Foto: Radovan Radinović, član Evroazijskog bezbjednosnog foruma, o balkanskim (ne)prilikama: Zapadne sile pokušavaju obesmisliti Dejtonski sporazum
Zapadne zemlje će sigurno posegnuti za određenim ekonomskim i finansijskim sankcijama protiv Republike Srpske, pojedinaca i kompanija, ali te restriktivne mere neće dati rezultate koje priželjkuju oni koji ih uvode, jer Srbija neće pristati na njih, a to sigurno neće uraditi ni Rusija i Kina, pa ni sve evropske zemlje.
Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” general-potpukovnik u penziji i član Evroazijskog bezbjednosnog foruma, ali i Instituta za političke studije iz Beograda Radovan Radinović, analizirajući aktuelne svjetske i balkanske političke i bezbjednosne (ne)prilike.
- Svi ovi pritisci se rade kako bi se potčinio i pacifikovao srpski faktor u BiH, jer bi se onda lakše mogao sprovesti koncept građanske države BiH, za koji se zalažu bošnjačke stranke. Glavna bitka od Dejtona pa do danas upravo se svodi na to da se u potpunosti obesmisli ovaj mirovni sporazum. Iza izgovora da se od BiH želi napraviti funkcionalna država u stvari se krije obesmišljavanje i političko uništavanje Republike Srpske iznutra. Sada su ti pritisci pojačani do maksimuma, i to nije ništa neočekivano, ali je najveća nesreća što ne postoji srpsko jedinstvo unutar RS. Tu pre svega mislim na ponašanje određenih opozicionih stranaka. Bez tog jedinstva teško će Srpska opstati i izaći neokrnjena iz ove političke krize - istakao je Radinović.
U nastavku ovog razgovara on se osvrnuo i na dolazak britanskog “teškaša” Stjuarta Piča u BiH, zašto je Balkan ponovo postao top tema, pa i u njemačkim političkim krugovima, gdje je nestalo međunarodno pravo, ali i šta se krije iza pokušaja da se Evropom raširi virus “rusofobije”.
GLAS: Nakon što su svoje specijalne izaslanike za zapadni Balkan imenovali Brisel i Vašington, nedavno je to uradila i Velika Britanija. Kako gledate na ovaj njihov potez, te kako komentarišete to, da se bokserskim žargonom izrazim, što oni na ove prostore šalju političkog “teškaša” Stjuarta Piča?
RADINOVIĆ: Na ovaj način Britanci se pokušavaju politički vratiti na ove naše balkanske prostore. Ali, ako pogledamo obaveštajno i agenturno, oni su ovde oduvek prisutni. Dolazak Stjuarta Piča za Srbe ne znači ništa dobro, jer je gledano kroz istoriju London uvek bio samo produžena ruka Vašingtona, a što će i sada biti.
GLAS: Zašto je Balkan ponovo postao top tema Zapada, da li smo se ponovo našli u raljama geopolitike?
RADINOVIĆ: Balkanski prostori su u raljama geopolitike konstantno. Manje ili više, u zavisnosti od datih okolnosti na terenu. A glavni razlog je taj što se nalazimo u još jedinom delu Evrope koji još uvek nije pod apsolutnom kontrolom NATO-a. Tu pre svega mislim na srpski faktor, koji nije voljan da uđe u ovaj vojni savez iz poznatih okolnosti. Zbog toga se i sve ovo dešava, želi se ostvariti potpuna kontrola nad balkanskim prostorima od strane zapadnih sila, a pre svega SAD, koje predvode NATO.
GLAS: Evidentan je i povratak njemačke politike na ove prostore, a posebno nakon dolaska Kristijana Šmita. I nova vlast, koju čine Zeleni, najavila je pojačan interes.
RADINOVIĆ: Ako se malo osvrnemo, videćemo da je većina dosadašnjih visokih predstavnika u BiH bila germanskog porekla. I to nije nimalo slučajno. Od Austrougarske, pa do danas, taj germanski faktor je mnogo uticao na dešavanja u ovom delu Evrope. I dolazak Kristijana Šmita je na fonu te politike, iako njegovo imenovanje nije prošlo neophodnu proceduru. On nije imenovan, da se slikovito izrazim, kako to Bog zapoveda. Da zaključim, od njega i Berlina treba očekivati sve veće pritiske na rukovodstvo Srpske, a što smo, uostalom, mogli videti i proteklih sedmica.
