacija „96“ je bila veoma talentovana i iznjedrila je brojne i sadašnje reprezentativce.

STEVANOVIĆ: Prije nas je bila sjajna „generacija 94“ u kojoj su igrali Lazar Marković i Nikola Ninković. A onda je došla naša. Dominirali smo u mlađim kategorijama, pa smo praktično iz kadetske selekcije prebačeni da treniramo s prvim timom. Imali smo sjajnu atmosferu i postali prijatelji za čitav život. O tome koliko smo bili dobri prijatelji svjedoči i da sam kum sa saigračima iz te generacijee. Bili su tu Nemanja Radonjić, Andrija Živković, Saša Lukić, Miroslav Bogosavac. Dobili smo šansu da igramo za Teleoptik i kroz te mečeve smo napredovali, sticali iskustvo u seniorskom fudbalu tako da praktično nismo imali utakmice u omladinskoj kategoriji.

GLAS SRPSKE: Vaš kvalitet je bio prepoznat odmah u Partizanu pa ste u julu 2014 dobili ugovor na četiri godine kod trenera Marka Nikolića.

STEVANOVIĆ: Da se ne uvrijede sadašnji momci koji igraju u prvom timu, ali tada je zaista bilo puno teže doći do prvog tima i debija u seniorskom timu. Taj teži put nas je očvrsnuo za buduća iskušenja. Sjećam se kad smo priključeni treninzima u prvom timu a tamo legende. Dočekao nas je Saša Ilić, Darko Lazović, Nikola Drinčić...Osjećali smo veliki respekt prema njima, bila je čast trenirati i boriti se za mjesto u timu. Saša Ilić nas je sjajno dočekao kao pravi kapiten, mislim da je više vremena provodio s nama ali se znao red u ekipi. Nas je u timu dočekao i Nikola Ninković koji je imao 18 godina a već je bio iskusan igrač. Lijepo je što Partizan ima mlade igrače u prvom timu i vjerujem u Sašin rad jer mi je bio trener u Čukaričkom i zaista se nadam da će klub ubrzo opet da se vrati u vrh srpskog fudbala.

GLAS SRPSKE: Potpisali ste ugovor na četiri godine u Partizanu ali niste toliko ostali u klubu

STEVANOVIĆ: Najveće zasluge za moj napredak ima trener Marko Nikolić. Puno mi je vjerovao. Dobio sam šansu u sezoni 2014/15 i nastojao da opravdam svaki minut koji dobijem. Ekipa je osvojila titulu šampiona. Na startu naredne sezone došlo je do promjene trenera. Umjesto Nikolića došao je Zoran Kiza Milinković i nisam igrao previše te sezone. Na startu naredne 2016/17 nisam bio u timu. Reagovao sam impulsivno, mladalački i zatražio transfer. Sad bih sigurno odlučio drugačije i ne bih donio tu odluku. Prebrzo sam odustao i nakon nekoliko kola se vratio trener Nikolić koji je želio da ostanem u timu. Ali već sam odlučio da odem i iskreno pogriješio sam. U Partizanu sam osvojio titulu šampion i Kup, stekao prijatelje i kumove ali ostaje žal što nisam ostavio još veći trag.

Nikolić dao šansu

GLAS SRPSKE: Trener Nikolić je nastavio s uspjesima i van Partizana.

STEVANOVIĆ: Od starta se vidjelo da je predodređen za vrhunske rezultate. Osvajali smo trofeje s njim u Partizanu. Odličan trener, maksimalno posvećen poslu i imao je sjajan odnos prema igračima. Baš mi je drago što pravi sjajne rezultate. Osvojio je titulu u Grčkoj igra Ligu šampiona, ima odličnu karijeru jer je to zaslužio svojim radom.

GLAS SRPSKE: Iz Partizana ste otišli u Kajzeri.

STEVANOVIĆ: U tom momentu Turska je bila pogrešan izbor. Nije to bila liga za mladog igrača. Vjerovali su samo iskusnijim igračima, mislim da je prosjek lige bio  preko 30 godina. Malo je mladih koji su dobili šansu da se  dokažu. Na sve to u Kajzeriju je došlo i do promjena predjesnika kluba, mislim da sam promijenio i tri trenera tako da sam odlučio da se vratim u Srbiju.

Čukarički pun pogodak

GLAS SRPSKE: Uslijedio je povratak u Čukarički u kojem ste se i najviše zadržali.

STEVANOVIĆ: Čukarički je bio pun pogodak. Pravi izbor da se vratim u formu, da napredujem. Klub je odlično organizovan, tačno se zna ko šta radi. Od predsjednika Dragana Obradovića, preko Vladimira Matijaševića koji su brinuli o svakom detalju do trenera i igrača koji su uvijek dobili jasan plan. Znalo se  ko je prospekt kluba, i šta se želi svake sezone. Čukarički je redovno plaćao igrače i to je u Srbiji rijetkost. Zaista prelijepe godine sam proveo u tom klubu. Imao sam i odlične trenere. Dočekao me Nenad Lalatović , pa su još bili Saša Ilić, Dušan Kerkez, Milan Lešnjak ,Simo Krunić, Marko Savić, nek mi oproste ako sam nekog zaboravio. Pravili smo dobre rezultate većinu tih sezona bili u vrhu, igrali i evropske mečeve. Klub je pri tome itekako znao da afirmiše i proda mlade igrače.

GLAS SRPSKE: Uslijedio je odlazak u Izrael.

