Jedino Staljin umro prirodnom smrću

LONDON - Uhvaćen u unakrsnoj vatri između svojih vojnika i pobunjenika, prebačen u kamion, a zatim smaknut pred razdraganom gomilom - zadnji trenuci života Moamera Gadafija bili su brutalni kao i zločini koje je počinio.

Prekriven krvlju i prljavštinom molio je za svoj život, ali jedini odgovor koji je dobio bio je metak u čelo, objavio je "Dejli mejl".

Kako se njegova smrt može uporediti sa smrtima ostalih beskompromisnih i nemilosrdnih vladara poput Benita Musolinija, Adolfa Hitlera, Nikolaea Čaušeskua i Rafaela Truhilja? Okolnosti su možda bile različite, ali krvave posljednje sekunde života svima su njima bile iste, piše "Dejli mejl" koji je sastavio listu.

Jedino je ruski vođa Josif Visarionovič Staljin preminuo u svom krevetu u blizini Moskve 5. marta 1953. u dobi od 74 godine. Četiri dana prije smrti imao je moždani udar, i bio je vezan za krevet.

Smatra se kako su njegove čistke, gulazi i glad za koju je bio odgovoran skrivile smrt više od 20 miliona osoba. Neki istoričari idu tako daleko i procjenjuju kako je odgovoran za više od 60 miliona mrtvih.

Sadam Husein, smijenjeni irački diktator, u trenucima prije smrti i suočavanja s pravdom, nije imao vremena da razmišlja o banalnostima kao što je tip čvora na omči oko njegovog vrata.

Poput Gadafija, pronađen je kako se kukavički skriva u rupi, u decembru 2003. godine, a jedan američki komandant je tada komentarisao: "Uhvaćen je poput pacova."

Kada su ga savezničke snage u njegovom rodnom mjestu Tikritu opkolile, skrivao se u podzemnoj komori malo većoj od sanduka te se predao bez borbe. Zapuštene brade i izmoren, u bijegu je bio 250 dana.

Početkom septembra 2006. proglašen je krivim za zločine protiv čovječnosti i osuđen na smrt vješanjem, a tri mjeseca kasnije, u rane jutarnje sate 30. decembra 2006. maskirani muškarci odveli su ga prema platformi u betonskoj komori.

Odjeven u bijelu košulju i tamni kaput odbio je kapuljaču preko glave te je povikao:

- Alah je velik.

Vojnici su ga vrijeđali sve dok sudija nije naredio tišinu, a on je u rukama grčevito držao Kuran dok mu je oko vrata bila postavljena omča.

Vratašca platforme ispod njega su se otvorila, a tišinu je prekinuo zvuk slomljenog vrata.

Krv je kapala po sagu, a vazduh je ispunjavao miris spaljenih badema. Adolfu Hitleru je tog 30. aprila 1945. Kejtel, jedan od njegovih najvjernijih generala, rekao da će vojnici koji štite grad tokom noći ostati bez metaka.

Nešto kasnije iz firerove radne sobe u berlinskom bunkeru odjeknuo je pucanj.

Dva dana ranije Hitler se oženio sa Evom Braun, koja će sebi u trenucima približavanja Rusa takođe oduzeti život. Znajući da se bliži kraj, Hitler se pripremao za smrt, a čak je na psu i štencima testirao tablete cijanida kako bi se uvjerio da li djeluju.

Prije povlačenja u svoje odaje pozdravio se sa svojim najbližim saradnicima. Čovjek koji je preživio brojne pokušaje atentata uzeo je svoj "valter PPK" i pucao sebi u glavu.

Eva Braun odabrala je cijanid, koji proizvodi miris prženog badema, a njeno je tijelo pronađeno u istoj sobi. Prema Hitlerovim uputama, SS oficiri su njihova tijela iznijeli van, polili te zapalili.

Hitlerova smrt obavijena je velom tajne; neki tvrde da je firer ustvari preživio bitku za Berlin, a pojavili su se i napisi kako je prebjegao u Argentinu gdje je preminuo 1962.

Za pogubljenje Nikolaea Čaušeskua, rumunskog diktatora i njegove supruge Elene, prijavilo se toliko vojnika, da je održana lutrija kojom je "sretnicima" dodijeljena ta "počast".

Na katolički Božić 1989. godine, poslije kratkog suđenja u Bukureštu, bračni se par našao pred odredom za strijeljanje. Dok se oko njega rušio komunizam, samoprozvani "Genije Karpata" shvatio je da su njegovi dani kao vođe brutalnog opresivnog režima odbrojani.

Nikolae i Elena pokušali su da pobjegnu iz zemlje, ali uhvatili su ih pobunjenički vojnici. Suđenje je održano u najobičnijoj sobi, a prema njima su se odnosili s hladnim prezirom. Optuženi za zločine kao što su nezakonito prikupljanje bogatstva i genocid, a supružnici su drhtali od straha.

Unutar 90 minuta od početka suđenja, oboje su osuđeni na smrt. Trebalo je da budu pogubljeni odvojeno, ali preklinjali su da umru zajedno, a posljednja im je želja uslišena.

Benito Musolini je očajnički pokušao da prebjegne u Švajcarsku, zajedno sa ljubavnicom Klarom Petači i 15-članom fašističkom svitom 27. aprila 1945. godine.

Iako se preobukao u njemačku vojnu uniformu, zaustavili su ga komunistički vojnici, a sljedećeg dana ubijen je u selu Đulino di Mecegra, zajedno sa svojom pratnjom.

Poput scena u američkim gangsterskim filmovima, Rafael Truhiljo, diktator i tiranin iz Dominikanske Republike izrešetan je u automobilu dok ga je vozač vozio u mračnoj uličici.

Prvi ga hitac nije ubio, pa je Truhiljo uzvratio napad. Ali, sedmorica muškaraca, kojima je bogata elita zemlje dodijelila zadatak njegovog pogubljenja, bili su odlučni i svladali su ga.

Truhiljo, poznat i pod nazivom Šef, decenijama je predvodio okrutni režim, od 1930. do 1961. Njegova politička oružja bila su mučenje i ubistvo. Po njegovoj naredbi 1937. masakrirano je nekoliko hiljada Haićana.

Prkosan do kraja

Prkosan do samog kraja, Benito Musolini vikao je na jednog vojnika i naređivao mu da ga upuca u grudi. Vojnik nije odugovlačio. Vjeruje se da je nakon pada na pod Musolini i dalje disao, pa je vojnik u njegova prsa ispalio još jedan metak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.