Nema mirboženja, jer nema ni Srba

SARAJEVO - Božić se i sada kao i ranije slavi po tradiciji i običajnima, samo što je u Sarajevu mali broj Srba, tako da je malo onih koji ga obilježavaju.

Sarajlija Nenad Popović sjeća se da je nekada na Božić sarajevska  Saborna crkva bila prepuna, ali i ona Stara na Baščaršiji i Preobraženjska na Pofalićima.

- Crkve su u ovom gradu bile pune i kada su komunisti vladali. Božić je dan radosti hrišćanske. Danas, međutim, umjesto čestitki između sebe u Sarajevu, uglavnom čestitke primamo telefonom od svojih prijatelja i rodbine iz Republike Srpske, Srbije i svih svjetskih gradova po kojima smo se rasuli - kaže on.

Božić je, veli, dočekao u svom domu, u krugu porodice.

- Radost Božića treba da se osjeti i na ulici, ali je takvo nešto u Sarajevu nemoguće. Radost je na ulicama odavno zaboravljena, jer je Srba jako malo - ističe Popović.

I njegov sugrađanin Aleksandar Zvjerov kaže da Božić slavi veoma skromno, ali da se na trpezi ipak nađe sve ono što tradicija nalaže.

- Nekada su božići u Sarajevu bili mnogo ljepši i svečaniji. Danas je u crkvi uglavnom stariji svijet i kako godine odmiču i njega će nestati. Mladi su otišli ili se spremaju da odu. Nemam posla, a u četiri zida bez primanja teško se živi. Imam sestru, pa ću kod nje i njene porodice provesti praznik, da ne budem sam - kaže Zvjerov.

Žalosti ga što za Srbe u Sarajevu nema perspektive, pogotovo ne za one mlade.

- Stariji žive od penzija, a mladi nemaju ni to i zato moraju da odlaze, jer ovdje posla za Srbe nema. Otići ću i ja na kraju. Ali ipak ću moj rodni grad nositi u srcu kao najljepši grad na svijetu koga više nema - kaže Zvjerov.

Nemanja Marković je u Sarajevo došao iz Subotice da sa bakom proslavi Božić. Kaže da je razočaran što je tako malo ljudi u crkvi.

- U Subotici je na Božić mnogo svijeta na ulicama koji čestitaju jedni drugima najradosniji praznik. Ali, eto, ja sam došao u Sarajevo, jer sam odlučio da se zamonašim i došao sam da se pozdravim sa bakom - kaže Nemanja. 

 Običaji

Sarajlija Milutin Vuković živi u Sarajevu već 50 godina. Danas je tužan, jer živi u gradu u kojem i ono malo Srba krije svoj identitet i običaje.

- U Sarajevu će se rijetko gdje sresti neko ko nosi badnjak ili pečenicu. Nekada je to bilo i te kako, ali danas onaj ko to čini, čini krišom - kaže Vuković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.