Dalibor Vukelja o karijeri za "Glas Srpske": Pretplaćen na prve trofeje

Fudbalski klub Borac ove godine proslavlja vijek postojanja. U bogatoj istoriji brojni igrači su se upisali među osvajače trofeja, a jedan od njih je i Dalibor Vukelja.

Fakti

• Vukelja bio član ekipe koja je osvojila prvi Kup Srpske a zatim i titulu
• Finale protiv Rudar Prijedora za vječno pamćenje
• Bio i kapiten ekipe  

Naime, odlični bek se upisao među “besmrtne” kao jedan od igrača koji je učestvovao u osvajanju prvih trofeja u takmičenjima u Republici Srpskoj. Vukelja je bio član generacije koja je osvojila prvi Kup Republike Srpske, a zatim je bio i član prve šampionske generacije. Vukelja se u intervju za „Glas Srpske“ osvrnuo na karijeru ali i veoma turbulentne godine kroz koji je prošao banjalučki tim. Bilo je to puno problema, ali i velike radosti. Njegov otac Milan bio je proslavljeni  fudbaler banjalučkog Borca koji je ostavio veliki trag u klubu.

Sport porodična tradicija

- Sport mi je u krvi. Iako otac Milan nije vršio nikakav pritisak, uz njega sam zavolio fudbal. Potičem iz sportske porodice tako da je to bilo i očekivano. Otac je bio uspješan fudbaler, majka rukometašica. Oni su se upoznali dok su igrali u prijedorskim klubovima tako da sam rođen u tom gradu. Kasnije smo prešli u Banjaluku pa sam ja praktično od šeste godine odrastao na Gradskom stadionu. U Borcu sam prošao sve mlađe kategorije i za mene je on zaista bio druga kuća u kojoj sam odrastao i napredovao kao čovjek i igrač - prisjeća se Vukelja.

Bek je tokom igranja u mlađim kategorijama pokazao svoj potencijal pa je klub odlučio da ga zadrži.

- Prvi ugovor i to onaj stipendijski potpisao sam sa 19 godina. Već su tad počela ratna dešavanja a Borac je praktično imao dva tima. Jedan je igrao u Srbiji, dok smo mi mlađi bili u Banjaluci i igrali mečeve u Republici Srpskoj. Bilo je važno da se klub održi.

GLAS: Sa formiranjem Fudbalskog saveza Republike Srpske krenula su i prva takmičenja, pa je počeo da se igra i Kup Republike Srpske. Ekipe su se skupljale u pauzama ratnih dejstava kada su igrači dolazili na odsustvo. Upravo taj prvi meč bio je prekretnica za Vas.

VUKELjA: Prvi meč u Kupu Srpske smo igrali protiv Drine Zvornik. Oni su nas pobijedili, bilo je to iznenađenje, ali je stručni štab nakon te utakmice odlučio da me prekomanduje u stariju ekipu. Dobio sam šansu da igram s njima i to mi je puno značilo. Inače taj prvi Kup je osvojila ekipa Kozare.

Finale protiv Rudara vječna uspomena

GLAS : Uslijedio je odlazak u Vojsku Republike Srpske, da bi zatim nakon završetka rata odigrali epsko finale Kupa Srpske protiv Rudar Prijedora.

VUKELjA: To finale Kupa je zaista sjajna uspomena i mečevi koji će ostati vječno zapisani u klupskoj istoriji. Posebno revanš u Banjaluci. Bila je to utakmica u čast miru. Praktično smo iz vojničkih čizama izašli na teren. Nismo bili u formi, jer se nije treniralo. Imali smo mali period za pripremu, ali smo svi dali maksimum, kako mi tako i Rudar. Eto namjestilo se tako da sam najveće borbe vodio protiv kluba iz grada u kojem sam rođen.

GLAS: Prvi meč u Prijedoru završen je neriješeno 2:2, a onda je u Banjaluci uslijedio istinski spektakl, kako na terenu tako i na tribinama.

VUKELjA: Prvi meč je bio veoma dobar i sadržajan, a revanš je odjeknuo čak i u Evropi. Svi su prenijeli vijest kako se fudbal zaigrao čim je završen rat u BiH. A bilo je treme pred finale. Rudar Prijedor je po meni bio favorit imao je iskusnije igrače. Ambijent je bio za pamćenje. Pune tribine, sjajno navijanje i rezultatska drama koja je riješena golom u finišu. I danas se naježim kad pomislim na taj duel. Bili smo presrećni. Ta erupcija oduševljenja je nešto što se ne može opisati. Došao je mir i kao da je ta utakmica najavila povratak u normalan život.

