KOLUMNA; Tihi rat prije rata u BiH

Đorđe Radanović
KOLUMNA; Tihi rat prije rata u BiH

Od početka rata u BiH prošlo je 29 godina.

Međutim, rat u BiH je počeo mnogo prije nego što su počeli oružani sukobi. Nakon genocida u Drugom svjetskom ratu socijalistička vlast počinje sa kolonizacijom preseljavanjem Srba iz BiH u Vojvodinu i Slavoniju. Srbi u BiH, prepolovljeni usljed genocida, tjerani su da zaborave sve što se desilo. Radi “mira u kući”, “bratstva i jedinstva”.

Srpski krajevi u BiH koji su nosili borbu protiv fašizma (Drvar Petrovac, Krupa, Sanski Most, Ključ) sistemski su držani nerazvijeni. Nijedan objekat namjenske industrije nije tu napravljen, vojna industrija je pravljena u mjestima gdje su Bošnjaci i Hrvati bili većina (Novi Travnik, Vitez, Bugojno, Konjic).

Ekonomska zapostavljenost Srbe iz BiH tjera i u ekonomsku migraciju, za poslom odlaze u druge republike SFRJ. To sve smanjuje broj i procenat Srba u BiH.

U BiH, najviše u Sarajevo, se doseljavaju muslimani iz Raške oblasti i sjevernih dijelova Crne Gore. To povećava broj muslimana u BiH. Najveći problem za srpski narod u SFRJ i u BiH nastaje sa amandmanima na Ustav SRFJ. Decentralizacija države se završava donošenjem novog Ustava SFRJ 1974. godine, a to je posljedica veoma snažne aktivnosti vodstva SR Hrvatske, na čelu sa Savkom Dabčević Kučar i velikog broja hrvatskih komunista koji su tražili veća prava za republike u sastavu SFRJ. Vođe Hrvatskog proljeća - Maspoka su kažnjene, ali je Tito nakon tri godine ispunio sve ono što je Maspok tražio - decentralizovanu SFRJ i presumpciju nadležnosti u korist republika. Tim Ustavom iz 1974. godine SFRJ od unitarne države prelazi faktički u labavu federaciju, gdje je sve zavisilo od republika koje čine tu federaciju. SR Srbija ne može donijeti nijednu odluku bez saglasnosti autonomskih pokrajina. SR Srbija ne može donijeti odluku ni za teritoriju uže Srbije samostalno, čak i za to treba saglasnost AP.

Srbi u republikama gdje su manjina dolaze u situaciju da im drugi većinski narod može određivati sudbinu, jer je federacija SFRJ izgubila nadležnost za većinu funkcija države. Faktička vlast nad institucijama sada je u Sarajevu, Zagrebu, Podgorici, a u Srbiji čak faktička vlast je u Novom Sadu i Prištini. Ustav iz 1974. rasparčava SRFJ. U tom momentu srpski komunisti se ne bune protiv donošenja novog Ustava.

Zbog genocida u Drugom svjetskom ratu migracija Srba, a i dolaska muslimana iz Sandžaka, imamo promjenu strukture stanovništva u BiH, što završava sa popisom 1991. godine, kada Srbi čine samo 31 odsto stanovništva, od prijeratnih gotovo 45 odsto.

Srbi u BiH, a i cijeloj SFRJ, imaju negativnu ustavnu strukturu koja znači da mogu biti preglasani sistemom jedan čovjek jedan glas.

U takvoj ustavnoj strukturi SFRJ počinje raspad Varšavskog pakta, raspad SSSR, a 1990. godine u BiH i ostalim republikama su sprovedeni prvi demokratski izbori. Na vlast su došle SDA SDS i HDZ. Bilo je potpuno jasno da je rat na pragu. Slovenija je krenula u otcjepljenje, Hrvatska kupuje oružje u Mađarskoj i DDR. Hrvatska donosi novi Ustav, Srbi postaju nacionalna manjina. Srbi u Hrvatskoj u strahu od genocida dižu pobunu. Strah Srba iz Hrvatske se prenosi preko Save i Une na Srbe u banjalučkom i bihaćkom kraju. U BiH, SDA i HDZ zajedno imaju većine i u vijeću opština i vijeću građana. Mogu donijeti odluke bez srpskih poslanika.

Već krajem 1990. godine, u krajevima gdje su bili apsolutna većina, Bošnjaci kreću u vojno organizovanje.

Sredinom 1991. godine rukovodstvo SDA počinje sa formiranjem paravojnih formacija Patriotske lige BiH i Zelenih beretki, kao vojnog krila SDA. U organizaciji oružanih snaga SDA prednjačio je Sefer Halilović, školovani oficir JNA, sa službom u Đakovu.