GLAS: A šta se može očekivati od dolaska na mjesto novog američkog ambasadora u Srbiji Kristofera Hila, jednog od arhitekata Dejtonskog mirovnog sporazuma?
RADINOVIĆ: Kao i u prethodnom slučaju, ništa dobro. Sve je to deo jednog istog “paketa”. Pokušava se reciklirati ona Klintonova politika iz 90-ih. Kristofer Hil je jedan o članova tadašnje ekipe koja je imala izrazito antisrpski stav. Pitanje je samo koliko je današnja američka imperija moćna da samostalno odlučuje i kroji političke prilike. Moje neko skromno mišljenje je da nije kao u nekom prethodnom periodu, jer se danas i Kina i Rusija ponešto pitaju.
GLAS: Nakon rušenja Berlinskog zida Sovjetskom Savezu je obećano da se NATO ni za inč neće pomjeriti prema istoku. Ovo obećanje nije ispunjeno.
RADINOVIĆ: I ovo pokazuje koliko Zapad poštuje međunarodno pravo ili datu reč. I da je to negde zapisano, ne verujem da bi se poštovalo. Zapad apsolutno ne poštuje ništa. Interesi su u prvom planu i tu ne treba imati nikakvih iluzija. Očekujem da Rusija pokrene pitanje nekog novog bezbednosnog poretka, pitanje odnosa snaga i nuklearnog naoružanja. Ukoliko druga strana to ne prihvati, svet je u velikoj opasnosti.
GLAS: Ima li danas u svijetu uopšte međunarodnog prava ili je sve postalo stvar politike i interesa?
RADINOVIĆ: Toga već odavno nema. Svima su puna usta priča o demokratiji i pravdi, a na terenu se ponašaju suprotno. Tako su se oduvek ponašale moćne i velike sile. Pogledajte samo šta rade na istoku, stalno dižući nepotrebne tenzije kako će, eto, Rusija navodno napasti Ukrajinu. To bi bio pucanj u sopstvenu petu. Sve to služi samo za dodatnu satanizaciju Rusije, njeno slabljenje, dizanje tenzija i pomeranje crvenih granica NATO-a još bliže Moskvi.
GLAS: Da li su ovi prostori kolateral međunarodnih odnosa između istoka i zapada, te kako da se mi bezbjedno izvučemo iz te priče?
RADINOVIĆ: Mi smo tu gde smo i ne možemo se iz svega ovoga tako lako izvući. Jednostavno, nalazimo se na prostorima na kojima se prepliću geopolitički interesi, pre svega SAD i Rusije. Pošto je glavni pravac udara zapada prema istoku, ideja je da se raščisti pozadina, odnosno da se ne ostavljaju nekakvi repovi unutar granica NATO-a. U ovom vojnom savezu ne žele da u svojoj pozadini imaju neki “remetilački faktor”. I to je usud koji ne možemo nikako izbeći. Možemo samo pokušati da politički balansiramo kako bismo sačuvali naše državne nacionalne interese. A koliko ćemo biti uspešni u svemu tome, to je veliko pitanje.
GLAS: Često se govori o ruskom malignom uticaju, da li on postoji i koliki je on u odnosu na, recimo, američki, britanski, njemački?
RADINOVIĆ: Ako bismo u procentima gledali i vagali, on nije ni pet odsto. Najveći maligni uticaj je u stvari od strane američke spoljne politike, koja danas ima svoje vojne baze po celom svetu. Oni se smatraju izabranom zemljom koja treba da vlada čitavim svetom, a ja se pitam na osnovu kojeg prava se oni tako ponašaju.
Ruski maligni uticaj samo je jedna od dobro osmišljenih i medijski eksploatisanih floskula i mantra koja služi da se mobiliše ostatak zapadnog sveta protiv Rusije, odnosno njenog bilo kakvog uticaja, ekonomskog ili političkog. Kome to Moskva preti sankcijama ili ga napada? Izgleda da je najveći problem taj što oni ne daju na sebe.
