Foto: Agencije
| Ognjen Tadić
BANjALUKA - Događaji na granici Španije i Maroka nisu samo još jedna epizoda evropske migrantske krize. Oni su još jedan trenutak istine, napisao je u pravnik Ognjen Tadić.
Komentar, koji je objavio RTRS, prenosimo u cijelosti:
Novi trenutak u kojem se pokazuje koliko je površno i neodgovorno shvaćena jedna od bitnih ideja savremene politike - uvjerenje da će svijet postati bolje mjesto, ako sve vrste granica budu potpuno izgubile svoj značaj.
Jedan nasilni prodor preko granice bio je dovoljan da svi odjednom počnu govoriti o zaštiti državne teritorije, bezbjednosti građana, ulozi policije i vojske i pravu države da odlučuje ko može ući na njenu teritoriju. Odjednom više niko ne govori da su granice nepotrebne. Naprotiv, od država se zahtijeva da ih štite odlučnije nego ikada.
To nije nikakav paradoks. To je prirodno stanje stvari.
Granica nije nastala zato da bi dijelila ljude. Nastala je da bi štitila prostor u kojem vrijede određena pravila. Ona nije prvenstveno linija na geografskoj karti. Ona može biti granica između pravnog poretka i samovolje, između odgovornosti i anarhije, između civilizovanog ponašanja i uvjerenja da se cilj može ostvariti silom.
Čovjek ne postaje civilizovan kada pređe granicu neke države. Civilizovan postaje onda kada prihvati da postoje granice koje se ne prelaze. Granice zakona. Granice pristojnosti. Granice tuđe slobode. Granice odgovornosti.
Upravo zato je pogrešno vjerovati da će ukidanjem granica nestati i sukobi među ljudima. Biće upravo suprotno. Tamo gdje granice prestanu da postoje, vrlo brzo počinje borba za uspostavljanje novih granica, samo što one tada više ne nastaju kroz pravo nego kroz pobune necivilizovanih, nasilje, pa onda opet, neminovno, kroz silu. Najveći je problem što se te nove granice tada povlače duboko unutar teritorije koja je prethodnim nedovoljno čuvanim granicama bila iscrtana na mnogo većem prostoru.
Tragično je pogrešno poistovjećivati otvorenost sa odsustvom granica. Otvoreno društvo utemeljeno je na jasno definisanim pravilima koja važe jednako za svakoga. Unutar svakog civilizovanog društva postoji impozantan broj vidljivih i nevidljivih granica koje upravo služe tome da ono opstane kao civilizovano.
Ova rasprava nije važna samo za Španiju niti samo za Evropsku uniju. Ona je važna i za sve nas.
Na ovim prostorima decenijama se pokušava dokazati da su granice i ustavne nadležnosti entiteta prepreka evropskoj budućnosti. Kao da je problem Dejtonskog mirovnog sporazuma u tome što je jasno odredio granice političkih ovlašćenja. Kao da bi BiH bila stabilnija kada bi te granice bile nejasne ili kada bi ih neko mogao proizvoljno pomjerati.
Iskustvo pokazuje upravo suprotno.
Svaki put kada su narušavane granice utvrđene Dejtonskim mirovnim sporazumom, bilo teritorijalne, bilo ustavne, rasla je politička kriza. Svaki put kada su mimo saglasnosti mijenjane nadležnosti ili nametana nova pravila, opadalo je međusobno povjerenje. Nije problem u tome što granice postoje. Problem nastaje onda kada ih neko odluči ignorisati.
Posljednji dramatičan primjer je kršenje Aneksa 8 tog sporazuma i kriminalno ponašanje saradnika Denisa Bećirovića da uz njegov amin na protivpravan način od svih nas u BiH otmu Komisiju za zaštitu nacionalnih spomenika.
Nije slučajno to što nijedan ozbiljan ustavni poredak ne može opstati ako se njegove granice proizvoljno mijenjaju političkom silom ili voljom pojedinaca. Države ostaju uređene samo dok štite granice svog pravnog i političkog poretka.
Zato slike sa španske granice imaju mnogo šire značenje od same migrantske krize. One predstavljaju podsjetnik da čovječanstvo nikada ne smije potcijeniti ugrožavanje vidljivih i nevidljivih granica civilizovanih ljudi. To od nas iz Republike Srpske malo ko bolje razumije, a što dokazuje i nedavna autentična narodna akcija Granica postoji, koja je odbranila Republiku Srpsku od Majkla Marfija i Kristijana Šmita.
Možda će jednog dana postojati svijet u kojem će granice imati sasvim drugačiji oblik nego danas. Ali taj svijet neće nastati zato što smo ih izbrisali. Nastao bi tek onda kada bi svi ljudi prihvatili iste civilizacijske norme, isto poštovanje zakona i istu odgovornost prema drugima. Niko nema pravo da ubije vjeru u takvu budućnost, ali niko nema pravo ni da zatvara oči pred onim kakav je svijet sada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.