Topovi ili lupa srca: Sinergija, tihost, energija

Glas Srpske

Piše Mirko VUKOVIĆ

AKO bih morao u jednu riječ da sažmem sve o čemu sam namjeran ovom prilikom da pišem, ta bi srčika, bez dvojbe, bio izraz SINERGIJA. Imao sam, sticajem određenih okolnosti, sreću (jer sreća je, zaista, sresti se “oči u oči” sa ovakvim pjesničkim tekstom!) da dobijem na čitanje nikad objavljenu pjesmu (čime je sreća još i veća!)”Andrej Rubljov”, mlade poetese Anje Jeftić (rođena 1980. g. u Sarajevu; živi u Trebinju; nema objavljenu knjigu; ja vam je, evo, predstavljam). Jeftićeva odmah uzima epistolarni, apostrofično-molitveni ton srednjovjekovnih pohvala i u tom panegiričnom ključu klasičnog “povjesnog slova” izvezuje “svoj pokrovac”:”Kada bi krenuli da ti kazujemo o bilo čemu/što bi duša k duši, um k umu bio kadar da razumije, /naš govor, Andrej, ipak bio bi ćutnja,/ili obična riječ za riječ,/jeka mrtvih slogova u živim dušama.” Blaga doza deklamacije (retorsko-recitatorski patos) i specifična ritmička organizacija stiha, to je ono što ovdje očarava, a što, svakako, proishodi iz onog asketskog samokontrolisanja, ohristovljenom umu svojstvenog. Placidnost, “smirenije” koje odiše prisnim, tihim (“tihovateljnim”) emanacijama duha, pulsiranje, nježno damaranje “srca svijeta” (damaranje Riječi u riječi), onoga koje Sveti oci imenuju “srcem milujućim”(koje “gori ljubavlju prema svoj tvari”).”Zato te puštamo da čitaš Poslanicu,/i da naše slovljenje preraste u slavljenje/Onoga ko je iznad svake slave i dostojniji od svake hvale”, reći će mlada pjesnikinja. Ako kažem da je Anja asistent na Srpskoj književnosti srednjeg vijeka, na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, onda će vam odmah biti jasno da se i ta činjenica može pripisati/prisabrati određenoj - SINERGIJI. Ona posjeduje jedan fini tembr u glasu. Riječ je o suptilnoj verbalnoj dekolorizaciji, brižljivo biranoj, brižljivo izvaganoj tonalnosti. O jednom svjesnom “pobljeđivanju”(do eterične ezoteričnosti); kojih 2-3 tona, 2-3 nijanse samo. Tek toliko da se osjeti/nasluti da imamo posla sa stvarima sa višeg nivoa postojanja, sa “drugog plana bivstvovanja”. To je vrhunski, suptilni lirizam - placidan, mek, paperjast, nadstvaran. A pritom se, opet, (do)tiče SINERGIJE, ako se samo prisjetimo pastelno nježne hromatike Rubljovljevih ikona. Potpuno, znači, saglasje; riječ je o bez ostatka kompatibilnosti sa predmetom o kojem se pjeva, koji se “opjevava”. Istodobno, i te su izdužene, crtački elegantne forme i figure Andreja Rubljova u potpunom dosluhu sa pjesnikinjinim širokim, slobodnim stihovima koji se negdje približuju proznome razmahu: “Sjeti se svih koji te po prstima pamte i po djelima,/koji hode za tvojim tragovima na mliječnom putu,/gacaju po skorenim ti stopama na skorupu neba.” Knez Jevgenij Trubeckoj, u prekrasnoj knjizi o ruskom ikonopisu, još prekrasnijeg naslova - “Istina u bojama”, kaže:”Treba li se čuditi što danas, posle mnogo vekova, mi ponovo možemo da čujemo molitvu svetih...i što razumemo uzdahe i suze Andreja Rubljova i njegovih sledbenika?” Zar nije Jeftićkina pjesma, pet vjekova nakon podvižničkog pokoljenja Sv.Sergija Radonješkog, još jedno svjedočanstvo o postojanju onih sa razvijenim unutarnjim sluhom (“Ko ima uši da čuje, nek čuje”), onih koji još čuju molebni zaziv svetih predaka? Zar nije prekrasan dokaz hristijanskog razumijevanja uzdaha i suza Andreja Rubljova sam kraj njenoga pjevanja koji kaže: “Takva je i sada, Andrej, sklupčana u dnu rama tvoje slike,/molča jednostavna i bez cvijeća,/i čeka da te rukama zagrli izbliza,/kao što te vijekovima grli očima izdaleka,/kao što te, Andrej, naša ljubav vijekovima grli očima/izdaleka.” Ukoliko (ukoliko je to moguće!) onu poznatu Lotmanovu tvrdnju po kojoj su “tip slike svijeta, tip sižea i tip ličnosti, međusobno uslovljeni” primijenimo na poeziju, onda se sa sigurnošću može ustvrditi da je Anja Jeftić u ovoj briljantnoj pjesmi postigla najviši stepen podudarnosti pojedinačnih poetskih elemenata. Govorim, dakle, o najvišem stepenu pjesničke SINERGIJE.”Da li su to bili topovi, ili lupa moga srca?”

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana