Momčilo Krajišnik za Glas Srpske: Bio sam razočaran zbog gubitka Sarajeva

U intervjuu za "Glas Srpske" 19 godina od dejtonskih pregovora prisjeća se teških razgovora sa Alijom Izetbegovićem, Krešimirom Zubakom, Franjom Tuđmanom, a posebno sa Slobodanom Miloševićem, čiji su previdi skupo koštali RS.

* GLAS: Kako 19 godina kasnije gledate na Dejtonski sporazum s obzirom na to da ste učestvovali u pregovorima koji su prethodili njegovom zaključivanju?

KRAJIŠNIK: Sve što ima istorijsku dimenziju sa distance izgleda drugačije nego u vrijeme kada ste direktni učesnik tog događaja. Na Dejtonski sporazum su sve strane imale primjedbe, a glavna naša primjedba bila je zbog toga što smo izgubili određene teritorije gdje su većinski bili naseljeni Srbi. Brčko je bilo problem zato što je na neki način bila prekinuta RS. Gledajući sa ove distance sigurno je dobro što je mir uspostavljen, što je prestao brutalan i težak rat i što imamo RS. Smatram da je mir najveća vrijednost Dejtonskog sporazuma.

* GLAS: Na svaku godišnjicu iznova se otvara priča o originalu Dejtonskog sporazuma. Da li ste u rukama ikada imali original?

KRAJIŠNIK: Nikada originalni dokument nisam imao u rukama zbog toga što ga naša delegacija nije parafirala u Dejtonu. Poslije je pokojni Nikola Koljević u ime RS taj dokument potpisao u Parizu. Mi nikada nismo dobili originalni prevod Dejtonskog sporazuma.

* GLAS: Znate li gdje je original i da li je tačno da ga je dobio Alija Izetbegović?

KRAJIŠNIK: Mislim da to nije tačno, mada je Izetbegović mogao u Parizu dobiti taj sporazum, jer ga je potpisao u ime Federacije, dok je u ime RS to uradio Koljević. U ime nas to nije mogao potpisati Slobodan Milošević, koji je mogao samo biti svjedok, kao i Franjo Tuđman. Nije se, međutim, znalo ko u ime koga potpisuje, samo se tražilo da to prođe, da bude ceremonijalno i da ispadne da su ga potpisale srpska, hrvatska i muslimanska strana, a ko i u ime koga, nije bilo bitno. Izvlačili su se papiri i odjedanput je izvučen papir da je Milošević ovlašćen da to potpiše, iako nije bio ovlašćen.

* GLAS: Gdje su onda originali?

KRAJIŠNIK: Zaista ne znam gdje su.

* GLAS: Kako komentarišete činjenicu da sporazum nije preveden, niti je usvojen u Parlamentu BiH?

KRAJIŠNIK: Dejtonski sporazum ne treba da usvaja Parlament BiH, nego RS i FBiH, koje su ga potpisale i koje su bile u sukobu. Činjenica da nije preveden i verifikovan samo je jedan primjer kako se kod nas radi. Kada se glavni dio posla završi, onda više o tome niko ne brine.

* GLAS: Kako su tekli pregovori u Dejtonu?

KRAJIŠNIK: Naša delegacija je aktivno učestvovala u pregovorima sve vrijeme. Mi smo gotovo sva sporna pitanja riješili. Onda su na nezvaničnim sastancima vođeni razgovori i data su određena rješenja, ali ona nisu bila sprovodiva bez našeg potpisa. Na samoj ceremoniji trebalo je da sporazum u ime FBiH potpiše Krešimir Zubak, a ja u ime RS, a da se kao svjedoci potpišu Tuđman i Milošević. Nakon što je napravljena mapa, koja je promijenila dogovor, mi se sa tim nismo saglasili, a da bi konferencija u Dejtonu bila spasena pretvorili su svjedoke u učesnike pregovora i potpisnike sporazuma, pa je Milošević dobio pravo da stavi potpis u ime RS.

* GLAS: Kako Vam je Milošević saopštio da je u ime RS parafirao dokument?

KRAJIŠNIK: Na konferenciji smo bili obaviješteni da se ona prekida, jer su muslimani počeli da uslovljavaju i rekli da prekidaju konferenciju, ali to je bila igra. Mi smo mislili da ćemo početi pakovati kofere da idemo kući. Onda je došao Momir Bulatović i pokajnički rekao da nije učestvovao u tome i da su pregovori završeni. Mi smo se iznenadili, jer je tek trebalo da razgovaramo o mapi koju smo ponudili i za koju su stranci dali zeleno svjetlo. Sa Ričardom Holbrukom bilo je završeno Sarajevo, a sa Tuđmanom izlazak na more. Po dogovoru Sarajevo je trebalo biti distrikt sa deset opština koje bi imale zajedničko tijelo i u kojem bi bile smještene zajedničke institucije. Za izlazak na more je čak nacrtana mapa sa kojom se Tuđman saglasio i time bismo sve riješili. Kada su izašli novi prijedlozi mi smo rekli da to ne prihvatamo. Stranci su rekli da se to potpiše, ali mi nismo pristali. Sve je pragmatičnom američkom politikom poništeno i onda je potpis stavio Milošević. Kasnije je tražio da to potpišemo i to je učinio Radovan Karadžić u Dobanovcima u Beogradu.

