Austrija, potrošena kosovska karta

Beč - Uspjeh austrijskih slobodnjaka na izborima 2008. postignut je uz bitnu pomoć ”srpskih glasova", Austrijanaca srpskog porijekla, nezadovoljnih austrijskom kosovskom politikom. Od kako je službena Austrija neslužbeno preuzela ulogu srpskog advokata u Briselu i Berlinu, slobodnjaci više ne igraju na kosovsku kartu u kampanji, kaže u analizi dopisnik RTS-a iz Austrije.

Devedesete godine su na evropskoj političkoj sceni bile poznate kao vrijeme uspona takozvane "nove desnice", pri čemu je Slobodnjačka stranka Austrije Jerga Hajdera bila najuspješniji produkt desnog manirizma, uzor-perjanica svih socijalno dobro prilagođenih desničara.

Danas, dvije decenije kasnije, niti je jednostavno prepoznati tu stranku u kojoj su izbezumljeni američki i engleski mediji svojevremeno prepoznavali povampirenu Nacionalsocijalističku partiju, niti je lako objasniti njen trenutni pad - osim ako se pođe od temeljno izmjenjene orijentacije na široj evropskoj političkoj sceni.

Od četiri lokalna izbora koja su održana u ovoj godini, Slobodarska partija (FPO) Hajnca Kristijana Štrahea bitno je poražena na dva, dok se na jednom, onom u federalnoj jedinici Salcburg, pomjerila na bolje.

Istovremeno, Koruško krilo Slobodnjačke partije, ono isto koje je prije desetak godina Štrahea i njegov tim izbacilo iz Hajderove stranke - ili obrnuto, to je kod desnih partija teško proceniti - izgubilo je na lokalnim izborima skoro 30 odsto glasova.

Iako im trenutna ispitivanja javnog mnenja prognoziraju 19 odsto glasova na nacionalnim izborima 29. septembra, što bi bilo 1.5 poena više nego na posljednjima prije pet godina, Štraheovi slobodnjaci su oslabljeni - do izbora se još mnogo toga može dogoditi, a lokalni neuspjesi, čak i oni od neprijateljske sestrinske stranke, teško da predstavljaju dobar federalni start.

Iz srpskog ugla može se kao relevatno pojaviti pitanje - a zašto bi to nevolje jedne stranke takozvane ”nove desnice", bile interesantne za srpsku političku javnost?

Iz dva razloga: prvo, izborni uspjesi Štraheovih slobodnjaka su 2008. godine postignuti uz bitnu pomoć protestnih ”srpskih glasova", odnosno glasova Austrijanaca srpskog porijekla. Ishitreno austrijsko priznanje Kosova dovelo je dobar deo austrijskih Srba Štraheu, budući da se on od početka suprotstavljao austrijskoj službenoj kosovskoj politici.

Drugo: ideološke transformacije austrijskih slobodnjaka su paradigmatski primjer promjene evropske integrisane desnice i kao takve relevantne i za Srbiju, koja se konačno nalazi na automatskoj traci za ulazak u EU.

U tom smislu, ne samo da je za srpsku javnost interesantno da se upozna sa najnovijim ideološko-modnim trendovima evropskih desnih stranaka, već i da te pokrete uporedi sa domaćim transformacijama nekih kolektivnih političkih aktera.

Stranci, na primjer, više nisu tema kod austrijskih slobodnjaka - oni su tu, svi su se na njih navikli, oni su u rukovodstvu stranke (to dokazuje i primjer Konstantina Dobrilovića). Oni su, jednom riječju, dobrodošli.

EU kao glavni neprijatelj

Zato je sada glavni neprijatelj Evropska Unija - Štrahe obećava Austrijancima da bi ih, ako ga hoće za kancelara, mogao osloboditi i evra i Evropske unije i vratiti im čisti, riskantni osjećaj nacionalne ekskluzivnosti.

Imidž mladih, vitalnih, energičnih i sportski istreniranih političara, s kojim su najprije Hajder, za njim i Štrahe krenuli u skupljanje glasova, sad su uspješno preuzeli i dogradili konzervativci.

Tačno je da austrijska Narodnjačka stranka (OVP) za sada ima samo jednog političara koji bi podpadao pod tu kategoriju - državni sekretar za integracije Sebastijan Kurc - ali i on je čini se dovoljan da oko njega izgrade čitavu predizbornu kampanju.

I Hajder nekad, poslije njega i Štrahe, obećavali su uvođenje direktne demokratije po ugledu na Švajcarsku, nešto od čega ustvari svaki odgovorni glasač zazire - da bi danas ovdašnji Socijaldemokrati organizovali referendume i peticije kao na pokretnoj traci.

Još prije nekoliko godina nova desnica je profitirala od emotivne kombinacije ”strahova" kroz koje su prolazila biračka tijela: od stranaca, od budućnosti, od korumpiranih političara, od Brisela i njegove nadnacionalne politike, od nestanka nacije i kulture - ta se lista mogla voditi u nedogled.

Može i danas, ali su se biračka tijela s jedne strane navikla da žive s tom vrstom strahova, a s druge, izgubila osjećaj da im desnica u tom smislu garantuje principjelno bolju zaštitu od stranaka centra ili socijaldemokratske ljevice.

Austrijska ”nova desnica" postala je manje desna, dok su konzervativci i socijaldemokrate napravile korak u desno - u situaciji kada se ionako svi grupiraju oko jedne tačke, stare ideološke razlike postaju prevaziđene.

Prema trenutnim ispitivanjima javnog mnenja i socijaldemokrate i konzervativci bi na jesen  pali ispod rezultata sa posljednjih izbora 2008, slobodnjaci bi dobili nešto malo više, Zeleni bi moguće ostali na istom nivou ili bi isto pali, a u parlament bi prvi put ušla praktično privatna stranka austrijsko-kanadskog magnata Franka Štronaha, koja svima njima krade i glasove i parlamentarce.

Na neki način, sve bi stranke postale ”patuljaste", što znači da bi ona koja pređe 20 odsto već zadobijala divovske razmjere - je li to budućnost evropske parlamentarne demokratije?

Jedno je sigurno - od kako je službena Austrija neslužbeno preuzela ulogu srpskog advokata u Briselu i Berlinu, Štraheovi slobodnjaci više ne igraju na kosovsku kartu u predizbornoj kampanji. Ne isplati se.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.