GLAS: Da li će Evropa da “nastrada” u tim geopolitičkim igrama Zapada i kako?
RADINOVIĆ: Naravno, to smo već mogli videti kada su u pitanju igre oko gasa i drugih energenata. Današnja Evropa je ekonomski džin, ali politički patuljak. Nemaju svoje jedinstvene odbrambene snage, već uglavnom deluju kroz NATO, a samim tim je i podređena SAD. Stoga ona i ne može da samostalno igra neku važnu geopolitičku ulogu. Kada Amerika projektuje neki sukob sa Rusijom, Evropa je jedan od poligona obračuna. Nije mi jasno kako evropski političari to ne vide. Mislim da se oni samo prave blesavi.
GLAS: Reklo bi se da su u pojedinim evropskim zemljama to uvidjeli?
RADINOVIĆ: Da, to su Mađarska, Poljska, Slovačka i Češka, koje čine Višegradsku grupu. Evropa bi trebalo da bude zajednica nacionalnih država, a ne neka naddržava kojom će neko upravljati sa strane.
GLAS: Zašto, ukoliko se želi dobro građanima ovih prostora, države iz regiona u paketu ne prime u Evropsku uniju, te tako riješe većinu problema?
RADINOVIĆ: Dobro pitanje. Srbija i BiH nikada neće postati članice Evropske unije, jer u njihovoj viziji nove Evrope nas nema. A to što su napravili presedan i primili Grčku i Kipar, Rumuniju i Bugarsku urađeno je iz geopolitičkih razloga, da ojačaju svoj front prema Rusiji.
GLAS: Često se razne situacije koriste za podizanje tenzija. Nedavno je i oko murala Ratku Mladiću napravljena velika medijska predstava. Šta je ona imala za cilj?
RADINOVIĆ: Svaka situacija se pokušava iskoristiti i instrumentalizovati, a ovaj mural je iskorišten kako bi se udarilo po vlastima u Srbiji, koje ne igraju baš po notama Zapada. Svi ti neki pokreti napravljeni su kako bi se država destabilizovala. Mislim da sve to dolazi spolja. To je klasični koncept udara spolja izvršenog iznutra.
GLAS: Utisak je da se sličan koncept sada sprovodi i u Crnoj Gori?
RADINOVIĆ: Žele reciklirati Đukanovićevu partiju i vratiti je ponovo na vlast, jer se ona pokazala kao “kooperativna”. Zapadu nikako ne odgovara Demokratski front, koji je najveći politički predstavnik srpskog faktora u toj zemlji. I to je poenta. Kada sagledamo sve to, vidimo da se radi o jednom dobro osmišljenom antisrpskom programu na prostorima Balkana.
Rusija i Kina
GLAS: Kako gledate na uzavrele tenzije oko Ukrajine, očekujete li da Vašington gurne Kijev u otvoreni sukob sa Moskvom kako bi dobio alibi za eventualne ekonomske i finansijske sankcije Rusiji?
RADINOVIĆ: NATO i Amerika ne žele otvoreni oružani sukob sa Rusijom. Da li će Ukrajina preći tu liniju, teško je reći. Verujem da bi neki bili sretni kada bi Moskva izvršila vojnu invaziju na Kijev, ali verujem da u planovima Kremlja ne postoji ta vojna opcija. Mišljenja sam da se ovo radi samo kako bi se Rusija dodatno demonizovala.
GLAS: Da li sve ovo što se dešava oko Rusije i Kine uvodi svijet u jedan novi hladni rat?
RADINOVIĆ: Mi smo u njemu odavno, ali za razliku od nekog prethodnog perioda, sada je odnos snaga drugačiji. Kina je mnogo jača i predstavlja jedan od najbitnijih geopolitičkih faktora u svetu. Zato će i glavni američki udar da ide prema Pekingu, a ne Rusiji. Ukrajinska kriza koristi se samo za “kontrolu” Rusije i ništa više od toga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.