* GLAS: Zbog čega je Milošević pristao na te ustupke?

KRAJIŠNIK: Milošević i Bulatović imali su samo jedan zadatak - da skinu sankcije Jugoslaviji. Ne zamjeram mu, ali mnogo toga smo mogli bolje uraditi nego što se desilo. On je gledao sa pozicije Srbije. Mi koji smo živjeli ovdje na to smo gledali drugačije. Smatrao je da bolje poznaje muslimanske i hrvatske predstavnike od nas. Napravio je više previda i mislio je da će ih ustupcima fascinirati.

* GLAS: Koliko ste često razgovarali sa Izetbegovićem i Tuđmanom?

KRAJIŠNIK: Imali smo dva-tri sastanka. Poslije je svako sjedio u svojim prostorijama, a medijatori su išli iz kancelarije u kancelariju. Tuđman je pokušavao da sebi da veći značaj nego što ima. Izetbegović je bio rovitog zdravlja i imao je problema sa srcem. Pokušavao je da se što manje umara i eksponira, a glavni posao su obavljali Haris Silajdžić i Muhamed Šaćirbegović.

* GLAS: Kako su izgledali Vaši susreti sa Izetbegovićem i Zubakom?

KRAJIŠNIK: Imali smo korektan razgovor. Izetbegoviću sam rekao da hoće da ima više od onoga na šta ima pravo, a on mi je rekao: "Nemoj mi zamjeriti, imam privid državu. Do podne se svađam sa Zubakom u Federaciji, a popodne sa tobom. Na kraju nemam ništa osim Sarajeva, a ti hoćeš i Sarajevo da mi uzmeš".

* GLAS: Kakva je bila reakcija naroda kada ste se vratili na Pale gdje su tada bile institucije RS?

KRAJIŠNIK: Bilo je opšte razočarenje zbog gubitka Sarajeva. Nismo sačuvali ono što je narod odbranio. Nismo bili srećni. I moj je kraj ostao u tom Sarajevu. Onda je neko namjerno proturio priču: "Lako bismo se mi dogovorili sa svima, ali ne možemo sa Krajišnikom jer bi njegova kuća ostala tamo". Imali smo pravo na Sarajevo, to je bio prostor gdje je živio srpski živalj. Iako je narod bio razočaran, niko nas nije krivio zbog postignutog sporazuma.

* GLAS: Gdje je RS 19 godina nakon Dejtona?

KRAJIŠNIK: Bilo je pretenzija određenih struktura odmah nakon Dejtona, ali je RS sačuvana. Za to su zaslužni mnogi ljudi koji su predstavljali RS. Bilo je mnoštvo planova da se različitim prestrukturiranjem sve to poništi, ali nisu uspjeli. RS je trajna kategorija. Unitarizacija BiH je prevaziđena priča i svi koji to zagovaraju ne znaju koliko štete BiH zbog toga može imati. RS je epohalno djelo. Kada smo bili u Hagu Slobodan Praljak mi je rekao: "Vas Srba je malo u Hagu". Pitao sam kako to kad nas ima previše, a on je odgovorio: "Vi Srbi ste dobili RS, vas bi trebalo biti tri-četiri puta više u Hagu. Da mi imamo Herceg-Bosnu svi bismo potpisali 20 godina. Ne moraju nam suditi". Bez naroda koji je svesrdno bio spreman na žrtve, ne bi bilo ni RS.

"Mister no"

* GLAS: CIA je u izvještajima otkrila neke do tada nepoznate detalje sa pregovora. Da li je tačno da je Milošević tražio da mu se serviraju jastozi, a Izetbegović da u pauzama gleda fudbalske utakmice?

KRAJIŠNIK: Sve su to gluposti. Vjerovatno je to atraktivno da se od svega napravi glamurozna predstava i da se tome da značaj. Ni Izetbegović ni Milošević nisu imali nikakve zahtjeve. Takve stvari niti sam vidio, ni čuo, niti mogu da vjerujem da su tačne.

* GLAS: CIA je napisala da su Vas zbog lakšeg izgovora zvali mister Mo?

KRAJIŠNIK: Nisu me tako zvali u Dejtonu već su mi naknadno prišili "no" zbog činjenice da sam im smetao i nisam dao da prenose nadležnosti. Bio bih vjerovatno "mister jes" da sam prihvatao sve što su htjeli.

* GLAS: Često se može čuti da ste imali luksuzne uslove u Dejtonu?

KRAJIŠNIK: Ništa posebno nisam vidio. Hranili smo se u nekoj običnoj menzi. Amerikancima nije bilo bitno da li će nas počastiti ili ne. Oni su željeli da završe posao. Sve je tamo bilo više nego skromno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.