Laketići, jedino domaćinstvo koje se vratilo na ognjišt

Hranu sami proizvodimo. Kupujem samo so, šećer, brašno, kafu i ulje."Jednom je neko donio slatkiše iz prodavnice pa su mi djeca dobila alergiju, rekla Biljana Laketić

KURŠUMLIJA - Iseljavanje stanovništva na teritoriji kuršumlijske opštine je u drastičnom porastu, pa je samo u proteklih nekoliko godina više sela ostalo bez ijednog stanovnika, prenijela je Beta. Rijetkost je da se neko odluči na povratak i život na selu kao što je to slučaj bračnog para Laketić, koji se sa osmoro djece odlučio za život na selu i to na samoj administrativnoj granici Srbije i Kosmeta gdje su jedini stanovnici. Vukoje (45) i Biljana (35) Laketić su, kažu, željeli da nastave tradiciju, da stvore veliku porodicu i žive na selu. Uz osmoro maloljetne djece, deveto je na putu. Njihova kuća, mala letvara, nalazi se na obroncima Radan planine iznad sela Degrmen, tik uz administrativnu granicu sa Kosmetom. Udaljeni su od Kuršumlije 35 kilometara, a do njih se može doći samo kozjim stazama. Sem što nemaju puta, nemaju ni struju, a najbliži komšija im je Albanac sa druge strane granice. Troje djece Rada (8) Milena(9) i Jasmina (10) idu u osnovnu školu u susjednom selu Mačja Stjena do koje dnevno pješače desetak kilometara. Djeca, kažu, nikada nisu bila dalje od škole, ni u Kuršumliji, niti bilo gdje. - Po namirnice odlazim jednom mjesečno. Konj mi je jedino sredstvo za dopremanje. Konjem se spustim do Degrmena a onda uhvatim autobus do Kuršumlije. Mjesečno za namirnice trošim oko desetak hiljada dinara koje zarađujem od prodaje drva ili stoke - kaže Vukoje. - Hranu sami proizvodimo. Kupujem samo so, šećer, brašno, kafu i ulje. "Jednom je neko donio slatkiše iz prodavnice pa su mi djeca dobila alergiju - kaže Biljana. Nijedno od osmoro djece nikada nije bilo kod ljekara, a kako kažu potpuno su zdrava, a prehlade liječe prirodnim melemima. Djeca nikada nisu gledala televiziju jer nemaju struju, pa ni TV prijemnik. Preko radija na baterije mogu samo da čuju program na albanskom jeziku, pa pjevuše pjesme na albanskom i ako ga ne znaju. Porodično imanje Laketića je veliko i prostire se uz administrativnu granicu. Obrađuju ga sa ocem, plugom i motikom, starija djeca dok su mlađa zadužena za lakše poslove. Tokom ljeta Laketići pripreme sve što treba za zimu, jer je kažu zimi nemoguće ići po namirnice. Životna želja bračnog para je da imaju najmanje petnaestoro djece. - Ne plaćam struju, komunalije, kiriju, nemam telefon, i naši troškovi su mali jer mi ovdje imamo sve što nam je potrebno i možemo da izdržavamo još ovoliko djece - kažu Biljana i Vukoje. Međutim problem je šta će biti kada djeca krenu u više razrede jer im je najbliža škola u Kuršumliji. Vukoje se obratio predstavnicima lokalne samouprave i zatražio da se napravi put do njegove kuće, ili obezbijedi smještaj u gradu. Dosad mu niko nije izašao u susret, a predstavnici opštine su mu obećali da će opština Laketićima dodijeliti plac za izgradnju kuće u kuršumlijskom naselju Rasadnik. Međutim, Laketići nemaju novca da grade kuću, i jedina im je nada da će im pomoći neka od nadležnih lokalnih ili republičkih institucija. Prazna sela Zbog loše bezbjednosti, opšte nesigurnosti i nebrige države, veliki broj seoskih domaćinstava u pograničnom dijelu u planinskim selima kuršumlijske opštine, napustilo je svoje kuće, pa je pet sela sad potpuno pusto.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.