Gojko Perović za Glas Srpske: Sabor demantovao manipulacije o podjelama u SPC

Prodavci magle i ljudi koji su plaćeni da zabadaju "trn u zdravu nogu" mislim da će vremenom ostati bez posla i da im ne treba pridavati ni medijsku pažnju, a ni ljudski odnos, jer ga, kao takvi, ne zaslužuju.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog i jedno od najistaknutijih lica prošlogodišnjih litija i sveopšte borbe za očuvanje svetinja i jedinstva Srpske pravoslavne crkve protojerej stavrofor Gojko Perović odgovarajući na sve češće poruke koje su se mogle čuti u javnosti kako pojedinci nastoje da izdejstvuju nezavisnost i samostalnost Mitropolije crnogorsko-primorske.

- Evo u susret Vidovdanu pada mi na pamet da je fenomen lažnih optužbi bio vidljiv, a potom zapamćen generacijama, da je čak i jedan Miloš Obilić bio optužen za izdaju uoči Kosovske bitke. Niko od nas se ne poredi sa Obilićem, ali ovu situaciju mogu da poredim sa tim vjekovnim usudom neosnovanih optužbi koje su upućene ponekada i najboljima među nama - rekao je Perović.

GLAS: Posljednjih dana se piše o "paracrkvenim" strukturama i "crkvenim kmerima" u Crnoj Gori i da su pojedinci željeli da odvoje Mitropoliju od SPC. Kako komentarišete takve navode i odakle potiču takve priče?

PEROVIĆ: Komentarišem ih kao nezapamćenu anticrkvenu agitaciju u ime (ne)prepoznatljivih političko-medijskih lobija, a protiv same Crkve. Moja poruka i ocjena takve kampanje je sljedeća: Koga god na javnoj sceni čujete da govori o tome i da koristi takve neosnovane i ružne izraze o sveštenstvu SPC u Crnoj Gori, taj i takav nema dobre namjere, taj i takav pokušava da potkopava jedinstvo Crkve projavljeno na upravo završenom Saboru, taj i takav ne zna ništa o crkvenom životu u Crnoj Gori. Ipak, anticrkvena propaganda, sama po sebi, za nas u Crnoj Gori nije novost. Ona je bila veoma aktivna minulih godina.

GLAS: Ali ta vlast je poražena na izborima. Mislite li da ovi napadi dolaze sa drugih adresa?

PEROVIĆ: Istina, nijesmo očekivali da će, pošto smo je zajedno sa narodom porazili, biti aktivirana sa drugih adresa. O toj i takvoj agitaciji mislim isto što i o onoj koja je ranije viđena u Crnoj Gori. Ove propagande se mogu razlikovati u sadržaju, ali su u estetskom i etičkom smislu veoma srodne. I obje su anticrkvene. I bivši režim u Crnoj Gori je pretendovao da vedri i oblači u našoj Crkvi, a slične ambicije pokazuju i autori najnovijih propagandi protiv SPC u Crnoj Gori - za koje me pitate.

GLAS: Generalno, kako vidite to da neko iz Beograda, Banjaluke, Novog Sada ili Niša tako agresivno optužuje sveštenstvo u Crnoj Gori za navodnu izdaju ili nešto slično? Koliko to šteti Mitropoliji, ali i jedinstvu srpskog naroda pod SPC?

PEROVIĆ: Ako smo ovu temu definisali kao anticrkvenu, a više  mi liči na neku partijsku propagandu, nego na ozbiljno promišljanje o duhovnim temama, onda geografske odrednice nemaju bitnijeg značaja za njenu definiciju. Ono što svakako stoji jeste besmislenost kritika i prigovora koje tvom svešteničkom radu daje neko ko ne razumije socijalni, ni kulturni kontekst u kom ti živiš i radiš, niti mu u životu pada na pamet da ga na bilo koji način podijeli sa tobom. Ovdje ne govorim o nacionalnim ni političkim razlikama među ljudima, nego o životnim, ambijentalnim. Priča o kojoj konkretno govorite i pitate najviše šteti njenim autorima jer ih prikazuje kao kreatore najgnusnijih laži.

GLAS: Ovo nije prvi put da se takve priče pojavljuju.

