Izetbegović žrtvovao 5.000 Bošnjaka da uvede NATO u rat

Montreal - Događaji u i oko Srebrenice 1995. godine iskrivljeni su s ciljem sticanja političkih poena i vojne intervencije NATO-a, a svemu je kumovao i Alija Izetbegović koji je osigurao da 5.000 Bošnjaka bude žrtvovano da bi NATO bio uveden u rat u BiH.

Navedeno je ovo, između ostalog, u istraživanju “Global risrča” o temi “Od Hladnog rata do NATO 'humanitarnih ratova' - saučesništvo Ujedinjenih nacija”, koje je za ovaj nezavisni centar za istraživanja i globalizaciju iz Kanade uradio Mahdi Darijus Nazemroaja.

U istraživanju tog nagrađivanog autora detaljno je analizirana uloga NATO-a u ratu u BiH, Siriji, Libiji, Iraku i dešavanjima na Kosovu. Nazemroaja je istražio kako je NATO počeo transformaciju iz odbrambene organizacije u ofanzivnu vojnu silu, i kako je ta alijansa predvođena SAD, u tu svrhu sama sebi dodijelila humanitarni mandat.

- Kroz taj “humanitarni” aspekt vlastitog djelovanja NATO se pretvorio u ofanzivnu vojnu silu sklonu intervencionizmu. Riječ je, bez sumnje, o najvećoj armiji koja je postojala u istoriji - naveo je Nazemroaja.

Žrtvovanje 

Snage bosanskih Srba 11. jula 1995. ušle su u takozvanu bezbjednosnu zonu UN u Srebrenici. Službena verzija NATO-a glasila je da su se poslije dogovora snage UN povukle iz Srebrenice, a da su snage Srba trebalo da se pobrinu za lokalno bošnjačko stanovništvo, međutim, kada su ušle u to područje, pobile su 8.000 Bošnjaka. To je etiketirano kao najveći masakr u Evropi od Drugog svjetskog rata.

- U stvarnosti, događaji oko Srebrenice su iskorišćeni i iskrivljeni da bi se opravdao  vojni odgovor NATO-a zbog bijesa javnosti. Predstavnici Bošnjaka nisu htjeli da Crvenom krstu daju imena onih koji su napustili Srebrenicu, što je dovelo do “prenaduvanog” broja nestalih. Kasnije se pokazalo da je stvarni broj stradalih značajno niži od početnog - navedeno je u istraživanju.

Nazemroaja navodi i izjavu najvišeg zvaničnika UN u BiH Filipa Korvina koji je tvrdio da su događaji u i oko Srebrenice iskrivljeni s ciljem sticanja političkih poena i vojne intervencije NATO-a.

- Tada je američki predsjednik Bil Klinton posavjetovao Aliju Izetbegovića da 5.000 Bošnjaka treba da bude žrtvovano kako bi NATO bio uveden u rat u BiH. Preživjeli članovi bošnjačke delegacije iz Srebrenice izjavili su da im je Izetbegović rekao da će NATO vojno djelovati protiv Republike Srpske ako bude bar 5.000 mrtvih Bošnjaka - istakao je Nazemroaja.

To je potkrijepljeno izvještajem UN od 15. novembra 1999. godine “Pad Srebrenice”, koji ovu činjenicu pominje u paragrafu 115. Naveo je da je i komandir policije u Srebrenici takođe potvrdio Klintonove zahtjeve Izetbegoviću za “žrtvovanjem”, čime bi se stvorila mogućnost za akcije NATO-a protiv Srba.

Demonizovanje

- Tokom rata u BiH sve strane su počinile užasne zločine. Međutim, zločin Srba u BiH zbog kojeg se uključio i NATO nije bio etničko čišćenje. Zločin Srba u BiH je bio taj što su se borili za očuvanje Jugoslavije. Čak i Hrvati i Bošnjaci u Hrvatskoj i BiH koji su bili za opstanak Jugoslavije i međunacionalni mir su “obilježavani”, demonizovani i ubijani - napisao je Nazemroaja.

Naveo je primjer Fikreta Abdića, koji je u Hrvatskoj optužen kao ratni zločinac nakon što je napustio BiH, te šefa policije u Osijeku Josipa Rajhl-Kira, koga su ubili hrvatski nacionalisti jer je nastojao da sačuva mir.

NATO je intervenisao u BiH kako bi promijenio odnos snaga. Sve do tad Srbi su bili vojno nadmoćni na terenu. Da NATO nije internacionalizovao krizu u BiH i intervenisao, Srbi bi preuzeli kontrolu nad cijelom zemljom i sačuvali je u okviru Jugoslavije. To bi usporilo ili čak zaustavilo evroatlantsko proširenje na Balkan.

Nazemroaja navodi da su humanitarni ratovi, pogotovo oni pod izgovorom doktrine “Odgovornost za zaštitu”, savremeni oblik imperijalizma.

Klasični obrazac koji koriste Ujedinjene nacije i njihovi saveznici za njihovo izvršenje je taj da koalicija vlada, medijskih kuća i nevladinih organizacija jednoglasno proglasi nešto za etničko čišćenje.

Te optužbe, često jezive i neistinite, služe za moralno i diplomatsko pokriće za raznovrsne sankcije kojima se izoluje i naruši zemlja koja u tom slučaju služi kao meta, što opet utire put prema vojnoj intervenciji. To je posthladnoratovski “modus operandi” SAD i NATO-a.

Vojne intervencije NATO-a u Jugoslaviji, Avganistanu i Libiji bile su i ostale kolonijalne invazije pod maskom humanitarnih akcija. 

Kosovo

Nazemroaja navodi da su borbe između srpskih snaga i ilegalne Oslobodilačke vojske Kosova (koju su i SAD označile kao terorističku) u Račku 15. januara 1999. iskorišćene za stvaranje slike o genocidu i etničkom čišćenju idealne za opravdanje rata. Do tog trenutka NATO i mediji su Srbe uspješno demonizovali kao one koji su vršili etnička čišćenja po bivšoj Jugoslaviji, tako da je Alijansi bilo vrlo lako da dodatno ocrni Srbe.

- Javno se zna da su tadašnji državni sekretar Medlin Olbrajt i OVK zajednički radili na stvaranju humanitarnog predteksta za intervenciju, piše u analizi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.