HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!

Danas, kada u radosti Praznika govorimo o događaju Vaskrsenja Hristovog, prvo na šta bih htio da podsjetim vas jeste potreba naše vjere u realnost jevanđelskog izvještaja o stradanju i Vaskrsenju Hristovom.

 Naravno, istina Vaskrsenja je blaga, preblaga i sveblaga, ali želim da podvučem istinitost samog svjedočanstva Biblije. I naš vaskršnji pozdrav: "Hristos Vaskrse" i otpozdrav: "Vaistinu Vaskrse", koji će se u ovim danima nebrojeno puta izgovoriti, potvrđuje to da On jeste stvarno ustao iz mrtvih i da je to sadržaj i temelj naše vjere.

Mi ovim i ovakvim pozdravom ispovijedamo, vjerujemo i svjedočimo da Hristos, Sin Božiji i Sin Čovječiji, jeste vaskrsao iz mrtvih! "Hristos Vaskrse" pozdravljamo jedni druge, i govorimo u isto vrijeme - "Radujte se!" Radujte se jer život pobijedi smrt, radujte se jer pobijedi đavola, radujte se jer nestade tame, grijeha, smrti.

Iz Groba Hristovog zasijala je vječna nada svim generacijama, jer je On za nas koji smo Njegovi "Prvorođeni među mnogom braćom" (Rim. 8,29), tako da ono što je On iskusio čeka i nas, dakle - vaskrsenje iz groba, radost i Život. To je ono što mi nudimo svijetu kao krajnji odgovor na sva pitanja i sve dileme, jer je stvarnost smrti izazvana Vaskrsenjem Hristovim. Zbog toga je potrebno da na ličnom planu svako od nas prepozna ovaj izazov, da bi stvarnost Vaskrsenja bila ostvarena i u našem životu, i da bi tako - kao u događaju Hristovog Vaskrsenja - smrt, od tiranina i silnika koji želi da ponizi, dospjela u status poraženog, što je rezultat za koji se, priznaćete, vrijedi boriti. Mi, dakle, možemo da se sjedinimo sa Vaskrsenjem kroz sjedinjenje sa Vaskrslim, sa Gospodom Hristom. Vaskrsenje Njegovo je, dakle, zalog našeg vaskrsenja.

O tome Pravoslavlje divno svjedoči kroz svoju eklisiologiju, tj. bogoslovlje o Crkvi, koja je uvijek shvatana kao zajednica Tijela Njegovog, vaskrslog, sjedinjenog Duhom Svetim. On nam daje da budemo "Jedno Tijelo mnogi", (Rim. 12,5), tako što učestvujemo u Čaši Života Vječnoga, (Sveto Pričešće), imajući vjeru, pokajanje i ljubav prema Njemu, a u Njemu i prema svim ljudima i svemu svijetu. Zajednica sa Vaskrslim tako postaje stvarnost koja očekuje potpuno ostvarenje, jer smrt postoji i njena tragika egzistencijalno ugrožava svakoga od nas. Jedna crkvena pjesma, baveći se ovom temom, jezgrovito izražava samu srž drame života, koja se Vaskrsenjem pretvara u pobjedonosni Događaj radosti: "Prije Vaskrsenja Hristovog strašna bi smrt za čovjeka, a po Vaskrsenju Njegovom strašan posta čovjek smrti." Ovakva konstatacija je izraz vjere u vaskrsenje iz mrtvih, koje očekujemo sa Drugim dolaskom Hristovim. Za one koji hoće da joj se posvete, ovu temu divno obrađuje Sv. Apostol Pavle u 15. glavi 1. Poslanice Korinćanima, u Novom Zavjetu.

Hrišćani su potpuno svjesni toga da ovu radost života niko ne može oduzeti od nas, i na tu radost je prizvano svako ljudsko biće na ovoj zemlji. Naći Hrista i biti jedno sa Njim je, dakle - cilj, a ujedno i jedini istinski uspjeh i napredak ovoga života u svijetu koji nam je Bog dao. Tražiti znači željeti, željeti znači voljeti, a voljeti, ljubiti, nije samo dato nego i zadato čovjeku. Vaskrsenje Hristovo - vaskrsenje je života. Vjera u Hristovo Vaskrsenje i radosno proslavljanje njegovo izražava i našu nadu u Boga, da će biti sveopšteg vaskrsenja mrtvih "u posljednji dan" (Jn. 11,24).

Svaka druga poruka koju šaljemo je po snazi iza ove krajnje i sveradosne: da je Grob Hristov postao svjetliji od svake carske odaje, da je smrt poražena i da je sa tog kamena zasijala nada i Živi Život. Zato smo dužni da svijetu kažemo pravu i punu istinu a ne da se zaustavimo na moralističkom pridikovanju. Vaskrsenje, i ništa manje od toga je ambicija Crkve, ambicija ukorijenjena i zasnovana na Ličnosti Bogočovjeka Hrista.