PEROVIĆ: Naravno, kao razuman i slobodan čovjek, kojem nije blisko jednoumlje, dozvoljavam svačije pravo da vjeruje i sumnja na ovu temu, ali bih podsjetio da nema ni godinu dana kad smo bili svjedoci da je sa određenih medijskih ideološko-propagandnih adresa za izdaju i separatizam bio optuživan lično, najbolji među nama, mitropolit Amfilohije.

Novi mitropolit

GLAS: Sabor SPC izabrao je za mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija i za episkopa budimljansko-nikšićkog g. Metodija. I takva odluka dočekana je sa velikom radošću. Da li ste se i sami nadali takvom ishodu? Naravno, kao čovjek Crkve prihvatili biste svaki izbor Sabora, ali kao ljudi svi imamo svoja neka nadanja.

PEROVIĆ: SPC u Crnoj Gori je preporođena u velikom opštenarodnom pokretu čiji je, jedan od ubjedljivih predvodnika bio episkop Joanikije. Mi smo u litijama imali ne samo molitveni vhod, niti samo mirni građanski protest, a jeste bilo oboje, već i jednu narodnu aklamaciju koju i kakvu Crkvu narod u Crnoj Gori vidi kao svoju, kao i ko su oni pastiri za kojima je narod krenuo i kojima vjeruje. Zato bih kazao da se ne radi ni o mojim, ni o drugim pojedinačnim ljudskim nadanjima i analizama, nego o nepodijeljenom sabornom narodnom uvjerenju ko bi mogao ili trebalo da bude crkveni pastir ove drevne svetosavske eparhije. A to se uvjerenje naroda sabiralo oko ličnosti vladike Joanikija.

GLAS: Nakon upokojenja blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, SPC u Crnoj Gori ostala je bez velikog pastira, možda najvećeg u svom vremenu. Koliko teško će biti nastaviti tamo gdje je on započeo?  Koji su najvažniji zadaci novoizabranih pastira SPC u Crnoj Gori?

PEROVIĆ: Kad se prorok Mojsije upokojio pred sami ulazak starozavjetnog Izrailja u dugo čekanu Obećanu Zemlju ka kojoj je narod vođen upravo Mojsijevim autoritetom, novom vođi, Isusu Navinu, nije bilo nimalo lako. Ali iskustvo Božijeg prisustva i Božije pomoći u prošlosti ojačali su njegovu vjeru. Kad mu je Gospod rekao: "Budi slobodan i hrabar" novi narodni pastir je to shvatio kao dovoljno dobru i jasnu lozinku da može i da treba nastaviti putem koji je bio pred njim. Zadatak novih crkvenih pastira jeste na prvom mjestu očuvanje vjere u narodu, i razvijanje značajne uloge Crkve u sekularnom građanskom i demokratskom društvu.

GLAS: Bilo je mnogo insinuacija o neslozi vladika u Saboru, uostalom kao i pred svaki Sabor. Može li se reći da neko želi ili pokušava da ugrozi jedinstvo i unese neslogu među arhijereje?

PEROVIĆ: Nesloga je jedna od glavnih opasnosti za Crkvu, jer je Crkva sazdana na vjeri ljudi i imperativu ljubavi među ljudima. U svojoj prvosvešteničkoj molitvi Gospod Isus Hristos se moli za jedinstvo ljudi u Crkvi.  Eto, uz napomenu da ljubav i jedinstvo ne podrazumijevaju nikakvo jednoumlje, postaje jasno zašto je briga za slogu i jedinstvo jedna od osnovnih emocija hrišćana. Ako tome dodamo da smo svi, kao nikad prije, izloženi velikom broju medijskih manipulacija poluistinama i nagađanjima, onda smo u velikoj mjeri objasnili uzroke  priča o neslozi. Bogu hvala, sam rad Sabora i njegovi rezultati su demantovali takve priče.

Temeljni ugovor i odnos naroda i crkve u Crnoj Gori

GLAS: Mnogo prašine se podiglo oko Temeljnog ugovora. Vidite li tu pokušaj da se možda unese svađa između novoizabrane crnogorske vlasti i SPC i kako generalno komentarišete cijelu situaciju?

