Obilježena 16. godišnjica od stradanja 109 Srba u Bjelovcu

BRATUNAC - Ne treba zaboraviti zlodjela, koja su učinjena, ali to ne znači svetiti se, nego opominjati ljude i govoriti im da ne čine zlo jedni drugima, rekao je juče služeći parastos za žrtve u Bjelovcu vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije.

On je kazao da je samo 14. decembra 1992. godine ubijeno 68 srpskih žitelja Bjelovca, a u selu je ubijeno 109 Srba.

- Zločinci, koji su to učinili, još uvijek uzdignute glave hodaju i smiju se onima koji oplakuju svoje najmilije - kazao je vladika Vasilije.

Članovi porodica, prijatelji i saborci stradalih Srba u Bjelovcu, te predstavnici Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS, opštinskih boračkih organizacija Birča i regionalnog Udruženja logoraša juče su zapalili svijeće i položili cvijeće na Vojničkom groblju u Bratuncu, gdje su sahranjeni ubijeni mještani ovog sela. 

O ovome zločinu svjedoče mnogi, pa tako juče i Slavka Matić iz Bjelovca koja je 14. decembra 1992. godine na pragu kuće pronašla unakažena tijela svojih kćerki i supruga Radivoja.

- Uvijek kad se vraćam kući pomislim da je sve što se dešavalo samo ružan san i da će mi Snežana ili Gordana otvoriti vrata našeg doma - kazala je Slavka.

Ostala je sama, kao i Brano Vučetić koji, ni šesnaest godina poslije tragedije, nema snage da izusti strašnu istinu: "Ostao sam. Ubili su moje najmilije, brata Milenka, majku Radojku i oca Radovana".

Majke, očevi, sestre, djeca i supruge ubijenih Srba u Bjelovcu već šesnaest godina nemoćno šire ruke nad grobovima svojih najmilijih, a za zločine nad mještanima Bjelovca niko još nije odgovarao.

- Našu muku niko ne čuje, našu nesreću niko ne vidi. Moj otac ostao je siroče 1942. godine, a moja kćerka 14. decembra 1992. godine - istakla je Radojka Filipović podsjećajući da su tog dana na kućnom pragu ubijeni njen muž Dragan i svekar Dragoljub, te da su njena svekrva Dostana i jetrva Mira sa sedmogodišnjim sinom Nemanjom i trogodišnjom kćerkom Oliverom odvedene u logor. Svjedočenja

Nekoliko hiljada muslimanskih vojnika iz Srebrenice koje je, prema svjedočenju preživjelih mještana, predvodio ratni komandant Armije BiH Naser Orić upalo je u zoru, 14. decembra 1992. godine, u Bjelovac počinivši stravične zločine nad srpskim življem.

Tom napadu prethodilo je još nekoliko, tokom kojih su opljačkane i popaljene sve kuće i pomoćni objekti u selu na obali rijeke Drine, koje je desetak kilometara udaljeno od Bratunca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.