Prva liga veliki izazov

GLAS: Uslijedio je i start Prve lige Republike Srpske. Na početku takmičenja liga je bila podijeljena u dvije grupe.

VUKELjA: Prva sezona je bila izazovna. Mi smo igrali u grupi zapad i opet nam je Rudar Prijedor bio najveći rival. Vodili smo tešku borbu, ali nismo uspjeli da  osvojimo prvo mjesto. Zanimljivo je da smo sezonu završili bez poraza, ali nam ni to nije pomoglo jer smo imali previše remija. Na kraju je Rudar osvojio prvo mjesto i igrao veliko finale protiv Boksita. Na kraju je ekipa iz Milića osvojila i titulu. Ipak, ta sezona je na kraju bila uspješna, jer smo opet osvojili Kup Republike Srpske. Pamtim posebno neizvjesne duele protiv Boksita, koji smo eliminisali nakon drame u polufinalu, da bi u finalu bili bolji od Jedinstva. Bili smo mlada, poletna ekipa s nekoliko iskusnijih igrača i onda smo to krunisali trofejom.

GLAS: Nakon toga uslijedio je prelazak u Mladost iz Apatina. Kako je uopšte došlo do transfera, tad nije bilo informacija o igračima ni snimaka kao danas?

VUKELjA: Otišao sam u Apatin na neviđeno, praktično na probu. Tadašnji predsjednik Borca Anđelko Grahovac me odveo, a oni su tražili kvalitetnog beka. Mladost je finansijski dobro stajala. Imali su pivaru iza sebe i stvarali su tim koji je trebalo da obezbijedi plasman u viši rang odnosno u Prvu ligu Jugoslavije. Te godine sam se i oženio tako da je period u klubu bio odličan. Imali smo odličan tim. Sa mnom je igrao Nikola Malbaša koji će kasnije igrati za Partizan, a imao je i nastup  za reprezentaciju Jugoslavije. Baš smo igrali dobro, ali je na kraju Milicionar otišao u viši rang. Imali su oni bolju logističku podršku, ali treba napomenuti da su baš bili jaki i na terenu. Tada su za njih igrali između ostalih Milivoje Ćirković, Nenad Lalatović i Nikola Lazetić. Iz tog perioda pamti se svakako i odličan meč kad je malo nedostajalo da iznenadimo Obilić u Kupu, a poraženi smo 2:3.

Glumio u "Lajanju na zvezde"

GLAS: Tokom boravka u Apatinu igrači Mladosti su postali i glumci.

VUKELjA: Ne znam koliko je to poznato, ali učestvovali smo u snimanju filma "Lajanje na zvezde". Naime, scena kad Crvena zvezda gostuje u gradu snimana je kod nas u Apatinu.  Bio je dogovor da igramo prijateljski meč protiv Zvezde i onda je to iskorišteno za film. Tada je kapiten Zvezde na meču bio sadašnji trener Borca Vinko Marinović. Scena kad se pozdravljamo kao na kraju utakmice je u suštini snimana na početku iza gola. Za taj meč morali smo da obučemo i one stare filmske dresove. Dijelovi utakmice su korišteni za film dok su glumci svoje odradili na tribinama. Sigurno lijepa uspomena.

GLAS: Uslijedio je zatim i povratak u Republiku Srpsku.

VUKELjA: Tako je nakon Apatina sam prešao u Slogu Trn koja je bila odlična ekipa koja se borila za trofeje. Bilo je tu dosta igrača iz Borca. Igrali su Oliver Jandrić, Dragan Benić, ali smo u tim godinama malo čini mi se potcijenili ekipe s istoka koje su bile odlične. Teško se dolazilo do bodova na gostovanjima posebno na istoku. Boksit, Rudar Ugljevik i Leotar su imali odlične timove, kvalitetne igrače i mislim da se tih godina   igrao odličan fudbal u Srpskoj.

Osvajanje prve titule

GLAS: Borac se dugo mučio da dođe do titule. Tek je Vaša generacija uspjela da osvoji trofej.

