U srijedu nastavak suđenja za ubistvo dječaka Slobodana Stojanovića

Tužilaštvo BiH tereti drugooptuženu - Elfetu Veseli da je kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića u naselju Bajrići-Novo Selo, na području Kamenice.

Prema optužnici, Veselijeva je na najsvirepiji način ubila Stojanovića, tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla s leđa i zaklala ga nožem.

U optužnici je navedeno da je Halilović, koji je bio komandant Diverzantskog voda, znao da je njegova podređena počinila ovo krivično djelo, ali nije preduzeo neophodne mjere da bude kažnjena.

Na ročištu održanom 14. septembra svjedok Tužilaštva BiH Zoran Milošević izjavio je da mu je Ilija Stojanović na sahrani sina Slobodana rekao da ga je ubila neka žena Elfeta, Albanka iz Vlasenice.

Milošević je naveo da su dječaka, koji je pošao kući u selo Jezera da odveže psa, uhvatili muslimanski vojnici.

On je objasnio da je Iliju Stojanovića, koji je imao suprugu Desu, kćerku Slađanu i sina Slobodana, poznavao od djetinjstva i da je bio kum njegovoj djeci. Rekao je da su oni početkom rata ostali u svojoj kući u selu Jezera, koje je bilo pod muslimanskom kontrolom, i da su razmijenjeni za tri ubijena muslimanska policajca.

"Došli su kod mene u Kamenicu, a jednog dana Slobodan je bez ičijeg znanja otišao po psa koji je zavezan ostao kod njihove kuće. Na barikadi su ga zaustavile muslimanske formacije i više se nije vratio", posvedočio je Milošević.

Prema njegovim riječima, komšija Bošnjak im je rekao "tokom dozivanja s brda na brdo da je dječak dobro i da se igra sa njihovom djecom, ali da ga neće pustiti jer traže puške i brašno".

"Naša komanda to nije mogla ispuniti. Mati je plakala, a mi smo je tješili da će se dijete vratiti jer su naše komšije dobre. Ilija je, uglavnom, ćutao. Međutim, kada je dijete pronađeno, majka je ubrzo od tuge preminula, a Ilija je umro prije dvije godine", ispričao je svjedok.

On je dodao da je Slobodanovo tijelo pronađeno nakon godinu dana u masovnoj grobnici u kojoj su se nalazili posmrtni ostaci još pet srpskih vojnika. Svjedok je rekao i da je prisustvovao njegovoj sahrani i da ne zna ko je dopremio tijelo.

U nastavku suđenja, tužilac Mirza Hukeljić pročitao je iskaze Ilije Stojanovića koje je dao Centru javne bezbjednosti Zvornik 3. oktobra 2005. godine i Tužilaštvu BiH 21. maja 2007. godine.

U prvom iskazu je naveo da je Slobodan 27. jula 1992. godine otišao iz Kamenice da bi doveo svog psa. Poslije nekoliko dana saznao je da su ga uhvatili muslimanski vojnici, te naveo da mu je više njih reklo da ga je ubila Elfeta, zvana Kosovka.

Ilija je u svom iskazu naveo da je Slobodanovo tijelo pronađeno 16. juna 1993. godine na dnu jame u naselju Bajrići prilikom iskopavanja posmrtnih ostataka pet srpskih boraca. On je dodao da mu je patolog Zoran Stanković rekao da je dječak na glavi imao rupu od metka, da mu je bilo odsječeno jedno uvo, te odsječene ruke do laktova i prsti na nogama.

U iskazu datom Tužilaštvu BiH 2007. godine, Ilija je naveo da je bio obaviješten da je Slobodan zarobljen i da se nalazi u Tuzli, nakon čega je danima molio da ga puste jer je mislio da je živ.

On je dodao da mu je u martu 1993. godine Mujo Omerović rekao da je Elfeta, Rahmanova kćerka iz Vlasenice, mučila Slobodana, da mu je odsjekla ruke i da mu je pokazao gdje je ubijen. Ilija je u svom iskazu naveo i da je Omerović, nakon toga, završio u zatvoru iz kojeg živ nije izašao.

Identifikaciju Slobodanovog tijela izvršio je u Vatrogasnom domu u Zvorniku, a sahranjen je u blizini njihove kuće u Drinjači.

Početak ročišta u srijedu zakazan je u 9.00 časova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.