STEVANOVIĆ: Iznenadio sam se kvalitetom lige. Imaju odlične uslove, kvalitetne terene i ekipe. Liga je veoma jaka, u odnosu na Srbiju igralo se puno brže. Igrali smo dobro, uprava je bila zadovoljna . Baš mi je prijala liga, ali je rat sve prekinuo i poremetio, tako da sam s porodicom odlučio da ne ostanem i zato sam krenuo da tražim angažman

GLAS SRPSKE: Sad ste u Premijer  ligi BiH. Da li ste pratili ligu i šta navijači Radnika mogu da očekuju od Vas?

STEVANOVIĆ: Pratio sam ligu najviše Radnik a u posljednje vrijeme i Željezničar jer je saigrač iz Izraela Aleksa Pejić potpisao za njih. Vidio sam da je veoma izjednačena, ovaj sistem s  10 klubova svako kolo donosi derbi. Takođe liga je zanimljiva i zbog navijača, a teško je istog rivala pobjediti nekoliko puta u tpoku sezone. Ne volim davati obećanja, moje je da radim što bolje na treninzima i mečevima, da pomognem ekipi da ostvari što bolje rezultate . Vidio sam na treninzima da Radnik ima bolju ekipu nego što to pokazuje bodovni saldo. Nisu imali sreće u pojedinim duelima gdje su primali golove u finišu. Ipak uz kvalitetan rad i borbenost te podršku navijača vjerujem da ćemo ostvariti i bolje rezultate.

Novi Zeland za pamćenje

GLAS SRPSKE: Nemoguće je u intervju ne spomenuti titulu svjetskog šampiona s Novog Zelanda.

STEVANOVIĆ: Selektor Veljko Paunović je legenda kao čovjek i odličan trener. Od starta nam je usadio vjerovanje da možemo da postanemo svjetski prvaci. Mi smo živjeli kao velika porodica. Realno mjesecima smo živjeli zajedno od priprema odlaska na Novi Zeland i takmičenja. Koliko smo bili uvjereni da možemo da ostvarimo odličan rezultat govori i to da nas nije poremetio ni  poraz u prvom kolu. Ni to nas nije uzdrmalo. Umjesto tuge to nas je očvrsnulo da još više želimo uspjeh. Ta vjera u uspjeh se kasnije pokazala protiv Mađarske, SAD i Brazila. Osjećali smo da možemo do titule. Tu nam je puno pomogao i stručni štab koji  je sjajno radio od pokojnog Kosanovića do svih ljudi koji su bili s nama. Bez teških riječi stalno su nas bodrili i  gurali naprijed. To je moralo da  donese rezultat. Ta titula je nešto što nam je obilježilo karijere, najljepša uspomena i nešto na što smo svi ponosni i što će vječno da se pamti.

 

GLAS SRPSKE: Selektor Paunović je sad i na čelu A tim, ali početak je veoma težak.

STEVANOVIĆ: Strpljenje je ključ uspjeha. Nismo ni mi blistali na startu. Ponoviću Veljko je sjajan čovjek i trener, treba mu dati povjerenje da nastavi da radi. Vjerujem da će se na kraju to povjerenje isplatiti jer znam koliko je stručan, kakav odnos ima s igračima. Eto godinama nakon Mundijala mi smo i dalje u kontaktu, bukvalno je napravio porodicu. Treba sve to da legne na pravi način i vjerujem da može napraviti iskorak koji svi želimo.

Od Brodarca  do Bešiktaša

GLAS SRPSKE: Mladi ste dobili šansu da zaigrate i u Evropskim takmičenjima.

STEVANOVIĆ: Naša generacija je trenirala s prvim timom i igrala za Teleoptik, tako da nas je trener Nikolić odlično poznavao. A do nastupa je došlo zbog povrede Miroslava Vulićevića. Za vikend sam odigrao za Teleoptik protiv Brodarca, a onda me u ponedjeljak trener Nikolić pozvao i dao šansu da igram protiv Bešiktaša. Hrabrio me, uvjeravao da imam kvalitet i dobio sam svih 90  minuta.To se ne zaboravlja.

Semberija puna talenata

GLAS SRPSKE: Semberija i Majevica su pune talentovanih igrača. Dosta mladića je napravilo sjajne karijere noseći dresove Partizana i Crvene zvezde a i trenutno ih je dosta u vodećim timovima u Srbiji. U čemu je tajna?

STEVANOVIĆ: Ne znam tajnu ali zaista je ovaj kraj pun odličnih fudbalera. Rile (Mihajlo Ristić, član Zvezde) i ja smo nešto stariji, krenula i mlađa generacija. Luka Jović, Sveto Marković, Dejan Joveljić, Željko Gavrić... uh ima nas još dosta. Sjećam se u Čukaričkom da sam upoznao dosta igrača u mlađim selekcijama iz naših krajeva. Ne volim da generalizujem jer svi momci koji dođu naravno da sanjaju da uspiju, ali čini mi se da smo istrajniji. Spominjao sam kako su mene roditelji godinama vozili u Beograd, slično je bilo i sa Jovićem. Za nas odustajanje nije bila opcija. Znali smo šta želimo i tome smo se u potpunosti predali. Vjerujem da smo dijelom i zbog toga uspjeli.

Marković rođak

GLAS SRPSKE: Da li je tačno da vam je bivši igrač Partizana Svetozar Marković blizakj rod?

STEVANOVIĆ: Istina je. Svetozar Marković i ja smo baš blizak rod. Njegova majka i moj otac su rođeni brat i sestra. Imali smo i sličan fudbalski put i družimo se porodično. On je zaista odličan momak i fudbaler.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.