VUKELjA: To mi je najljepša sezona u karijeri. Trener Dragan Vukša je već vodio tim i znao je šta mu treba za napad na titulu. Imali smo sjajnu atmosferu. Tim je na svakom mjestu imao po dva -tri kvalitetna igrača. Uprkos borbi za mjesto u timu bili smo veliki prijatelji što se vidjelo i na terenu. To nas je nosilo. Uspjeli smo da osvojimo toliko željenu titulu i to na dominantan način. Imali smo 12 bodova više u odnosu na drugoplasiranu Slobodu, što dovoljno pokazuje kvalitet. Uz to imali smo sjajnu posjetu na Gradskom stadionu. Igrali smo odličan fudbal i publika je baš to znala da cijeni.

GLAS: Sad kad se pogleda taj sastav sigurno je da bi on imao šta da pokaže i u ligi BiH.

VUKELjA: Siguran sam u to. Nama je tokom sezone došao Darko Ljubojević koji je donio dodatni kvalitet. Igrali smo odlično, bili sjajno fizički spremni i danas žalim što ta ekipa nije ostala na okupu. Siguran sam da bi se borili i za titulu u BiH. Bili smo strašan tim. Kad se pogleda kakve su karijere kasnije napravili ti u tom momentu mladi momci: Darko Maletić, Vladan Grujić, Dalibor Teinović. Bili su tu još Siniša Mrkobrada, Jovo Šmanja, Oliver Jandrić, pokojni Predrag Divljak, Jovo Aranitović, Damir Memišević, braća Deket, Dragan Benić, Vlado Karalić.... Bukvalno na svakoj poziciji smo imali dva sjajna igrača.

GLAS: Te 2001. godine Borac je serijom sjajnih prijateljskih utakmica proslavio 75 godina postojanja.  U Banjaluku su dolazili Crvena zvezda, Partizan, Vojvodina, Obilić i na kraju reprezentacija Jugoslavije.

VUKELjA: Bili su to pravi spektakli. Sve ekipe su dolazile u najjačim sastavima i za nas je bila čast da igramo protiv njih. Posebno se pamti duel protiv reprezentacije gdje je selektor bio Dejan Savićević, a na terenu same legende Predrag Mijatović, Savo Milošević, Dejan Stanković, pokojni Siniša Mihajlović. To su prelijepe uspomene.

GLAS: Spomenuli ste nažalost pokojnog Predraga Divljaka. Igrali ste sa njim u dva kluba. Bio je to sjajan napadač, koji je ostavio trag u svakom klubu gdje je igrao?

VUKELjA: Svi znamo kakav je igrač bio nažalost pokojni Divljak. Virtuoz s loptom, imao je strašan osjećaj za gol. Volio je da se šali i da se druži i izlazi. Sjećam se kad smo u Borcu imali jedan test. Trener Vukša je dao test da se istrči kilometar i ako prođemo za određeno vrijeme dobijali smo olakšice, ako zakasnimo trebali smo da odradimo još nešto za kaznu. I Divljak je bio najgori ha-ha imao je najviše kaznenih poena.  Ali on je u narednom meču dao dva gola i šalio se šta bi tek bilo da sam spremniji. Kad ga već spominjem igrali smo kasnije zajedno u Omladincu. On je na meč došao s mora, bez odrađenih priprema i bio je u sastavu, ali na kupi. Gubili smo 2:1 i on je ušao u igru i donio nam preokret praktično bez treninga.

Žal zbog šampionskog tima

GLAS: Borac je napravio strašan tim, govorilo se o zajedničkoj ligi  na nivou BiH. Zašto se ta sjajna ekipa raspala?

VUKELjA: Upravo tako, bilo je govora o zajedničkoj ligi i to je držalo tim na okupu, ali je zatim odlučeno da se ona ne igra. Na startu naredne sezone od toga nije bilo ništa mi smo opet ostali u Srpskoj. Tim momcima su tad trebali novi izazovi jer su iskreno svojim kvalitetom prevazišli ligu Srpske. A ni finansijska situacija nije bila sjajna nije se moglo živjeti samo od fudbala kao danas. Ali entuzijazam je bio ogroman i mislim da je na vrijeme donesena odluka o ligi BiH da bismo sačuvali veći dio tima. Ali odluke nije bilo i ekipa se raspala što nam je teško palo. I onda kako to kod nas obično bude, na polusezoni se odluči da se ipak naredne sezone igra liga na nivou BiH. Tad je zaista bio ogroman pritisak. Bili smo u rezultatskom zaostatku i na proljeće je svaki meč bio "na nož”. Praktično nisi imao pravo na grešku, a svaki tim želi da igra elitni rang. Ekipu je vodio Zoran Smileski i uspjeli smo da se nađemo među šest timova koji će igrati prvo zajedničko takmičenje. A bila bi zaista ogromna šteta da jedan velikan poput Borca ne igra.

