Mario Đuragić: Hagada za Ameriku, antisemitizam za kuću

Incident u kojem su juniori reprezentacije Bosne i Hercegovine odbili rukovati se s igračima Izraela nije sportski detalj. To je politička poruka i savršeno ogledalo društva koje je sarajevska politička elita godinama gradila, a danas se pravi da ga ne poznaje.

Gdje su Denis Bećirović i Elmedin Konaković? Nema osude. Nema izjave. Nema ni minimuma dosljednosti.

A još nedavno Vašington, pažljivo režirana predstava. Bećirović, Konaković, Lagumdžija, Alkalaj stoje uz Hagadu, govore o jevrejskom kulturnom nasljeđu, demonstriraju toleranciju, suživot i multietničku BiH za američki auditorij. Emir Suljagić šalje pisma američkom izaslaniku za borbu protiv antisemitizma. Slike se dijele, citati objavljuju, drugi se optužuju.

A onda se vrate kući i ćute dok se u dresu reprezentacije koja bi trebala predstavljati i Srpsku i Hrvate dešava očigledan antisemitski postupak. Ćute i tom šutnjom zapravo kažu sve što su u Vašingtonu pažljivo izbjegli reći. Znaju što se desilo. Znaju šta to znači. I ne smiju reći ni riječ. Jer osuditi vlastite košta. To bi bilo političko samoubistvo.

I onda se čude zašto se Srbi i Hrvati s tom reprezentacijom ne mogu identifikovati.

Svaka njihova priča o toleranciji ima datum isteka i uvijek su ga sami odredili. Kada sport i BiH reprezentacija postanu produžetak samo jedne politike, za nju navijaju samo oni koji tu politiku dijele. Reprezentacija koja nosi politički teret ne može biti zajednička može biti samo simbol jednog dijela države, nikad cijele.

Vašington je bio predstava. Politika iz Sarajeva je stvarnost. I više je niko ne može sakriti iza Hagade.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.