I saveznici SAD sve češće biraju rusku naftu

TOKIO, SEUL - Usred naglog procesa diversifikacije izvora snabdijevanja naftom, prouzrokovanog prekidima u snabdijevanju zbog rata u Persijskom zalivu, japanske i južnokorejske firme se, uz blagoslov svojih država, okreću ruskim i drugim ranije zapostavljenim snabdijevačima.

Japanska kompanija iz oblasti petrohemije "Idemicu" kupila je kontingent sirove nafte iz Rusije, javili su prošlog vikenda domaći i strani mediji.

Crno zlato koje je naručio hemijski gigant, koji posjeduje rafinerije, fabrike plastike, baterija, farbe i lakova, stiglo je u zemlju prošlog petka, a potiče sa polja koja se eksploatišu u sklopu projekta "Sahalin 2", čiji su investitori i vlasnici, pored ruskog "Gasproma", i japanske trgovačke kompanije u sastavu grupa "Micui" i "Micubiši", prenosi RTS.

Samo nekoliko dana ranije još jedna japanska firma, uvoznik i prerađivač nafte "Taijo", takođe je objavila kupovinu tog energenta sa Sahalina.

Pod pokroviteljstvom države

Uvoz ruske nafte odobrila je japanska državna Agencija za prirodne resurse i energiju, a izvršen je kako bi se stabilizovalo tržište naftnih derivata u toj ostrvskoj zemlji.

Nafta i prirodni gas koji se crpe na Sahalinu ne potpadaju pod režim sankcija protiv Rusije. To je nešto što je vlada u Tokiju, koja je i sama investitor u projektu "Sahalin 1", zarad svog interesa i na zahtijev privatnih japanskih preduzeća uključenih u razvoj naftnih polja u vodama u okolini velikog ruskog ostrva, izdejstvovala još na početku intervencije u Ukrajini (u vrijeme kada je počeo talas oštrih sankcija američkih vojnopolitičkih saveznika protiv Moskve).

Japan, višedecenijski saveznik SAD, proteklih godina se ipak uzdržavao od redovnih kupovina nafte i gasa sa Sahalina i tek povremeno koristio svoje pravo na nabavke odatle. Recimo, prije gore pomenutih narudžbi kompanija "Taijo" i "Idemicu", Japan je posljednji put naftu iz Rusije uvezao u ljeto prošle godine, javljaju lokalni mediji.

Rat u Persijskom zalivu, međutim, ozbiljno je ugrozio snabdijevanje zemlje energentima i zaprijetio da duboko destabilizuje njenu ekonomiju kroz nestašice i poskupljenja, pa je Tokio početkom ovog mjeseca u kratkom roku dva puta posegao za kupovinom ruske nafte (za čiju nabavku, inače, kao investitor, ima posebne povlastice, odnosno, preferencijalni tretman).

Japan, naime, nema sopstvenih izvora nafte i gasa i između 90 i 95 odsto sirove nafte koju uvozi iz inostranstva dobavlja u zemljama Persijskog zaliva. I dok prirodni gas u značajnim količinama kupuje iz Australije i može da nabavi i iz SAD, situacija u vezi nafte je kritična.

I Južna Koreja je krajem marta, poslije gotovo četvorogodišnjeg prekida usljed ekonomskih sankcija Rusiji, za potrebe svojih rafinerija uvezla 27.000 metričkih tona naftnih prerađevina iz Rusije potrebnih za proizvodnju plastike, iskoristivši jednomjesečnu suspenziju sankcija na uvoz energenata iz najveće zemlje svijeta, koju je odobrio Vašington.

Uvoznik je bila petrohemijska kompanija u sastavu poslovne grupe "LG" ("El-dži"), koja je u Evropi poznata prije svega po svojim televizorima i drugim električnim uređajima za domaćinstvo.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane

Posljednjih nedjelja, ne samo kompanije, već i državni vrh Japana i Republike Koreje usmjerili su napore na obezbijeđivanje snabdijevanja naftom iz zemalja van Persijskog zaliva. Pored Rusije, oni su pregovarali sa proizvođačima poput Meksika, Kazahstana, Nigerije, Angole i drugih.

Recimo, početkom aprila, južnokorejski prerađivači počeli su da uvoze "veće količine" nafte kanadskog porijekla, koja je zbog visokog sadržaja sumpora u prošlosti bila korišćena samo kao rijetka zamjena ili dopuna redovnom uvozu iz Persijskog zaliva i SAD. Njen najveći korisnik je, pišu korejski mediji, domaća petrohemijska kompanija "Hjundai oilbenk", koja, mada i sama većinom uvozi tzv. "slatku" sirovu naftu (s manje sumpora) iz arapskih zemalja, ima i kapacitete za preradu "kisele" nafte (s visokim sadržajem sumpora) kakvu nude Kanađani.

Interesantno je da je portparol te južnokorejske kompanije medijima tim povodom izjavio da se ona od prošle godine, zbog dvanaestodnevnog rata SAD i Izraela protiv Irana, pripremala za uvoz nafte iz Kanade, mijenjajući cijevi i drugu infrastrukturu u svojim rafinerijama.

Inače, Južna Koreja u 2023. godini nije uvezla nijednu kap kanadske nafte, ali je u 2024. kupila 1,37, a u 2025. 4,54 miliona barela. Povod za početak uvoza iz Kanade bio je puštanje u rad 2024. naftovoda od izvorišta u državi Alberti do velikog obalskog grada na zapadnoj obali – Vankuvera.

I mada je južnokorejski uvoz sirove nafte iz te sjevernoameričke države naglo skočio u 2025, on je činio samo pola procenta od ukupnog uvoza tog energenta. Sada je, međutim, izvjesno da će se učešće kanadske nafte na južnokorejskom tržištu dalje brzo uvećati, pošto je ona prosječno jeftinija desetak dolara po barelu od američke i jer su, bar donekle, izvršene fizičke pripreme za njen prijem.

Treba reći i da je južnokorejska vlada postigla dogovor sa domaćim rafinerijama, da im, ako nabave kanadsku i drugu stranu naftu hemijskog sastava koji im ne odgovara, ustupi istu količinu ranije kupljene "slatke" zalivske nafte iz državnih rezervi.

To govori da je situacija kritična kada je u pitanju nastavak rada rafinerija i da je vlada riješena da im pomogne da nastave da funkcionišu, te kupe vrijeme potrebno za infrastrukturno podešavanje svojih postrojenja za naftu iz drugih dijelova svijeta.

Južnokorejski mediji prošle nedjelje su javili i da tamošnja vlada i rafinerije razmatraju i mogućnost kupovine nafte od južnoameričkih i karipskih zemalja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.