Foto: Srna
SREBRENICA - U crkvi Svete Velikomučenice Marine u Podravanju kod Srebrenice danas je služen parastos za 60 Srba, mještana ovog sela poginulih u posljednjem ratu, od kojih je 32 civila i vojnika ubijeno na današnji dan 1992. godine.
Služenjem parastosa i prisluživanjem svijeća, nekoliko desetina mještana, članova porodica i saboraca stradalih, obilježili su 34 godine od pogibije Srba iz ovog sela, među kojima je osam iz porodice Perendić, po sedmoro Marinkovića i Šaraca, te po četvoro Nikolića i Jovanovića.
Mještani podsjećaju na slučaj starca Draga Mitrovića, kojeg su ustaše klale u Drugom svjetskom ratu, ali je preživio i ostao bez moći govora.
U ovom ratu je ponovo zaklan, a skriveni očevici su svjedočili da ga je dželat poznavao i da mu je prije klanja rekao da je preživio 1941, ali da sada neće sigurno, te mu je nakon toga odsjekao glavu.
Predstavnici Udruženja veterana, Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila i opštine Srebrenica položili su cvijeće kod spomen-ploče poginulima, koja je postavljena na zid hrama.
Predstavnik Udruženja veterana Srebrenice Miloš Milovanović rekao je da je prije 34 godine u Podravanju počinjen masovni zločin nad Srbima i da ni Haški tribunal, niti pravosuđe BiH nikoga nisu procesuirali zbog tog zločina, što pokazuje jednostranost rada tih sudova i ukazuje na nepravdu koja se čini srpskom narodu.
On je naveo da su Srbi taoci Tužilaštva i Suda BiH i da nema slobode srpskom narodu u BiH kao ni suživota i pomirenja dok i počinioci zločina nad Srbima ne budu osuđeni za nedjela, ubistva, klanja i mučenja srpskih civila.
Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić rekao je da je ovo sjećanje na svih 60 nastradalih Srba iz Podravanja u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, a da se parastos služi povodom 34 godine stradanja ovog sela i 32 njegova stanovnika, od kojih su polovina bili civili.
- Žalosno je i sramota pravosuđa BiH što niko nije odgovarao za zločin nad civilima u Podravanju. To pokazuje kakav odnos ima BiH i njeno pravosuđe prema srpskom narodu i srpskim žrtvama - poručio je Kojić.
Ukazao je na to da zločin u Podravanju ima sve elemente genocida, ali da su "diskriminatorskom Sudu BiH bile malo tri decenije da podigne optužnicu protiv počinilaca zločina u ovom selu".
- Takvo pravosuđe nam ne treba. Ono je remetilački faktor i unosi nezadovoljstvo, nepovjerenje u narod. Izaziva frustracije srpskog stanovništva jer niko za zločine nad srpskim civilima i vojnicima u Podrinju ne odgovara, a muslimanske horde ubile su više od 3.000 Srba i uništavale sve srpsko da bi nestali tragovi srpskog postojanja na ovom prostoru - smatra Kojić.
Polovina ubijenih u Podravanju bili su civili, žene, starci, djeca, nepokretne i slijepe osobe.
Na današnji dan prije 34 godine jake muslimanske snage iz Srebrenice i Žepe opkolile su razuđeno planinsko selo Podravanje i njegove zaseoke, presjekle jedinu tadašnju putnu komunikaciju prema Milićima i krenule u artiljerijsko-pješadijski napad.
Naoružani muškarci pružili su otpor i borba je trajala cijeli dan. Ubijena su 32 mještanina, a u večernjim časovima mali broj preživjelih, među kojima i neki lakše ranjeni, probili su se i uspjeli živi da izađu iz okruženja.
Grupa srpskih boraca iz ovog sela bila je potpuno blokirana i dok su imali vezu sa nadležnom komandom tražili su da ih gađa i pobije artiljerija da ne bi živi pali u ruke neprijatelju. Srećom, izdržali su do noći i preživjeli jer su se uspjeli izvući zahvaljujući dobrom poznavanju konfiguracije terena.
Milojka Bibić je tog dana ostala bez braće Rada i Milovana, oca Miloša i majke Dikosave Marinković.
- Muslimanski vojnici opkolili su i napali selo sa svih strana, a onda su uz neopisivu galamu i uzvike „Alahu egber“ upali u selo i ubijali sve što su stigli - govorila je ranije Milojka za Srnu prisjećajući se kobnog dana kada je bezuspješno pokušavala da izvuče ranjenu braću i roditelje iz okruženja.
Prema njenim riječima, muslimanski vojnici ubijali su sve redom - žene, djecu, starce, kao da su znali da nikada neće odgovarati, "ali postoji i Božija kazna, ako ih već Haški tribunal i pravosuđe BiH ne žele procesuirati".
Ona je istakla da je sraman odnos međunarodnog i pravosuđa BiH, koji sude samo Srbima, a za njenu porodicu koja je ubijena u svom selu samo zbog toga što su bili Srbi, niko ne odgovara i pravde nema ni nakon 34 godine od zločina i 31 godine od završetka rata.
Među ubijenim u Podravanju bilo je sedam žena.
Cvijetin Šarac je ranije pričao da mu je tog tragičnog dana poginuo 30-godišnji sin Mitar nedaleko od kuće. Bio je zarobljen i njegov stric Veselin koji je preživio strahovita mučenja i torture i ubrzo nakon razmjene preminuo od posljedica premlaćivanja, jer su mu polomili sva rebra i vilice i izbili sve zube.
Dragutin Šarac je ranije Srni izjavio da mu je brat Veselin pričao da ga je u logoru tukao lično Naser Orić. Poznavao ga je jer išao u školu sa Veselinovim sinom.
Svih 120 kuća i ostali privredni i pomoćni objekti u Podravanju tog dana su spaljeni, a prethodno je opljačkana sva srpska imovina.
Kao znak sjećanja na stradale mještane i srodnike preživjeli stanovnici Podravanja izgradili su crkvu u kojoj obavljaju vjerske obrede i parastose za nastradale, kojima su u znak zahvalnosti, na zidu crkve postavili spomen-ploče sa njihovim imenima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.