Do Vaskrsenja svoga Gospod Hristos je učio o vječnom životu, a Vaskrsenjem je pokazao i potvrdio sve što je učio, i to da je On Život Vječni. Do Vaskrsenja svoga On je učio o vaskrsenju mrtvih, ali je Vaskrsenjem pokazao da je On zaista Vaskrsenje mrtvih. Do Vaskrsenja svoga On je učio da vjera u Njega prevodi iz smrti u život, ali je Vaskrsenjem svojim pokazao da je pobijedio smrt i time osmrćenim ljudima osigurao prelazak u besmrtnost. Da: Gospod Hristos je Vaskrsenjem svojim pokazao i dokazao da je On - Jedini Istiniti Bog, tj. Bogočovjek u svima svjetovima.

Pravoslavlje svakako ne propovijeda nekakav a(nti)moralizam, niti moralni relativizam, niti zatvaranje očiju pred nemoralom ili moralnim posrnućima bilo klira, (od najvišeg ranga), bilo svih koji u Crkvi žive. Ne! Ali pristup moralu je naglašeno zasnovan na istini o Novom Nebu i Zemlji, tj. na plodovima Vaskrsenja. Ovakav ontološki pristup ima mnoge implikacije, od etičkih, preko socijalnih do ekoloških i svih drugih. To je zato što je Vaskrsenje potvrda svetosti Tijela, materije, a ne bjekstvo iz ovoga svijeta i svođenje života na čisti duh. Po Vaskrsenju Hristos kaže: "Duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam" (Lk. 24,39). Bez Vaskrsenja Hristovog iz mrtvih ni misao naša ne nadživljuje našu smrt, ni osjećanje, ni um, ni duša, ni vjera, ni ljubav, ni nada, niti išta čovječije: sve umire, prestaje, nestaje. Jedino nas je Gospod Hristos "Vaskrsenjem svojim iz mrtvih preporodio za živu vjeru i pravu nadu" (1. Petr. 1,3), za nadu koja savlađuje smrt, koja nadživljuje smrt, kojom ulazimo u besmrtnost, koja postaje i sama besmrtna Jedinim Besmrtnim. Tako je jedino Njegovim Vaskrsenjem preporođena i misao, i duša naša, i vjera, i ljubav i sve naše - jer se prisajedinilo, saovaplotilo Vaskrslome, savaskrslo sa Njim. Tako, jedino tako, mi i sve naše savlađujemo smrt i sve smrtno, i postajemo besmrtni svime što je naše, svime - osim grijeha.

Zbog svega što smo naprijed rekli, a što je svakako prožeto željom da se sa malo riječi kaže mnogo, naša je očinska, bratska i prijateljska dužnost da vas u ovih par riječi pozovemo i podsjetimo, zamolimo i kažemo: da je Vaskrsenje Hristovo Dan kada su vrata Crkve - i time vrata Carstva Života - širom otvorena. To je Dan kada neizostavno treba da se susretnemo, zajedno pričestimo i obradujemo jedni drugima u Gospodu.

Do Ovaploćenja u Tijelu Sina i Logosa Božijeg, Gospoda našeg Isusa Hrista, smrt je bila zajedničko nasljeđe ljudi i nada u Vaskrsenje bila je samo dobra sumnja ljudskog srca (Rim. 8, 19-22). Tu nadu oživljavali su i Proroci i knjige Staroga zavjeta, ali je Gospod tek u Krstu dao Sebe kao cijenu za spasenje cijelog svijeta. Sijekući nerve prokletstva i smrti, kroz svoje slavno Vaskrsenje, ponovo je vratio rodu ljudskom mogućnost radovanja i duhovnog veselja, vraćajući sve u iskonsku ljepotu. Zato je prva riječ koju su izgovorila božanstvena usta Hristova, odmah po susretu sa Mironosicama i bila - Radujte se! I naša Crkva poslije toga, neprekidno i sa punom nadom upotrebljava ovaj hristovaskrsni pozdrav. Dakle, zajedno sa onim - Hristos vaskrse, mi vas pozdravljamo i oslovljavamo i ovim najljepšim pozdravom: Radujte se!

Neophodno je stoga i da se izmirimo međusobno, i da na Vaskrs dođemo na službu u miru sa svima, koliko do nas stoji. Toga dana smo naročito prizvani da budemo svjedoci Njegovi, svjedoci Onoga Koji je Pobjednik nad smrću, Gospod i Brat naš - Isus Hristos. Dođite sa svojim porodicama, prijateljima i pozivajte sve koje vidite. Budite jedni druge podsticanjem na dobro, na zajednicu ljubavi koju nam Hristos - Crkva daruje uvijek, a posebno radosno na Sveto Vaskrsenje Hristovo.

Radujte se braćo, i opet vam velim - radujte se, zato što radost hrišćanska nije neka privremena sentimentalnost nego je lično učešće u životu Vaskrsloga Hrista!

"Okusite i vidite da je blag Gospod!"

Životima svojim postanimo svjedoci Vaskrsenja Hristovog, da bi se zagrijalo puno duša oko nas koje su promrzle bez Hrista, bez nade, bez radosti života.

Radujte se braćo i veselite se!

Vaskrsli Hristos neka blagoslovi svakoga od vas i porodice vaše!

                             Vaistinu vaskrse Gospod!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.