Uzduž i poprijeko: Briselska brisanja

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

POSLjEDNjA briselska zasjedanja i prisjedanja su definitivno pokazala da ova i ovakva BiH zaista i ne zaslužuje bilo kakav prefiks uz svoje ime. Jer, kada bi BiH bila republika, onda bi to povlačilo i obavezu da ima i svoje, demokratski izabrane vlasti, koje vladaju u ime naroda koji ih je izabrao. I koje ne mogu biti zamijenjene "nekim drugim", kako se to ovih dana priprijeti iz Brisela, koji sve više služi brisanju Srpske i svega srpskoga. A kako ispada, jedino na šta su narod i vlasti ovlašćeni, jeste to da sa strepnjom očekuju kakvi im se fermani pripremaju iza briselskih visokih porti, sa raznoraznih evropskih sesija i domaćih sećija. Teoretski, postoje dvije vrste republika: demokratska republika, u kojoj vlast pripada narodu i takozvana aristokratska republika, to jest vlast najvišeg staleža, a koja se praktikovala u vremenima robovlasništva. Strašnu dilemu u koju od dvije navedene republike bi se, eventualno, mogla uklopiti BiH, dodatno otežava i činjenica da riječ "republika" označava "opšte dobro", "opštu stvar", a samim tim i "javnu stvar"... A u ovoj i ovakvoj BiH, kojekakve reforme i krupne promjene su najmanje javna stvar. Naprotiv, rasprave i domunđavanja o ovakvim, više nego javnim stvarima, odvijaju se isključivo tajno. Preostaje, dakle, zaključak da BiH više liči na monarhiju. I to onu neustavnu, jer su njeni stvarni vladari izvan i iznad svakog ustava i zakona, bilo ljudskih, bilo božjih. A sa ozbiljnim zadatkom da baš takva i sa takvima, BiH uđe u evropske i atlantske integracije. Za okončanje ove nemoguće misije postoje samo dvije mogućnosti: Prva i najrealnija je ta da uvedemo monarhiju, visokog nam predstavnika napokon krunišemo i proglasimo vrhovnim suverenom i tumačem svega pod kapom nebeskom i Dejtonskom. Pa da više ne patimo ni sebe ni njega foliranjem demokratije. I da tako ostvarimo i velike uštede sredstava poreskih obveznika. Jer, ukidanjem entitetskih, a naročito silnih kantonalnih institucija, između visokog predstavnika i naroda nad kojim danonoćno bdije, više ne bi bilo suvišnih posrednika. Druga varijanta je daleko nerealnija i smjelija, ali ću je ipak iznijeti: Da Kongresu SAD podnesemo prijedlog da se BiH primi u sastav Sjedinjenih Država. Tako bismo konačno osigurali status prave demokratske republike i članice NATO saveza, a bez silnih evropskih reformi, komisija i komesara. Tako bismo se konačno otarasili evropskih principa, i u ovaj savez ušli sa svim postojećim policijama na saveznom, državnom, okružnom i lokalnom nivou, baš kao što je to slučaj i u Sjedinjenim Državama. Tako bi američki ambasadori i zvanično stekli puno pravo da se u BiH ponašaju kao guverneri. I da, naravno, pri tome zadržimo sve one nadležnosti koje, prema američkom ustavu ne pripadaju saveznim vlastima, to jest institucijama SAD. Naravno, postoji i treća alternativa, ali koja se kreće u domenu nenaučne fantastike: da sami upravljamo sobom i svojim opštim dobrima. No, za tako nešto se još nisu stekli uslovi, a neće se ni steći, sve dok ima dobara koja ne bi valjalo ostaviti u našim rukama. Zato je, valjda, i odlučeno da BiH bude baš onakva kakvom ju je Kočić opisao: ni Davidova, ni carska ni spahijska. Ili što bi Kardelj rekao: ničija i svačija. A Kardelja i slične autore sam, na svu sreću, sačuvao. Jer mi se njihove rasprave o neokolonijalizmu danas čine jako zanimljivim...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.