PEROVIĆ: Ne bih imao ništa da dodam o onome što je već više puta rečeno. Ugovor između SPC i države Crne Gore je civilizacijska društvena potreba koju moramo zadovoljiti. To mora biti učinjeno blagovremeno i na način koji neće narušiti ni crkvene kanone, ni državne propise. Ovu temu ne bi trebalo koristiti u dnevno-politička prepucavanja i stranačka razračunavanja. Potpisivanjem Ugovora, pažnju društva i institucija u Crnoj Gori treba skrenuti sa crkvenih tema na teme vezane za život građana i prosperitet države.

GLAS: Uopšteno, kako vidite odnos vjernog naroda i Crkve u ovom trenutku? Da li je situacija bolja ili gora nego prije, recimo, četiri ili pet godina?

PEROVIĆ: Teško je govoriti u tim kategorijama šta je "bolje" a šta je "gore" kad se radi o odnosu Crkve i naroda. Upravo smo izašli iz okolnosti koje su nam posvjedočile da ponekad upravo "udar" vrlo često traži i "nađe iskru u kamenu". Nevolje i iskušenja po pravilu rode novi kvalitet. E sad, ako konstatujem da ne pamtimo ovakvo i ovoliko jedinstvo naroda i Crkve, tačnije naroda u Crkvi ili oko Crkve, onda bi trebalo tu konstataciju da prati zadovoljstvo, a ja bih tom zadovoljstvu pridodao oprez i dodatnu pastirsku brigu.

GLAS: Rektor ste Cetinjske bogoslovije koja godinama ima plodonosan rad i Srpskoj crkvi je dala mnoge sveštenike i pojedine arhijereje. Kakva je sada situacija? Kako je bilo nositi se sa pandemijom virusa korona?

PEROVIĆ: Nije bilo lako izboriti se sa školskim obavezama u ovoj atipičnoj godini za sve nas. Ali evo, uz Božju pomoć, i nju smo priveli kraju i to uspješno. 25. generacija naših maturanata je završila svoje petogodišnje školovanje i nastaviće svojim putem, na dobro Crkve i naroda. Možda Bog da, i među njima, pastire i učitelje za "daleko neko pokoljenje".

Zadaci, izazovi i poruke

GLAS: Prema Vašem mišljenju koji su ključni zadaci i izazovi SPC u narednom periodu?

PEROVIĆ: "O da znadeš šta te jošte čeka". To su riječi Njegoševe, koje je umjetničkim umijećem i genijalnošću uputio jednom crkvenom pastiru, istorijskoj ličnosti - mitropolitu Danilu Petroviću. Ne treba velika pamet pa zaključiti da se te riječi odnose na svako pokoljenje crkvenih pastira pa i na ovo naše, na arhijerejstvo i sveštenstvo SPC. Ljudsko društvo se ubrzano mijenja u svakom pogledu. Neko te promjene može nazvati napretkom, a neko ih može vidjeti i kao degradaciju. Ali u svakom slučaju Crkva ima zadatak da u narednim vremenima sabere i angažuje ljude oko izvršenja zadatka koji je formulisao blaženopočivši patrijarh Pavle u svojoj poruci "Budimo ljudi".

GLAS: Koje su Vaše ključne poruke vjernom narodu u ovom vremenu sa brojnim izazovima, kako sa pandemijom, tako i određenim političkim i socijalnim procesima? Spasenje je u Hristu, ali šta bi bilo potrebno, da tako kažem, više da radimo kako bismo bili bliži Hristovom spasenju?

PEROVIĆ: Da ne gubimo vjeru. Najprije mislim na vjeru u Boga. A ako nju sačuvamo, sačuvali smo vjeru i u ljude. A to onda znači - vjeru i u same sebe. "Ko će sinko Božju volju znati"? Volim da citiram genijalnog mitropolita, ali i da se nadovežem drugim citatom kao slikovitim, simboličnim odgovorom da će "u ruke Mandušića Vuka, svaka puška biti ubojita". Pri čemu, naravno, ne mislim na bilo kakve konkretne puške, nego na čovjeka vjere kome će, u svim okolnostima Bog dati "mahove".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.