U Đakovu, Osijeku i Vinkovcima je uspostavio dobre odnose sa lokalnim HDZ-om, preko njih stupa u kontakt sa vrhom HDZ-a u Zagrebu. U dogovoru sa HDZ-om Hrvatske prelazi u BiH da bi u Patriotsku ligu okupio muslimane spremne da zajedno sa Hrvatima krenu u rat protiv Srba.

Preko Safeta Hadžića, predsjednika SDA Novi Grad i Mirsada Čauševića stupa u vezu sa Alijom Izetbegovićem i spajaju se različite grupe koje su stvorile kostur Patriotske lige BiH. Različiti ljudi su bili zaduženi za različite zadatke. U centrali SDA Meho Karišik i Sulejman Vranj. Enver Švrakić formira patriotsku ligu za Skenderiju Širokaču i dio opštine Stari Grad, koji se nalazi na lijevoj obali Miljacke. Švrakić formira patriotsku ligu i u Travniku i Konjicu. Kerim Lončarević formira najbrojniju grupu u Sarajevu, patriotsku ligu za centralni dio Sarajeva, formira regionalne štabove i u Zvorniku i Rogatici.

Naoružanje dobijaju iz Hrvatske, a jedan dio nabavljaju u Mađarskoj i Istočnoj Njemačkoj. Sefer Halilović u serijalu “Generali” navodi: “Hrvatska je dala jedan dio oružja, jer je namjera hrvatskog rukovodstva bila da na svaki način što je moguće više prebaci rat u Bosnu i Hercegovinu”.

Halilović dalje govori: “Mi smo u rekordno kratkom roku u oktobru i novembru 1991. gotovo završili posao organizacije regionalnog štaba, opštinskih štabova, formiranje jedinica, započeli sa obukom diverzantskih i protivdiverzantskih jedinica, razvili sistem mobilizacije.

Do kraja 1991. godine je stvoreno devet regionalnih štabova i 98 opštinskih štabova patriotske lige, rađa se ilegalna jaka muslimanska vojna formacija.

Sa druge strane HDZ Hrvatske masovno naoružava Hrvate u BiH, a najekstremniji dio Hrvata u BiH, već iskusni i prekaljeni aktivisti ustaškog pokreta, je došao iz emigracije. Organizuju HVO, blokiraju kasarne u BiH, Srbe protjeruju iz Hercegovine gdje su oni većina.

Srpska strana pred rat u BiH se putem rođačkih prijateljskih i drugih veza naoružavala iz skladišta JNA. Sve je to rađeno bez ozbiljne vojne organizacije, jer je srpska strana smatrala da će ih JNA zaštititi da se ne desi 1941.

Aleksandar Vasiljević u emisiji “Nekad Bilo” RTRS-a kaže: “Postoji jedan narod koji je odlično vojnički organizovan, a relativno slabo naoružan. To su muslimani. Postoji jedan narod koji je dobro organizovan i dobro naoružan. To su Hrvati. I postoji jedan narod koji je odlično naoružan, a nikako vojnički organizovan, a to su Srbi. Oni nemaju ni svoja dokumenta ni svoje štabove. Muslimani su u 18 regija uspostavili organizaciju Patriotske lige. Nema nijedne sredine gde se Patriotska liga nije organizovala”.

u selu Mehurići kod Travnika 6. i 7. februara 1992. godine održava se savjetovanje patriotske lige, nakon tog savjetovanja Halilović piše akt “Direktiva za odbranu suvereniteta BiH”. Izjavljuje da samo na teritoriji Tuzle imaju 700 naoružanih i vojno organizovanih muslimana.

Srpski poslanici 9. januara 1992. godine, zbog očigledne namjere muslimana i Hrvata da preglasaju Srbe, proglašavaju Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu, kasnije Republiku Srpsku.

Nikad nije definisano kada je tačno i gdje počeo rat u BiH. Alija Izetbegović je rekao da se mora ići na referendum i da se ne može ostati u Jugoslaviji. Preko Muhameda Filipovića kod Slobodana Miloševića je kupovao vrijeme, kupovao vrijeme koje mu je trebalo da bi se potpuno spremi za rat. Već tada je svima bilo jasno da je samo pitanje kada će početi oružani sukobi.

Tihi rat je trajao od 1945. Formalni oružani sukobi u BiH su počeli - onda kad su počeli. To je već stvar koja je dalje tekla pod kamerama i sve se uglavnom zna. Izvori problema u BiH su mnogo dublji i ne treba ih sagledavati samo od prvih višestranačkih izbora 1990. godine i rata od 1992. do 1995. Poslije tri i po godine rata i borbi, raznih pregovora pokušaja sporazuma i primirja, desio se Opšti okvirni sporazum za mir u BiH (Dejtonski sporazum). Desilo se međunarodno verifikovanje Republike Srpske.

 Đorđe Radanović, predsjednik Odbora za zaštitu Srba u FBiH

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana