Danas i ovdje

Glas Srpske
Danas i ovdje

U tami istorije Piše Radenko KUPREŠAK

SUTRAŠNjICA je ono što od mene čini čovjeka. Juče je ono što od mene čini mrtvaca. Ove riječi profesora srednjovjekovne istorije na Univerzitetu Hajdelbergu i bivšeg oficira zloglasnog Gestapoa Konrada Rutkovskog iz pisma kolegi Hilmaru Vagneru koje je srpski pisac Borislav Pekić briljantno složio u romanu “Kako upokojiti vampira”, mogla bi da bude svojevrsna balkanska metafora u vječnom sukobu sa istorijom i istorijskim činjenicama. Pa šta je onda istorija, jedno je od pitanja nametnuto u pomenutoj knjizi: beživotna avet bivanja, umjesto bivanja. Galimatijas pretpostavki, laži, obmana, falsifikata, omaški pa čak i štamparskih grešaka, na osnovu kojih pravimo istorijske predstave... Od završetka Drugog svjetskog rata i sloma fašizma, na balkanskim prostorima ne prestaje bitka za istinu i razotkrivanje prošlosti, svojevrsnog horora istorije. Ni decenijama poslije velike pobjede, Evropa nije zaboravila antifašističku borbu, temelje na kojima počiva i na kojima gradi budućnost. Samo se na ovim nesrećnim prostorima velikoj pobjedi stavlja ideološka odora, a od broja stradalnika pravi cirkuska predstava i pada se u zamke zaborava. Dok god istina ne ispliva, svijet će slušati svjedočenja o Jasenovcu, Donjoj Gradini, stotinama hiljada stradalih, prije svih Srba, koji su platili veliku cijenu da bi i Evropa uživala u blagodetima slobode. Do tada će, prije svih hrvatski istoričari, nastaviti svoje naopako tumačenje istorije. Ostaće tako Jasenovac “radni logor”, monstruozna tvorevina Nezavisna država Hrvatska “povijesna težnja za stvaranjem vlastite države”, a spomenici antifašizmu “komunistička zaostavština” koje treba uništiti. Ali, ako su ponekad činjenice i ustuknule pred falsifikatima, ostalo je istorijsko pamćenje. Istoričar, akademik Milorad Ekmečić u govoru pred prebilovačkom školom 24. novembra 1990. godine, gdje su prenesene kosti srpskih mučenika iz jame Golubinka podsjetio je da je u Drugom svjetskom ratu poginulo 64 miliona ljudi i da su samo Jevreji stradali gore od Srba i da smo od ove surove škole ipak nešto naučili. Pitanje je da li su drugi tu istorijsku lekciju savladali. - A oni koji se danas diče na drugi način, koji su svoje zločince iz Šurmanaca iz avgusta 1941. godine proglasili svojim junacima, jednom će ipak u budućnosti morati da priznaju da su Drugi svjetski rat izgubili. Tim odgađanjem samo škode sopstvenom narodu - poručio je akademik Ekmečić u predvečerje nove balkanske kataklizme. Jagoš Đuretić, direktor izdavačkog preduzeća “Filip Višnjić” rekao je nedavno na promociji knjige “Srbija pred Međunarodnim sudom pravde” da bi “živi mogli zločinu s pravom i čiste savjesti da govore u ime žrtava, oni moraju sebe lišiti prava da skrivaju zločine sopstvenog naroda i da ćute o zločinima drugih naroda. Jedina cijela istina, koja je jedina istina, može da ubijedi žrtve da napuste zasjedu i pođu na trajni počinak. Tek tada njihovo stradanje ima nekog ljudskog smisla i tek tako oni i dalje mogu ostati s nama kao dio nešto boljeg živog svijeta”. Istina koja pristaje da se mijenja, puka je laž. Ostaće u vječno u balkanskim gudurama, u krvavoj tami istorije. Ostaće samo ista patnja koja se umnožava i raste...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana