Amir Durgutović se sjeća legendarnog osvajanja Kupa Jugoslavije: Trofej Borca za vječno pamćenje

Jedan od junaka tog podviga bio je i Amir Durgutović koji ističe da, kako  vrijeme prolazi, sve više su svjesni veličine uspjeha.

- U tom momentu nismo bili svjesni uspjeha koji smo napravili. Kako su godine prolazile, on je dobijao na težini. Ne samo da smo kao  drugoligaš pobijedili šampiona već smo dobili ekipu iz koje će pet ili šest igrača nekoliko godina kasnije postati evropski i svjetski šampioni - prisjeća se Durgutović. Ključ uspjeha bilo je drugarstvo u ekipi i rasterećen pristup meču.

- Zvezda nas je malo potcijenila, ušli su kao da će nas lako dobiti. A mi željni borbe i da odigramo najbolje što možemo, da se ne osramotimo. Ali kako je meč odmicao, vidjeli smo da možemo i da iznenadimo. I onda se takav pristup isplatio, dali smo gol. Sve  smo izdržali i došli do trofeja koji će svi vječno pamtiti - ističe fudbaler Borca. Durgutović je bio učesnik akcije iz koje je Borac poveo. Njegov centaršut je Senad Lupić pretvorio u gol u 60. minutu.

- Otac mi je donio loptu iz Njemačke i vrijeme sam provodio u Gornjoj Slatini šutirajući je non-stop. Gađao bih loptom i onda opet trčao po nju i to mi je bila jedina zanimacija - otkriva Amir.

Zanimljiva je bila i odluka tadašnjeg trenera Husnije Fazlića da zamijeni golmana pred  finale. 

- Fazlić je prije polufinala obećao Anti Jakovljeviću da će braniti finale. Prošli smo Prištinu, a onda se Hune predomislio. Jednostavno, Slobodan Karalić je branio za Zvezdu, znao je igrače i kako šutiraju i igraju. Znao je njihov mentalitet i to ga je izdvajalo. On se baš spremao za meč i govorio je, ako bude penal, da će Stojković pokušati da ga prevari “panenkom”. Stojković je to uradio sedam dana ranije protiv Veleža, a, eto, pokušao je i u finalu Kupa pa je za nas sve ispalo najbolje - dodaje bivši igrač Borca.

Banjalučanima su prvi čestitali igrači Partizana, a oni su zaboravili da su imali plaćen smještaj.

- Trebalo je da prenoćimo u Beogradu, imali smo plaćen smještaj, ali smo opijeni slavljem odmah krenuli za Banjaluku. Tako je propao doček u Gradiški, gdje je trebalo da stanemo i gdje je bio predviđen program za nas. Zaboravili smo na to.

Doček u Banjaluci je bio za pamćenje.

- Na trgu je bilo 30.000 ljudi. Kad smo krenuli od Gradskog stadiona do tadašnje terase “Borca”, ulice su bile pune. Svi su željeli da nas pozdrave. Tada je napravljen špalir  gdje je mogao bukvalno jedan igrač da prođe, a svi su željeli da se slikaju s trofejom i da nas dodirnu. Tada sam na dočeku dobio pitanje da li ću ovako nastaviti da centriram i rekao sam da hoću, ali u Prvoj saveznoj ligi i to je izazvalo oduševljenje. Kasnije smo to i ostvarili - dodaje Durgutović.

Sjajni  igrač i danas prati Borac i često je na Gradskom stadionu.

- Uvijek sam uz Borac i želim im da osvoje titulu. Pratio sam ih i to je klub koji treba da nastupa u Evropi. Ovom prilikom želim da se sjetim svih igrača i funkcionera koji, nažalost, više nisu sa nama. Uvijek mislim na njih, na Slobodana Karalića, Sulju Beširevića , Alberta Pobora, Husniju Fazlića, Nenada Gavrilovića, Milorada Slavnića i sve one koji su sa nama pisali istoriju - istakao je na kraju.

Lopta

Ko zna kako bi se završio put Borca u Kupu da nije bilo jednog detalja tokom meča s Vojvodinom. Naime, Novosađani su imali 3:0 iz prvog meča, a u revanšu je padao snijeg.

- Tokom meča  je pukla jedina crvena lopta pa smo igrali bijelom koja nam je donijela sreću i golove. Na početku meča stadion je bio slabo ispunjen, ali se onda pročulo da vodimo 3:0 i ljudi su krenuli da dolaze. Iako su gosti smanjili, mi smo do kraja dali tri gola, a ne pamtim kad se brže stadion napunio i kako su ljudi tada brzo došli - sjeća se Amir.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.