Putinov drugi veliki poen

Beograd - Poslije istorijskog dogovora Kine i Rusije, ruski predsjednik Vladimir Putin postigao je još jedan, možda i značajniji poen.

Poslije 400 milijardi dolara „teškog", dogovora Rusije i Kine o isporukama gasa, tehnologije za proizvodnju aviona i helikoptera, sklopljenog prije dvije nedjelje u Šangaju, Putin je sa predsjednicima Bjelorusije i Kazahstana potpisao je sporazum o stvaranju Evroazijske unije (EAES).

Time su se tri bivše sovjetske republike ujedinile u zajednički privredni prostor koji će sigurno uzdrmati sve globalne ekonomske igrače, a pogotovo one u Evropskoj uniji, piše Politika.

„Potpisani sporazum ima epohalno značenje, on otvara najšire perspektive za razvoj ekonomija i povećanje standarda građana naših zemlja. Učesnice će sprovoditi usaglašenu politiku u ključnim granama ekonomije, u energetici, industriji, poljoprivredi, saobraćaju", rekao je na svečanosti poslije potpisivanja sporazuma ruski predsjednik.

Ideju o stvaranju jedne ovakve zajednice iznio je još 1994. predsednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev. U međuvremenu između zemalja potpisnica profunkcionisao je takozvani Carinski savez koji je utabao put za konačno stvaranje EAES-a.

O tome šta sve sadrži dogovor potpisan u Astani (prestonici Kazahstana), a koji će na snagu stupiti početkom naredne godine, svjetska štampa je već naširoko obavjestila zainteresovanu publiku. Ipak, šta u suštini donosi stvaranje Evroazijske unije? Jer, treba pomenuti da su u njoj prva (Rusija) i deveta (Kazahstan) po veličini država na svijetu i Bjelorusija koja u evropskim okvirima zauzima izuzetno važnu stratešku poziciju.

Pitanje koje se prvo nametnulo jeste: kako će se EAES uklopiti kao globalni igrač, pošto će, kako stoji u potpisanim dokumentima, djelovati prema principima Svjetske trgovinske organizacije? Kao i u kojoj mjeri će moći da parira ekonomskom potencijalu SAD i EU?

Prvo, na umu treba imati činjenicu da EAES čini ogromnu teritoriju, izuzetno bogatu prirodnim resursima, na kojoj živi oko 170 miliona ljudi, i koja svijetu daje petinu proizvodnje gasa i 15 odsto proizvodnje nafte. Skidanjem carinskih i sličnih barijera koje su do sada postojale, biće omogućen još brži protok robe, ljudi, tehnologija i znanja između tri zemlje potpisnice. Nije stoga neobično što je ruski predsjednik sporazum iz Astane nazvao „centralnim događajem godine". I pored već pomenutog sporazuma sa Kinom.

Ovdje vrijedi istaći još jedan važan detalj. Naime, sporazum o EAES-u predviđao je i učešće Ukrajine. To je želio i bivši predsjednik Viktor Janukovič. Prozapadna opozicija, međutim, bila je odlučno protiv, iako svojim sugrađanima nije ponudila nikakvu konkretnu alternativu. Time se polako razjašnjava i kome nije išla u prilog saradnja Ukrajine sa Rusijom, Bjelorusijom i Kazahstanom. Takođe i zašto je druga po veličini evropska država morala da bude gurnuta u krvavi građanski rat.

Ovo navodi na pomisao da EAES nije isključivo ekonomski savez. Ali, koji sličan savez to jeste. Jer zemlje članice, svaka za sebe, i zajednički, dužne su da obezbjede normalno funkcionisanje dogovorenog. Pa ako je to potrebno i političkim i vojnim sredstvima. Iako niko – ni u Moskvi, ni u Minsku, ni u Astani – to neće otvoreno reći. Pogotovo što je riječ o, kako se izrazio Putin, „istorijskom sporazumu".

Današnji svijet prilično je uzdrman. Amerika, uprkos optimizmu Baraka Obame, nema više snage da bude jedina globalna supersila. Evropska unija se batrga u dugovima, separatizmu i međusobnim neslaganjima država članica i prestala je da reaguje kao kompaktna celina. Umjesto toga, Njemačka se sve više nameće kao jedini ozbiljan igrač u toj porodici. Takođe, nagli uspon Kine na privrednom, finansijskom i vojnom planu, po svim realnim procjenama mogao bi uskoro da uzrokuje smjenu na vrhu svjetske piramide moći.

Nedostatak različitih ideologija koje bi svijet mogle da podijele onako kako je to bilo poslije Drugog svjetskog rata, otvaranje tržišta i pravo svakoga da ponudi ono što ima, i po ceni koju može da podnese, stavilo je, praktično, sve ekonomije u istu ravan, naravno u skladu sa pojedinačnom moći. Sve češće padanje i prilagođavanje carinskih barijera najbolji su dokaz da su ideologije zauvijek otišle u prošlost, a na njihovo mjesto je stupila – pragmatičnost. Upravo to je osnova i sporazuma EAES.

Pitanje je kako će na EAES odgovoriti EU i SAD, da li će ih to ujediniti ili doprineti novim nesporazumima unutar evropske porodice. Jer, podsjetimo, potpisivanje sporazuma Rusije, Belorusije i Kazahstana na neki način je ubrzano i stalnim pretnjama Zapada da će Rusiji zbog Ukrajine uvesti još žešće sankcije. Stvaranje EAES-a zato se i tumači kao odgovor Putina na stalne prijetnje iz Vašingtona i Brisela.

Dodajmo i da su zainteresovanost za članstvo u EAES-u već izrazili Kirgizija i Jermenija, s tim što su u Jerevanu odlučili da to učine u okviru granica priznatih od strane Ujedinjenih nacija, ne bi li na taj način izbjegli zaoštravanje odnosa sa Azerbejdžanom sa kojim već imaju spor oko Nagorno Karabaha.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.