GLAS: Prva sezona nije prošla baš prema očekivanjima navijača.

VUKELjA: Pred start prve sezone u Ligi BiH nije nastavljena saradnja s Zoranom Smileskim. Ulogu trenera preuzeo je Slobodan Karalić. Ta sezona je imala puno uspona i padova. Imali smo perioda dobre igre i velikih padova. Promijenjena su tri trenera. Počeo je sezonu Karalić, pa ga je zamijenio Stojan Malbašić i na kraju je opstanak obezbijedio Borče Sredojević. Kad se pogleda tabela vidiš da smo na sedmom  mjestu i pomisliš da je bilo lako. A u stvarnosti mi smo tek dva kola prije kraja obezbijedili opstanak. Mi smo bili sedmi, a ispadalo je šest klubova. Kozara koja je bila prva ispod crte (15. mjesto) imala je samo tri boda manje od nas. Baš je bila naporna sezona. Leotar je bio prejak igrali su sjajno i zasluženo osvojili titulu dok je Željezničar isto bio kvalitetan. Bilo je tu svega u finišu sezone i sreća je samo što smo na vrijeme obezbijedili opstanak, jer je posljednje kolo bilo u najmanju ruku čudno.

GLAS: Naredna sezona bila je Vaša posljednja u dresu Borca.

VUKELjA: Na startu sezone došao je novi trener Nikola Peca Rakojević, a ekipa je igrala polufinale Kupa BiH. Ipak, ja sam već na polusezoni napustio klub. Osjećao sam da više ne mogu da dam ono što se od mene očekuje zbog povreda. Taman se oporavim od jedne povrede, a uslijedi druga. Uz to svake godine je bila borba u finansijskom smislu pa je i to uticalo. Osjetio sam da to više nije to i da ne mogu da voljenom klubu pomognem na način na koji želim. Da sam igrao na drugoj poziciji možda bih i mogao, ali ovako na poziciji gdje se 90 odsto igra u sprintu nije bilo izvlačenja. Bila je to najteža odluka u karijeri, da napustiš klub koji ti je praktično bio druga kuća. Imao sam poziv da ostanem u Borcu da počnem kao trener ali sam želio još da igram pa sam se odlučio za niže lige.

GLAS: Nakon završetka igračke karijere, ipak ste se posvetili trenerskom pozivu. Za razliku od većine kolega radili ste najviše s mlađim kategorijama.

VUKELjA: Rad s djecom me potpuno ispunjava. Imam strpljenja za njih i ta igra i dječiji osmijeh me podmladi. Uživam u radu s njima, kad vidim kako napreduju, kako se raduju. Trenutno se ne bavim trenerskim poslom, jer ne mogu zbog svojih radnih obaveza, ali sigurno je da ću se vratiti.

GLAS: Šta je trenutno najbitnije u radu s mladima, jer se čini da su previše opterećeni rezultatima?

VUKELjA: S djecom treba raditi polako da se ne preopterete. Treba im omogućiti da uživaju u igri da se nauče osnovnim principima u igri i da se kasnije, tek kad odrastu, stave rezultatski imperativ. U mlađim kategorijama je cilj stvaranje igrača za prvi tim

Trenirao Deketa i Striku

GLAS: Tokom trenerske karijere radili ste s nekoliko veoma talentovanih igrača koji sad igraju značajne uloge . Da li je već tad bio primjetan njihov talenat?

VUKELjA: Željezničar Sport Tim je zaista u tom periodu imao sjajne talente. Mogu da se pohvalim da sam u jednom periodu  vodio sjajnu ekipu u kojoj je bilo toliko talentovanih mladih igrača . Tu su se nalazili sadašnji prvotimac Borca Matej Deket, zatim Matej Strika koji igra za Crvenu zvezdu. Već tad su pokazali svoj talenat. Bio je tu u klubu i golman Nikola Ćetković kao i Danilo Teodorović kapiten Radnika. Svi oni su napravili odlične karijere i drago mi je zbog njih i želim im da budu još bolji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.